Slika drugačije budućnosti | kulturpunkt

Kulturoskop Kritika

<

Slika drugačije budućnosti

U videoradovima okupljenim pod naslovom Sve se slaže dok se sve raspada bečki umjetnik Oliver Ressler dokumentira različite oblike organiziranja za klimatsku pravdu.

Piše: Iva Kovač

FOTO: Ende Gelände / Flickr

Izložba Olivera Resslera Prošlost je otkazana, budućnost je nepovratna konačna je najava nastavka izložbenih aktivnosti u Rijeci nakon velikog prekida kojem smo svjedočile tijekom prošlih mjeseci. Resslerov projekt u nastajanju, koji se u organizaciji Drugog mora u Galeriji Filodrammatica može pogledati do 6. lipnja, započet je 2016. godine, a prati akcije aktivista i aktivistkinja za klimatsku pravdu, snimljene tijekom raznorodnih protestnih skupova. U galeriji nalazimo šest filmova koji sažimaju neke od premisa pokreta, a uz intervjue i snimke javnih govora prenose atmosferu s pojedinih protesta, blokada, akcija ili autonomnih zona u borbi "protiv ekonomskog sustava koji je u velikoj mjeri ovisan o fosilnim gorivima". 

Oliver Ressler, umjetnik koji se kroz svoj rad dotiče brojnih gorućih društveno-političkih tema, od radničkih prava, migracija, ekonomske pravde itd., temom klimatskih promjena bavi se od početaka svog umjetničkog djelovanja. U svojoj prvoj samostalnoj izložbi u Kunstverein Salzburg referirao se na rano istraživanje Svantea Arrheniusa naslovljeno "Utjecaj ugljične kiseline u zraku na temperaturu zemlje", uslijed povećane industrijske proizvodnje na zagrijavanje planeta koja je te 1996. godine obilježavala svoju stotu godišnjicu. I njegov novi rad – šest filmova okupljenih pod zajedničkim naslovom Sve se slaže dok se sve raspada (Everything‘s coming together while everything‘s falling apart) – dokumentira različite oblike organiziranja za klimatsku pravdu, a Ressler, za razliku od uobičajenih medijskih reprezentacija koje su do početka 2020. konačno prešle iz opskurnosti u mainstream, pokret primarno portretira iz pozicije aktivista i aktivistkinja za klimatske promjene.

Kroz glasove protagonistica i protagonista filmova osim o temi klimatskih promjena saznajemo i o osnovnim taktikama i ciljevima njihove borbe. Za razliku od brige o vlastitom okolišu na razini čišćenja plaža i razdavanja otpada cilj je pokreta ukazati na nedjelatnost inicijativa fokusiranih na promjene u ponašanju pojedinki i pojedinca i na potrebu za hitnim strukturnim promjenama, koje će kao dio svojih politika svijet u totalu morati misliti na drugačiji način. Ressler dokumentira one segmente borbe koja se veže uz politike odrasta, a ne uz neoliberalne modele efikasnije implementacije i proliferacije zelenih tehnologija

Film ZAD (2017.) prati slučaj autonomne Zone za obranu smještene u blizini francuskog Nantesa i njene stanovnike od kojih saznajemo kako se odnos francuske vlasti prema zoni mijenjao ovisno o načinu na koji se vlast pozicionira prema pitanju klimatskih promjena. Preuzeti akronim ZAD (La zone d'aménagement différé), administrativni je termin koji u prijevodu s francuskog znači Zona odgođenog razvoja. U razgovoru s aktivisticama i aktivistima koje su proglasile autonomnu zonu saznajemo da francuske vlasti postepenim otkupom zemlje, još od 1970-ih godina na tom terenu planiraju izgradnju aerodroma.

Resslerov film pokazuje preuzete dokumentacijske snimke iz 2012., snimljene tijekom velikog okršaja oko 40.000 prosvjednika i policije, te ih kombinira s vlastitim snimkama nastalim 2017. u vrijeme primirja. Od intervjuiranih stanovnica i stanovnika zone saznajemo da je dolaskom Macrona na vlast pritisak, koji se manifestirao intenzivnim policijskim intervencijama, splasnuo. Objašnjenje za to nalaze u Macronovoj neoliberalnoj inačici eko kapitalizma koja se jasno manifestirala njegovom brzom javnom osudom Trumpovog povlačenja iz Pariškog ugovora koji je SAD potpisala tijekom COP21 samita. 

Pariški klimatski samit COP21 u 2015. godini i prosvjedi protiv njega bili su u svoje vrijeme jedni od najvećih medijskih događaja na temu klimatske pravednosti. Resslerov video COP21 (2016.) dokumentira prosvjede te kroz glas naratorice sažima središnji problem samita – diskrepanciju između činjenice da se pod okriljem zaštite prirode radi dobar biznis dok su istovremeno zaključci samita neobvezujući. U tom je smislu Trumpov kasniji istup podjednako marketinški trik usmjeren prema svojoj glasačkoj bazi kao što su to i mnogi ne-povučeni potpisi iskrenih potpisnica i potpisnika zaključaka konferencije.  

