Sinergija umjetnosti i održivog razvoja | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Sinergija umjetnosti i održivog razvoja

O osječkoj udruzi REART i njezinim vrijednim projektima koji objedinjuju ekologiju, urbanu kulturu, umjetnost i znanost razgovarali smo s predsjednicom Valentinom Grubačević.

Razgovarala: Ivana Đerđ-Dunđerović

FOTO: ARLA udruga za promicanje urbane kulture / Facebook

U osječkom urbanom kulturnom mozaiku udruga REART već šest godina polako učvršćuje svoju poziciju brojnim aktivnostima koje spajaju umjetnost, stvaralaštvo, ekologiju, znanost i pedagoški rad. U svome su kulturnom trajanju u lokalne toponime utisnuli ne samo prepoznatljive i popularne projekte, već i model razmišljanja u kojemu principi održivog razvoja stoje u plodonosnoj simbiozi s umjetnošću, obrazovanjem i načinom života. U spomenutim smo činjenicama vidjeli odličan povod za razgovor s Valentinom Grubačević koja nam je predstavila udrugu REART i njihove projekte.

KP: Vaša udruga postoji od 2014., no zapravo je riječ o izdanku udruge PLANTaža koja se na određeni način 2018. "prelila" u udrugu REART. Možete li ukratko predstaviti razvojni put Udruge i opisati promjene koje su joj se tijekom godina dogodile?

Ideja je nastala još 2013. jer u Osijeku nije postojalo mjesto na kojemu bi se predstavili umjetnici, makeri ili ljudi koji se bave "uradi sam" kulturom. Iz potrebe za stvaranjem platforme koja bi okupljala baš te umjetnike i rukotvorce nastala je 2014. udruga PLANTaža, kao i njihov projekt ReArt. On se vremenom razvijao, a kada su planovi počeli podrazumijevati i veća sredstva, došlo je do izdvajanja ReArta u samostalnu udrugu. Tako je udruga PLANTaža nastavila svoje djelovanje sa svojim projektima, a udruga REART nastavila je voditi ReArt festival i djelovati preko novog pravnog tijela. Znači, radi se o dvije udruge koje djeluju zasebno, ali i surađuju na određenim projektima. Ciljevi i aktivnosti REARTA jasnije su se proširili na područje stvaralaštva i umjetnosti s naglaskom na ekologiju, urbanu kulturu i znanost. Zapravo, svi oni afiniteti koje su artikulirali organizatori ReArt festivala prije šest godina u istoimenoj su udruzi postavljeni kao ciljevi udruge REART koja zapravo djeluje tek dvije godine.

KP: Udruga široko zahvaća umjetnost i stvaralaštvo, ali nastoji ih povezati i sa znanošću, ekologijom pa i pedagogijom. Na koji način to činite? Može li udruga (ili mora) danas djelovati samo tako široko, interdisciplinarno i kombinirati različita područja da bi opstala? Je li u vašem slučaju to izbor ili nužnost?

Umjetnost je sama po sebi istraživačka, a smatram kako je onima koji se njome bave interdisciplinarnost nužan izbor. Stvaralaštvo ima tu mogućnost da spaja različita područja života, a naše su aktivnosti pokazale kako su raznolikosti spojive i zanimljive u tom međuodnosu. Naša udruga pokušava pronaći ljepotu upravo u raznolikosti. Trudimo se ponuditi sadržaje koji bi bili zanimljivi i djeci i roditeljima. Primjerice, na ReArt festivalu svake se godine mijenja glavna tema, a vezana je uz pojedino književno djelo. Izabranom djelu pristupamo iz različitih aspekata; umjetničkog istraživanja, dječjeg stvaralaštva, predavanja znanstvenika, vizualno-likovne, kazališne, performerske, ulične ili galerijske izvedbe, a sve se povezuje u šaroliki krajnji rezultat. I ostale su aktivnosti Udruge slično orijentirane. Ipak, ne "svaštarimo" jer smo fokusirani na vizualno-likovno, ambijentalno, DIY i glazbeno, drugim riječima na ono što članove zanima i čime se žele baviti. Da bi jedna udruga opstala, treba naći načina kako biti samoodrživa i kako zadržati entuzijazam svojih članova, a opet ostati prepoznatljiva i zanimljiva publici. Teško je napraviti vizualni festival bez popratnog sadržaja, glazbe, ambijenta pa i gastroponude, treba voditi računa o programu koji bi zadržao posjetitelje. Danas je nužno stvoriti koncept koji bi posjetitelji zavoljeli jednako kao i njegovu izvedbu, u kojemu bi se istovremeno educirali i u njemu uživali,  posebice ako se radi o posjetiteljima koji nisu isključivi poznavatelji umjetnosti.

