Samo ljubav je tajna dvaju svjetova | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Samo ljubav je tajna dvaju svjetova

Serija Forever zanimljiva je, dirljiva i ne sasvim obična ljubavna dramedija koja tjera na razmišljanje.

Piše: Tonći Kožul

"June (Maya Rudolph) i Oscar (Fred Armisen) žive ugodnim, ali jako predvidivim bračnim životom, sve dok se ne nađu u potpuno neočekivanoj situaciji koja će ih navesti da propitaju ljubav i brak."

Tako glasi namjerno šturi opis serije Forever ispod foršpana na Youtubeu, u kojem – u skladu s navedenim opisom – vidimo June i Oscara u trenucima zajedničke sreće koja, kako foršpan odmiče, biva sve više zasjenjena Juneinim rastućim nezadovoljstvom bračnom kolotečinom. Po svemu se čini da gledamo najavu obične romantične drame, ili dramedije...

A onda se počnu redati neobični prizori: June pod okriljem noći trči na plaži u bijeloj odori. Nečija ruka uzima nož. Neznanac s aktovkom se udaljava mračnim puteljkom. Okupljeno mnoštvo pleše oko lomače. June promatra vatru sa zlokobnim izrazom lica.

Na što su uslijedili komentari zbunjenih gledatelja foršpana: "Hmmm... Što?" "Obrat: oboje su serijski ubojice." "Samo da nisu vampiri ili zombiji!" I nagađanja su se nastavila jer je, sve do izlaska serije na streaming servisu Amazon Prime sredinom prošlog mjeseca, radnja ostala obavijena tajnom. A ni prve recenzije nisu bile nešto puno od pomoći ako ste napokon htjeli saznati o čemu se tu, do vraga, uopće radi!

Naime, za razliku od naše zaostale medijske scene, na kojoj je sasvim normalno da čak i inače vrsni autori mrtvi ladni, bez ikakvog upozorenja, spojlaju kompletne sadržaje serija i filmova o kojima pišu (BOK, JURICE PAVIČIĆU) – u američkoj kritici se problematika spojlera tretira ozbiljno. Pa kada, primjerice, kritičari unaprijed dobiju recenzentske primjerke novih epizoda neke serije, uz njih će često dobiti i dokument u kojem su autori izlistali popis dijelova radnje za koje mole da ih se ne spominje u recenzijama kako se gledateljima ne bi pokvarilo iznenađenje. 

I meni je to više nego OK, pošto sam veliki spojlerofob. Preferiram znati što manje o filmu ili seriji koju planiram gledati. Toliko se trudim ostati tabula rasa da nerijetko izbjegavam čak i same foršpane, do maksimuma uprežući svoje vještine internetskog skimanja kako bih saznao što bi me moglo interesirati, a da pritom što manje saznam o čemu je točno riječ. Pa kad onda, recimo, nekome kažem da jedva čekam da u naša kina – ili u, kako je sve izglednije, neko piratsko web-leglo – dođe Sorry to Bother You pa me taj netko upita da šta je to uopće, ja mogu samo odgovoriti u stilu: "A, to ti je neki, kao... suvremeni Repo Man, tako nešto, navodno? Ali svi jako hvale film i režirao ga je jedan lik koji je, ono, hardkor socijalist!"

Pa ako ste krajnje alergični na spojlere kao i ja, evo nekoliko dostatno maglovitih rečenica o Forever. Ako volite Mayu Rudolph i Freda Armisena, mislim da nećete biti razočarani – ja svakako nisam. Pa makar i serija rijetko bila ha-ha smiješna, jer je ponajprije drama. Ali nije samo ljubavna drama, nego ima i drugih žanrovskih elemenata. Po kojima uvelike podsjeća na jednu drugu aktualnu, ujedno i superiorniju seriju – ali ta je ionako jedna od najboljih aktualnih serija uopće, pa to što joj je ovo inferiorno ne znači da je loše, dapače, jako je dobro. Radnja se odmotava polagano, no ne i glacijalno sporo. Prva sezona ima samo osam epizoda, a kako tu ima i ponešto misterija – cliffhanger sezone je točno onoliko frustrirajući koliko i očekujete da će biti.

E, a sad!

Ako NISTE neki osobiti spojlerofob, možete nastaviti čitati ostatak teksta – u kojem ću se i dalje truditi da što manje spojlam, ali ću ipak otkriti generalni koncept serije (koji, inače, biva razložen u osnovnim crtama u trećoj epizodi). A ako jeste spojlerofob, a I DALJE niste prestali čitati, izlazim vam ekstra u susret tako što vas neću dovesti u fatalnu mogućnost da krajičkom oka spazite neki razotkrivajući detalj s početka idućeg odlomka – na način da ću između ovog i idućeg odlomka ubaciti tekst pjesme Zauvijek tvoj Jacquesa Houdeka. Pa, eto, skrolaj dalje samo ako ti je spojler mio!

 

ZAUVIJEK TVOJ

(tekst: J. Houdek)

 

Ti, ti si ta 

Koja svaku moju tajnu zna 

Tebi vjerujem 

Ti si ta koja voli me bez uvjeta 

 

I siguran sam, ti si sve što mi treba 

Ti sunca si sjaj i plavo od neba 

Tebi poklanjam sve, baš sve svoje dane 

Ti mi otvaraš ruke 

 

Ref. 

