Rubne pojave i iskliznuća iz jasnih pozicija | kulturpunkt

Rubne pojave i iskliznuća iz jasnih pozicija

Razgovorom s multimedijalnom umjetnicom Tajči Čekadom u Galeriji Prozori otvoren je program koji se na primjeru lokalne scene bavi rubnim praksama feminističke umjetnosti.

Piše: Martina Domladovac

FOTO: Galerija Prozori / Facebook

Rubne prakse feminističke umjetnosti – primjer: lokalna scena, naziv je novog programa Galerije Prozori koji je otvoren video projekcijom performansa i razgovora s multimedijalnom umjetnicom Tajči Čekadom. Ova riječka umjetnica djeluje od 2003. godine, posebno u području kostimografije, dizajna i oblikovanja odjeće, no možda najzapaženiji njeni radovi su iz područja video-performansa kojima nerijetko pogađa u srž društvenih problema. Čekada svojim radovima zahvaća različite umjetničke sfere, no u Galeriji Prozori predstavljena je upravo zbog "rubnog" zahvaćanja feminističkih tema kojih se dotiče gotovo kroz sve svoje radove. 

Razgovor kulturne antropologinje Suzane Marjanić s umjetnicom pod nazivom Tajči Čekada ili protiv dihotomije "čisto i opasno", tako je otvorio niz događanja koja bi se u izlagačkoj godini 2019/2020. trebala baviti feminističkim temama u radovima lokalnih umjetnica. "Odlučile smo se za rubne prakse feminističke umjetnosti zato što smo željele ovom serijom susreta  propitati domaću feminističku scenu i to iz rakursa njezinih rubnih pojava i iskliznuća iz jasnih pozicija. Čini nam se da baš provokacije granice kao što slabe, tako i potvrđuju svaku paradigmu, i osim toga ogoljuju zauzete (društvene) pozicije. S druge strane, umjetnice koje smo odabrale odlučuju se za umjetničku strategiju koja ih ne svrstava jednostrano i bezuvjetno u određene okvire", objašnjava kustosica Irena Bekić, te dodaje kako su razgovore posvetile Ivani Popović i Ružici Šimunović zbog njihova rada i posvećenosti ženskom performansu. Osim Tajči Čekade, u sklopu ovog programa tako bi trebale gostovati i umjetnice Milijana Babić, Maja Kovač i Marina Petković Liker koje će podsjetiti na devedesete godine i bivšu scenu ATTACK-a kad su djelovale u feminističkoj trupi Not your bitch! Uslijedit će također Martina Križanić i Xena L. Županić te doajenka umjetnosti performansa Vlasta Delimar

Jedan od glavnih fokusa Tajči Čekade su takozvani antimodni performansi kojima umjetnica daje novu perspektivu minuciozno izrađenim, često skulpturalnim kostimima. Jedan od takvih primjera je kolekcija Mrtva priroda koja kontinuirano nastaje od 2009. godine, a uključuje kostime izrađene od organskih materijala koje je umjetnica sama prikupila u prirodi. Iz ovog projekta kasnije nastaje serija fotografija i performans koji kostime spaja s motivima iz slavenske mitologije. Iako se bavi izradom kostima, Čekada specifično naglašava kako to nije modni dizajn, prvenstveno jer je moda prolazna i podložna trendu, pa je njena praksa bliža "antimodnom dizajnu". U to spadaju i kostimi iz projekta Post mortem high fashion, kao i iz projekta Posmrtna odijela i urne na kojem je surađivala sa svojom majkom keramičarkom. I dok se u Mrtvoj prirodi bavi materijalima koji trule i propadaju, pogrebne rituale veže uz upravo suprotno - uz trajnost i neuništivost. 