KP: Predstavite nam ukratko osnovne aktivnosti i programe Udruge.

Promicanje, poticanje, razvijanje i unapređivanje umjetnosti i stvaralaštva kao i osnaživanje uloge umjetničkog i urbanog društva u razvoju zajednice naša je polazna točka. Naime, aktivnosti udruge REART temeljene su na promociji zajednice i pojedinaca u kulturi uz dovođenje i provođenje inovativnih sadržaja u umjetnosti. Tako nam je osnova već spomenuti ReArt festival koji približava publiku umjetnicima, kreativcima daje mogućnost predstavljanja, promiče kulturu recikliranja i stvara ugodno društveno ozračje. Time povezuje kreativnost, umjetnost, znanost i ekologiju odgovarajući na temu određenog književnog djela i oživljavajući razna zaboravljena mjesta unutar grada Osijeka. 

Unutar Udruge surađujemo s drugim udrugama i organizacijama sličnog profila, a ovu smo godinu otvorili projektom Noćna izložba koju provodi umjetnica Slađana Zubić potičući zajednicu na kupnju umjetničkih radova uz popratni program. Projekt ReArt piknik predstavlja mjesto okupljanja i uživanja u umjetničkom pikniku uz niz radionica na temu recikliranja ili ponovne upotrebe materijala za izradu predmeta i edukacije o tome – tu primjerice surađujemo i s projektom Slamanje. Udruga svake godine surađuje s festivalom Slama Land Art dok ove godine provodi i projekt Land Art Tour i surađuje na projektu Putokaz s udrugama Revolucija i ARLA. Za kraj godine uvijek organiziramo božićni ReArt sajam. Osim toga, u planu nam je niz umjetničkih akcija, urbano-umjetničkih i pop-up projekata koji samo što nisu krenuli u realizaciju.

KP: Zagovarate jačanje svijesti o principima održivog razvoja i ekologije, "uradi sam" kulturu, a i u sam naziv Udruge moguće je čitati kao kraticu pojma recycled art. Kako uspijevate implementirati tu odrednicu u vaše aktivnosti?

Reart kao izmišljeni naziv može proizaći iz riječi reinterpretirati, rekomponirati pa i reciklirati, dakle, ponovo upotrijebiti u novu cjelinu, novo djelo. Svojim djelovanjem pokušavamo povezati gospodarske, ekološke i socijalne koncepte, a REART je zapravo produkt osvještavanja tih principa.  Tako primjerice tijekom svakog događaja stvaramo punktove za recikliranje, koristimo materijale koji nisu štetni za okoliš, upotrebljavamo digitalne tehnologije, ponovno upotrebljavamo upcycle stvari stvarajući nove. Često organiziramo i akcije skupljanja određenih predmeta, u koje uključujemo i širu zajednicu, a koje potom restauriramo i prenamjenjujemo. Povezivanjem više značajki polagano, ali uspješno, uspijevamo implementirati umjetničke sadržaje u zajednicu i po tome smo sada već prepoznatljivi. 

KP: Osnivačice su Udruge tri likovne umjetnice, a često ističete nužnost izvaninstitucionalnog obrazovanja i aktivno ga provodite u obliku radionica, edukacijskih aktivnosti, tečaja i predavanja. U kojoj je mjeri ono nadogradnja akademskog obrazovanja, a u kojoj ga mjeri "poništava", odnosno odmiče se od njega?

Mislimo da ono može samo koristiti pojedincu za rast i razvitak kojemu institucionalno obrazovanje nije dovoljno ili može služiti kao otkriće ili razvitak za nešto novo. Tijekom akademskog obrazovanja – ovdje govorim s osobnog stajališta – bilo mi je potrebno priznanje nekih drugih društvenih i inih institucija koje okupljaju mlade likovne umjetnike. ReArtom pokušavamo postići to da se mladi mogu predstaviti na platformi izvan svoje institucije i čuti drugo mišljenje". Svake godine organiziramo natječaje za izlaganje, predstavljanje ili prezentiranje. Provodimo predavanja i edukacije, radionice i predstavljanja, vrlo dobro surađujemo s kulturnim institucijama. Mislimo da sve to može služiti kao nadogradnja obrazovanju pojedinca bez obzira na to iz koje je institucije došao.

KP: Uspijevate osigurati kontinuitet rada već šest godina, ali u nekoliko ste navrata spomenuli i brojne prepreke na koje nailazite u realizaciji vaših aktivnosti. O kakvim se preprekama i poteškoćama radi?