Zauvijek tvoj, ljubav žrtvu traži 

Ja to dobro znam 

Zauvijek tvoj, lice mi pokaži 

Tebi pripadam 

 

Zauvijek tvoj, ne boj se života 

Sviće novi dan 

Zauvijek tvoj, nama je ljepota 

Utkana u dlan 

 

Ti, ti si ta 

Koja svaku bol izliječit zna 

Tebi vjerujem 

Ti si ta koja uz mene je do kraja 

 

I siguran sam, ti si sve što mi treba 

Ti sunca si sjaj i plavo od neba 

Tebi poklanjam sve, baš sve svoje dane 

Ti mi otvaraš ruke 

 

Ref. 2x

 

Jeste još tu? Super, slijede SPOJLERI!

June i Oscar su mrtvi, to jest budu oboje mrtvi do kraja druge epizode. Vječnost iz naslova serije se odnosi na zagrobni život (ergo, ona gorespomenuta superiornija srodna serija = The Good Place), koji se odvija... pa, na ovom našem svijetu. Na kojem mrtvi (formers) i živi (currents) obitavaju jedni do drugih, s tim da naravno živi ne mogu vidjeti mrtve – ali mrtvi zato mogu žive. Formersi pritom žive u kućama u kojima imaju nadohvat ruke manje-više sve što im treba (npr. svakog dana ih u frižideru dočekaju omiljene namirnice), ali to nisu neke paralelne nastambe nego stvarne, nenastanjene kuće: u prvoj sezoni tako pretežno svjedočimo svakodnevnom zagrobnom životu zajednice formersa u predgrađu Riverside, zatvorenom za currentse zbog epidemije crne plijesni. 

E, sad... Jest da na svijetu postoji puno nenastanjenih kuća i zgrada. Čak i sramotno puno, s obzirom na to koliko je istodobno beskućnika, ali... Dovoljno puno da udomi sve ljude na svijetu koji su umrli samo u zadnjih par desetljeća, a kamoli kroz cijelu ljudsku povijest? Nema šanse.

Kako onda točno funkcionira stambeno pitanje u univerzumu Forevera? Možda to uopće i nije bitno, možda je serija samo alegorija koja ne pretendira biti nekakav u tančine razrađeni SF, a kačenje za takve detalje je jalovo geekovska rabota... A opet... Možda i jest bitno, samo što nije još sve objašnjeno? Možda su June i Oscar, štajaznam, u nekakvom čistilištu? Ili na nekoj sličnoj prvoj etapi ka blaženoj vječnosti?

Ili, evo recimo ovako... Jeste li se kad zapitali kako bi to izgledalo kada biste, naprimjer, doživjeli duboku starost te onda u nekom eventualnom zagrobnom životu ponovno sreli svoju neprežaljenu ljubav iz mladosti? Koliko biste u tom slučaju vi imali godina na onome svijetu, a koliko on/a? Bi li svatko od vas dvoje imao onoliko godina koliko ste imali kad ste umrli, ili bi bila šema tipa da vi u zagrobnom imate onoliko godina s koliko ste umrli – a on/a onoliko koliko je imao/la kad ste se vi zaljubili u nju/njega? Ili bi oboje produžili u vječnu mladost? Ili nešto skroz čevrto? I kakve bi bile implikacije bilo koje od tih varijanti glede vaše zagrobne vječnosti?

U Foreveru je tako jedan od glavnih sporednih likova netko tko je umro kao tinejdžer u sedamdesetima, prešao na onu stranu postojanja kao tinejdžer – te i nakon četiri desetljeća ostao podjednako tinejdžerski nezreo. Među starosjediocima Riversidea je i jedan mali dječak koji je, koliko god da već godina zagrobno živi u predgrađu (a implicirano je da se radi o najmanje nekoliko desetljeća), i dalje na mentalnoj razini malog djeteta. Znači li to da svatko u zagrobnom životu Forevera ima neki svoj individualni plafon osobnog rasta i zrelosti? I ako je tako – ima li onda ikakve nade za Oscara i June, dvoje ljudi koji se vole, ali čija veza ozbiljno guši i sputava jedno od njih? Može li June uistinu provesti vječnost s tim čovjekom?

Uz tek osam dosad dostupnih epizoda – teško je reći. I dalje mi nije najjasnije koja je točno poanta ove serije. No ono što mogu reći je da je jako zanimljiva, da zna biti i dirljiva, i da tjera na razmišljanje. I da želim još.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 05.10.2018

VEZANE VIJESTI

Vu(d)skiholi stuhpa šeja

Piše: Tonći Kožul

Sposobnošću da iznenađuje čak i u poodmaklom stadiju pete sezone BoJack Horseman je zavrijedio mjesto u panteonu najvećih televizijskih serija.

Čovjek koji je previše znao

Piše: Tonći Kožul

Topla i dirljiva, ali ne i patetična, Adult Swimova serija Joe Pera Talks with You će vas podsjetiti zašto volite svijet i ljude oko sebe.

Pogledaj dom svoj, investicijski anđele

Piše: Tonći Kožul

Serija Succession nudi nešto čega nema puno u recentnoj televizijskoj ponudi: rasnu obiteljsku dramu o medijskom magnatu i bogatom, razmaženom mu potomstvu.