Samo je nebo granica | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Samo je nebo granica

Iskoristili smo susret s Alenom Kapažićem na Clubtureovom Forumu da ga brzinski izrešetamo pitanjima o udruzi Katapult i svemu što je vezano uz djelovanje ove organizacije, ali i scenu mladi

Razgovarala: Dea Vidović

KP: Nekoliko riječi o djelovanju organizacije Katapult...



A.K: Katapult se bavi edukacijom u izdavaštvu. To znači da educiramo mlade ljude o  procesu izdavanja knjiga. Prvenstveno radimo s mladim i neafirmiranim piscima. Primamo njihove tekstove, onda ih čitamo, a urednički tim odlučuje hoće li se njihovi rukopisi tiskati ili ne. Naš je temeljni cilj mlade autore s prvom knjigom uputiti u književni život koji ih čeka kad napuste Katapult. Dakle, mi ih ne želimo vezati za sebe, nego im dati jednu odskočnu dasku, gdje će steći neku referencu koja im kasnije može pomoći u daljnjoj komunikaciji s izdavačima, kritičarima i drugima.

KP: Što Katapult pruža autorima čiji rukopisi ne završe u tisku?



A.K.: Dakle autori koji nemaju dovoljno teksta ili nisu dovoljno kvalitetni da bi im se tekstovi objavili u Katapultovoj ediciji,  dobivaju povratnu informaciju o tome što su napisali. Dajemo im zapravo tri tipa povratnih informacija. Prva se tiče općeg prikaza njihovog pisanja, kao nekakva kritika, gdje se ističu njihove pozitivne strane i njihove pozitivne vještine pisanja. Istovremeno im se ukazuje i na ona mjesta koja nisu dobra, ali im se ujedno daje niz smjernica kako bi moglo biti bolje. U skladu s njihovim načinom pisanja mi im preporučujemo literaturu.

Također dobivaju povratnu informaciju o jeziku, o tome kako pišu. Lektor prođe kroz dio teksta rukopisa, ali ga ne ispravlja već samo označava što nije dobro jezično, gramatički napisano, a autori onda sami ispravljaju.

I naravno, urednički obrađujemo dio rukopisa, što uključuje primjedbe o karakterizaciji likova, slaganju rečenice, stilu itd.



KP: Što pak Katapult pruža autorima čiji rukopisi završe u tisku?

A.K.: Oni koji zadovolje uvjete, ulaze u proces izdavanja knjige te na vrlo sličan način kao autori čiji rukopisi neće biti objavljeni, rade s urednikom i lektorom koji im govore što bi trebali promijeniti, kako sve posložiti i sl. Zapravo sami autori jako puno rade na temelju naših povratnih informacija. Nakon toga nastavljaju put izdavanja knjiga, pa tako autori shvaćaju da knjiga nije rezultat samo njihova rada, nego da je to tekst, dok je knjiga proizvod rada grupe pojedinaca – urednika, lektora, dizajnera, izdavača i drugih. Osim toga, organiziramo im književne večeri tijekom kojih autori čitaju svoje tekstove i upuštaju se u razgovor s publikom. U konačnici, nakon što knjiga bude objavljena u ediciji Katapult autor ima neki dojam o koracima koji bi ga mogli čekati prilikom objavljivanja za neku izdavačku kuću.

KP: Knjige koje objavljujete u ediciji Katapult izlaze pod Creative Commons licencom, a tu je i njihova multimedijlna oprema...



A.K: Točno. Sve knjige koje izlaze pod edicijom Katapult izlaze pod CC licencom. Mi želimo dopustiti tim djelima da se dalje razvijaju; dakle svi zainteresirani ih mogu uzimati i raditi neke druge stvari s njima.

Osim toga, uz svaku knjigu izdajemo CD na kojem se nalaze čitani ulomci iz knjige, na kojima rade profesionalni ili amaterski glumci. Tu je i neka neobjavljena glazba, uglavnom neafirmiranih glazbenika, ali i onih afirmiranih koji tu glazbu nisu mogli ubaciti u svoje službene projekte. A od ove godine, s udrugom Filmaktiv, za svaku knjigu snimamo foršpan. Cilj nam je da se sve skupa bude moderno, da knjiga bude čitateljima i slušateljima zanimljiva.

KP: Što vidiš kao najveći problem neafirmiranih autora i njihovih rukopisa?

A.K.: Najveći problem je nedostatak iskustva. Da bi se dobro pisalo, bez obzira na talent, u književnosti je važno skupiti neko životno iskustvo. Autori često koriste klišeje, ideje koje su već viđene i sl. Imaju neki svoj imaginarij te ih mi nastojimo uputiti što od toga može proći, a što ne, što dakle treba izbaciti itd. Svi pišu puno i važno ih je naučiti kratiti. Čak i etablirani pisci imaju slične probleme. Tako nam je Ivana Sajko prije nekoliko dana u okviru njenog gostovanja u Rijeci rekla da od napisanih 150 kartica teksta u konačnici iskoristi samo njih 50.

KP: Možeš li naći neku zajedničku karakteristiku za ovih 11 autora koje ste do sada objavili u ediciji Katapult?  

A.K.: Ne. Raznoliki su po stilovima; svi pišu na neki svoj način. Raznoliki su i po temama, a i prema žanrovima. Naime, iako smo se koncentrirali na prozu, objavili smo i jednu zbirku poezije, potom filozofski roman itd. Autori pišu o stvarima koje su im bliske, dajući svoju viziju svijeta..



KP: Je li netko od objavljenih autora napravio sljedeće korake, tj. doista iskoristio Katapult kao odskočnu dasku?

A.K.: Mnogi su nastavili s pisanjem i objavljuju dalje. Recimo Yves-Alexandreu Tripkoviću, koji živi u Parizu, smo objavili roman prvijenac Hermesov poučak za koji je dobio nagradu Slavić. Nakon toga je izdao knjigu Pariz nema jutra za Durieux, a 2008. je dobio treću nagradu na natječaju Marko Marulić za najbolju dramu. Tu je i Nikola Tutek, koji živi i radi u Budimpešti, čija je drama pobijedila na natječaju Teatra.hr pa je u Londonu imao izvedbu te svoje drame. Potom mu je objavljena i zbirka. Enver Krivac, koji je jedan od prvih ljudi u i oko Katapulta, u međuvremenu je objavio strip album. Jelena Tondini, koja je objavila u grupnoj zbirci pjesama svoje pjesme, je nakon toga objavila svoju samostalnu zbirku TreŠ. I ja sam u međuvremenu objavio roman Noć uz Rijeku. Dakle, ljudi koji su bili u Katapultu idu dalje.



KP: Kakvu budućnost predviđaš Katapultu?

A.K.: Rijetki su orijentirani na mlade i neafirmirane pisce. Izdavači su uglavnom usmjereni na prodaju, a svi dobro znamo da mladi pisci nisu komercijalni. Stoga definitivno imamo perspektivu jer smo među tim rijetkima koji se bave mladim piscima. I to ne samo perspektivu u Hrvatskoj, nego i šire izvan granica zemlje, kako u regiji tako i u EU. Počeli smo surađivati sa časopisima pa će tako uskoro biti objavljeni radovi u časopisu Ulaznica iz Zrenjanina, a imamo dogovor i s časopisom hrvatske manjine u Mađarskoj Horizont. Objavili smo u i časopisu Slijepi putnik. Perspektiva je otvorena, samo je nebo granica, kako je Nikola Petković jednom rekao za nas.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 15.06.2009