ReArt festival i sam rad Udruge temelji se na entuzijazmu organizacijskog tima i članova te jedino i isključivo zbog toga sve to još uvijek opstaje. Prepreka je mnogo, no najveća su financijska sredstva jer većinu projekata realiziramo unatoč ograničenom budžetu. Suradnje s udrugama i organizacijama ne manjka, ali suradnja, potpora i financiranje Grada, lokalne, turističke ili druge zajednice apsolutno manjka ili je svedena na potpuni minimum. Komunikacija između privatnog, javnog, lokalnog, udruženog je manjkava, a  kada bi se uspostavio bolji dijalog svih sudionika možda bi se nešto i promijenilo. Isto je i s prostorom; udruga REART nema prostor za rad, kao i mnoštvo naših suradničkih udruga, a praznih prostora u gradu je mnogo. Udruge koje su prepoznatljive ili relevantne u kulturnim aktivnostima dobiju od svoga grada (a toga smo postali svjesni upravo zahvaljujući suradnji s udrugama iz Valpova, Rijeke, Đakova, Pule ili Zagreba) besplatno korištenje prostora za rad i provođenje svojih aktivnosti. Ima mnogo problema, ali oni nisu nerješivi, mislim da se međusobnim podupiranjem, dobrim dijalogom, uspostavom suradnji kao i razgovorom mogu pronaći sretnija rješenja od trenutnih.

KP: Središnji i najzahtjevniji projekt vaše udruge, ReArt festival, ove ste godine uspjeli organizirati u lipnju unatoč mjerama ograničenja i restriktivnim preporukama. Izdanje nazvano Put u Liliput bilo je vrlo sadržajno, a dio programa prvi ste put realizirali s partnerskim udrugama Revolucija iz Valpova i ARLA iz Đakova. Kako je do te suradnje došlo? Što je ona podrazumijevala u programskom i organizacijskom smislu? 

S obzirom na ovogodišnje okolnosti vezano za pandemiju cjelokupna se organizacija festivala odvijala online jer su dvije članice u Portugalu i Irskoj. Ostvaren je osnovni vizualni segment inovativno-likovnog stvaralaštva u medijima skulptura i instalacija, uličnim interakcijama, susretima s umjetnicima. Lokalnoj zajednici osigurano je upoznavanje s mogućnostima suvremene tehnologije u umjetničkom mediju, a umjetnicima mogućnost susreta s publikom, ali i međusobno, unutar likovne scene. Umrežilo se 70 različitih autora koji su se prijavili na natječaj na temu Put u Lilliput i sudjelovali u realizaciji izložbi skulptura i umjetničkih instalacija, reciklirane umjetnosti, novih medija, minijature, crteža i urbane umjetnosti. Izložbe su postavljene na razne lokacije u gradu Osijeku, naglašavajući ulicu kao izložbeni prostor, a prilagodbom novim uvjetima posjetitelju su na inovativan i drukčiji način predstavili umjetnička djela. Paralelno smo provodili projekt Land Art Tour koji i dalje radimo u suradnji s udrugama Revolucija iz Valpova i ARLA iz Đakova s kojima surađujemo i na projektu Putokaz. Do suradnje je došlo slučajno, a glavni je inicijator Davor Ileš (Mefa). Projekt smo prijavili na platformu CLUBTURE i on je prošao povezujući tri slavonska grada: Osijek, Valpovo i Đakovo. Kako sve tri udruge u svom gradu provode svoje festivale, projektno je bilo zamišljeno predstaviti se na svim festivalima, povezati članove i posjetitelje, educirati i implementirati umjetničko stvaralaštvo. Sva tri festivala imaju umjetničke sadržaje i populariziraju urbanu kulturu na razne načine, naglašavajući i ekološku dimenziju. Primjerice na Reunited festivalu u Valpovu članovi su naše udruge vodili umjetničku radionicu sitotiska i land art tehnika, dok su članovi udruge ARLA provodili projekt Putokaz dovođenjem putopisca i organizacijom izložbe. Cilj je oba projekta suradnja i poveznica udruga i gradova, što je u ovom slučaju uspješno realizirano. Još nas čeka realizacija programa na Arla festivalu u Đakovu koji će se održati krajem kolovoza 2020.

KP: Spomenuta suradnja financirana je putem CLUBTURE projekta Saveza udruga Klubtura i donatora. Što to znači za vašu Udrugu u smislu postojećih sredstava, planova, zahtjeva pa i budućnosti? 