Najdublje u aktivističke prakse Čekada ulazi kroz antrozoološke radove u kojima problematizira odnos ljudi prema životinjama, odnosno diskriminaciju na temelju vrste, poznatu i kao specizam. Tu ulaze radovi kao što su Veprica / Vepar / Veprovina i The picnic kojima izjednačava čovjeka i životinje, ali i još važniji Eko eko ljudsko mlijeko. U sklopu ovog rada, uz pomoć donatorica, napravila je i javno dijelila proizvode od ljudskog mlijeka, upozoravajući kako ljudi jedini konzumiraju mlijeko drugih bića i to u odrasloj dobi, te kako nema razlike između korištenja mlijeka životinjskih i ljudskih žena. Kroz ovaj projekt propitivala je i utjecaj mliječne industrije i njenu isprepletenost s primjerice obrazovnim sustavom, što neupitno utječe na podučavanje i daljnju proizvodnju znanja o alternativnoj prehrani. 

Na predstavljanju u Galeriji Prozori, umjetnica se osvrnula i na neke druge aktivističke radove. Primjerice, Šunka-sir, kulen-sir, samo sir i Samo sir radovi su kojima je, izrađujući sendviče u izložbenom prostoru, na kojima je kasnije i zaradila, skrenula pažnju na nesigurnost i prekarnost umjetničkog rada. Kroz video rad Slučaj Ofelija ponovno se vraća kostimografiji te propituje povezanost ženske smrti i odijela. Možda najzanimljiviji rad, koji u nekoj mjeri obuhvaća sve elemente iz ranijeg fokusa umjetnice je Sa o Roma, Rijeko grade. Njime Čekada problematizira iseljavanje pripadnika Romske zajednice iz Rijeke u posljednjih pet godina. Na rad ju je motivirao odlazak na proslavu Đurđevdana u jednom riječkom naselju koji je od velikog i šarenog događaja u kojem je 2012. godine, kada ga je prvi put posjetila, sudjelovalo na tisuće ljudi, danas postao puno skromniji. Kako bi prezentirala razloge odlaska, razgovarala je s nekoliko Romkinja, želeći problem prikazati upravo iz ženske pozicije. Čekada ističe kako je htjela prikazati gubitak kulturnog bogatstva koje je nestalo s odlaskom ove zajednice i to baš u trenucima kada se Rijeka sprema postati Europskim gradom kulture pod krilaticom Luka različitosti.

Djelovanje Tajči Čekade ovime se jasno nadovezuje na koncept Rubnih praksi feminizma koje se ovim projektom žele propitati. Program u Galeriji Prozori osmišljen je kao dio redovnog edukativnog programa U pozadini stvari kojim se nastoji otvoriti dijalog o suvremenoj umjetnosti u kontekstu drugih suvremenih društvenih fenomena te napose uključiti u fokus različite rubne društvene i umjetničke prakse i pojave. Bekić također naglašava kako je program Galerije usmjeren na društveno angažirane i kritičke prakse, a feminizam svakako nudi takvu perspektivu budući da mu je inherentno propitivanje odnosa moći i kritika hegemonijskih pozicija. "To je ujedno vizura koja uvijek oblikuje naš program", zaključuje Bekić.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 10.09.2019

VEZANE VIJESTI

Psi, cvijeće, ljudske i neljudske životinje

Piše: Hana Sirovica

Psu glede cvijeća otvara pitanja o tjelesnosti i odnosu ljudi i životinja, a prije svega afirmira odnos ljudi i pasa kao snažnu emotivnu vezu i punokrvni primjer srodništva.

U bivšoj državi bilo je važno raditi, a ne graditi karijeru

Razgovarala: Matija Mrakovčić
S Vlastom Delimar, jednom od najvažnijih hrvatskih performerica, razgovaramo o njenom umjetničkom radu od 1970-ih do danas.

Tradicija u otporu distopiji

Piše: Bernard Koludrović

Distopijski sadržaj izložbe Oprema za preživljavanje u antropocenu Maje Smrekar upućuje na odgovornost vladajuće ekonomske za globalnu ekološku devastaciju.