Sljedeća tri filma predstavljena na izložbi dokumentiraju akcije usmjerene protiv iskapanja i eksploatacije ugljena. Prvo je dokumentacija akcije Ende Gelände (Kraj puta iz 2016.) koja je pod sloganom "Zadržimo ugljen pod zemljom" bila usmjerena protiv otvorenog rudnika lignita na krajnjem njemačkom istoku, u pokrajini Lužici smještenoj nedaleko od Berlina. Tijekom ove je akcije na više od 48 sati prekinut dotok ugljena, što je onemogućilo rad termoelektrane koja je jedan od najvećih zagađivača CO2 u Europi. Tu je i dokumentacija Limity jsme my (Granice smo mi) iz 2019. koja je nastojala blokirati rudnik ugljena Bilina sjevernoj Bohemiji u Češkoj. Ressler, kroz glas naratorice, izjavljuje kako je "kapital rođen na izumiranju", metaforički stavljajući znak jednakosti između ugljena kao taloga organske materije koja pod pritiskom postaje akumulirana energija spremna za daljnju eksploataciju i cirkulaciju kapitala. 

Ova relacija postaje još očitija u trećem filmu Code Rood (Šifra crveno) iz 2018. koji prikazuje jednodnevnu blokadu amsterdamske, druge najveće europske luke za ugljen, u 2017. godini. Amsterdamska se luka razvila na eksploataciji životne energije robova, dok se današnja eksploatacija ugljena u Kolumbiji, odakle primarno dolazi ugljen u Amsterdam, povezuje s razmještanjem i nasiljem nad ne-europskim starosjedilačkim stanovništvom. Ugljen u kolektivnoj imaginaciji vežemo uz slike industrijaliziranih gradova prve industrijske revolucije, a ima svoje mjesto i u imaginaciji prvih artikulacija klasne borbe. Kao što je klasa djelomično opravdano dugo predstavljala okvir pod koji su se podvlačile mnoge različite borbe (primjerice rana interpretacija Haićanske revolucije kao klasne od strane C. L. R. Jamesa) tako je i borba za klimatsku pravednost puno šira borba koja naglašava kako će globalno zatopljenje najteže pogoditi siromašne i one koji se iz drugih razloga već nalaze u neprivilegiranoj poziciji.    

Jedan od gradova kojemu najviše prijeti globalno zatopljenje, iako njegovo stanovništvo uglavnom ne spada pod one ekonomski ugrožene, je i Venecija – mjesto održavanja prvog talijanskog Klimatskog kampa u 2019,. organiziranog od strane odbora No Grandi Navi (Ne velikim brodovima) u suradnji s međunarodnim pokretom Fridays for Future. Film Venice Climate Camp (Venecijanski Klimatski kamp iz 2019.) dokumentira Kamp koji se koristi medijskom strategijom okupacije kako bi preusmjerio pažnju na klimatsku borbu. Mjesto velike vidljivosti – crveni tepih uoči dodjele Zlatnog lava – postaje poligon za proteste. U jednom od govora Marco Baravalle, talijanski kustos i član odbora No Grandi Navi, upozorava na odgovornost umjetničkih institucija da se čvrsto pozicioniranju za klimatsku pravdu: "Oni pokazuju radikalnu umjetnost, ali kada je vrijeme jasno pokazati stav, kad se suoče s nečim što nije kulturni proizvod, šute na vrlo sramotan način."

Još je Sylvia Pankhurst, slikarica i engleska sufražetkinja početkom 20. stoljeća bila aktivna u vizualnom komuniciraju sufražetskog pokreta, ali taj segment njene prakse u svoje vrijeme nije smatran umjetnošću. Projekti Olivera Resslera, poput ovog prikazanog u Filodrammatici, doprinose informiranosti i pomažu u regrutiranju novih snaga za borbu. Prilikom najave novog projekta Barricading the Ice Sheets, koji će se također baviti temom klimatskih promjena, Ressler je naglasio kako upravo umjetnice i umjetnici danas imaju sve važniju ulogu u pokretima, a unutar njegovog rada nalazimo bilješku barem još jedne umjetničke akcije grupe Tools for Action, aktivne u orkestriranju protesta i davanju vidljivosti društvenim pokretima.  

Danas planetarno poznati pokret Fridays for Future krajem 2019. pokrenuo je medijsku kampanju koja je pitanje globalnog zatopljenja dovela do vrhunca medijske pažnje, a znanstveno utemeljena upozorenja na teške posljedice istoga postala su sveprisutna. Glas naratorice u filmu Ende Gelände upozorava – odrast će neminovno doći, samo je pitanje hoćemo li njime moći upravljati ili ćemo biti zatečeni posljedicama klimatskih promjena. Upravo je nedavna globalna obustava proizvodnje i prometa ukazala na moguće posljedice drugog modela. 

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 26.05.2020

VEZANE VIJESTI

Kriza je prilika za promjenu

Pripremila: Ivana Pejić
Globalna pandemija ogolila je iluziju o ekonomskom rastu kao rješenju za prosperitet, a pokret odrasta donosi smjernice za društveni i ekonomski oporavak nakon koronakrize.

Za bolji svijet

Razgovarala: Hana Dagostin

Angažirani umjetnik Oliver Ressler govori o svom posljednjem radu Što je demokracija?, a ujedno objašnjava zašto njegov umjetnički rad uvijek ima političku konotaciju.

Viva Arte Viva!

Piše: Martina Domladovac
Unatoč načelnoj apolitičnosti ovogodišnje centralne teme Venecijanskog bijenala umjetnosti, brojni nacionalni paviljoni i popratni događaji predstavili su društveno angažirane radove.