Koncept CLUBTURE natječaja za financiranje projekata polazi od toga da prijavljen projekt svakako mora imati partnerske organizacije i istovremeno mora biti dobro osmišljeno kako će se program provesti unutar svih partnerskih mjesta. Uvijek je lakše zajednički, u partnerskom odnosu udruga izaći s planom, posebice ako se partnerske organizacije slažu. Spletom okolnosti došlo je do suradnje s udrugama Revolucija i ARLA – pronašli smo zajednički jezik i osmislili projekt, a vjerujemo da ćemo suradnju nastaviti i u nekim budućim projektima. Na CLUBTURE platformu prijavili smo projekt još prije par godina, ali on nije prošao te smo tek ove godine ponovo aplicirali s potpuno drugačijim projektom i partnerskim organizacijama. Možemo reći da smo iznimno zadovoljni načinom komunikacije sa Savezom udruga Klubtura i s našim partnerskim organizacijama, dijalog je odličan, a krajnji rezultat vrlo zadovoljavajući. Svakako će u budućnosti naše Udruge Savez udruga pomoći u proširivanju saznanja o postojanju sličnih udruga i organizacija, njihovom umrežavanju i međusobnoj suradnji, razmjenom ideja i iskustava u pojedinim područjima.

KP: Tijekom šest godina djelovanja stvorili ste prepoznatljiv urbano-kulturni imidž u Osijeku. Jeste li zadovoljni odazivom publike i sudionika u aktivnostima i projektima koje provodite? Možete li reći kako on progresivno raste ili je riječ o publici koja je svediva pod neki određeni nazivnik, bilo svjetonazorski bilo dobni?

Trudimo se ponuditi uvijek nešto drugačije, neviđeno i raznoliko, do sada smo proveli mnogo različitih aktivnosti i doveli različite izvođače. Publika koju zanima umjetnost, kultura, ekologija i znanost te oni koji "razmišljaju globalno i kupuju lokalno" mali su dio naše zajednice koja nekim čudom još uvijek opstaje i ima svoju publiku. Možemo reći da polagano raste jer ni edukacija ili odgoj ne može naglo ili progresivno rasti, odnosno razviti se odjednom. Možemo reći da se publika profilirala,  no uvijek postoje i oni "zalutali" koji po prvi put čuju za naš koncept pa na kraju i ostanu u samoj udruzi. Posjetitelji su najčešće mladi ljudi i mlade obitelji s djecom raznih afiniteta. Ako se "urbana kultura" može svesti pod određeni nazivnik, onda bi se moglo reći da su naša publika ljudi željni umjetnosti, urbanog, kreativnog i raznolikog. 

KP: Hoće li REART u budućnosti širiti svoje aktivnosti ili će se držati svojih uhodanih projekata i prepoznatljivih sadržaja?

Pokušavamo uvrštavati nove sadržaje, a stare mijenjati ili "reciklirati", zanima nas što publika misli pa nam ankete uvijek dobro dođu kako bismo analizirali naš rad. Planova i ideja imamo mnogo i želimo ih proširivati, a u budućnosti bismo željeli i zaposliti ljude koji se žele baviti umjetnošću i svakako nastaviti dosadašnje suradnje s udrugama i pojedincima. Namjeravamo se i dalje prijavljivati na natječaje, a kada bismo dobili sredstva za rad u aktivnosti bismo uključili i kreativce izvan Hrvatske, osnaživali bismo umjetničku zajednicu, educirali, pokrenuli nove projekte kao i platforme za kreativan rad i definitivno bismo snažnije povezali umjetnike i publiku. 

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 07.08.2020

VEZANE VIJESTI

Putovanje kao intimno i spoznajno iskustvo

Piše: Ivana Đerđ - Dunđerović
Izložba Arhiva sjećanja u novootvorenoj osječkoj Galeriji Knifer sažima utiske i doživljaje, ali i promjene izazvane putovanjima, izbjegavajući konzumerističke interpretacije.

Vjera u moć umjetničke poruke

Piše: Ivana Đerđ Dunđerović

Rastvaranje problema grada u recentnim osječkim umjetničkim intervencijama izravno je, bolno i britko, ali i usmjereno poboljšanju ili barem osvješćivanju zatečenog stanja.

Usprkos pothranjenosti i marginalizaciji

Piše: Ivana Đerđ-Dunđerović

Odsustvo naslovnog optimizma uočljivo na zadnjem izdanju Perfomance Art Festivala još uvijek nije razlog za polaganje oružja na poligonu osječke nezavisne kulturne scene.