Za razliku od žena, muškarcima bol nije urođena, kaže Kristin Scott Thomas u 2. sezoni Fleabaga – muškarci za boli tragaju, izmišljaju bogove i demone kako bi se imali zašto osjećati krivima, za što ženama nije potrebna nikakva izvanjska pomoć. Tako Jimmy Swaggart, poznati američki teleevanđelist, ne staje na pozornicu nakon što je fotografiran s prostitutkom i ispričava se onima koje je povrijedio; prevarenu ženu tek ovlaš spominje, a okreće se Bogu, plače i kaje se što se o Njega ogriješio, te moli za milost i očišćenje od grijeha. Kao protutežu tom fenomenu, povijest bilježi žene koje se ne zadovoljavaju takvim ispraznim muškim isprikama, bila to spomenuta Kristin Scott Thomas ili pak Diamanda Galas, američka pjevačica, koja ogoljena i premazana krvavocrvenom bojom 1990. u katedrali u New Yorku održava koncert na kojem nemilosrdno proziva Crkvu i sve vjernike koji preko Boga brišu svoje ruke od smrti uzrokovane AIDS-om. 

Njima se pridružuje i Kristin Hayter, bolje znana pod umjetničkim imenom Lingua Ignota; američka klasično obrazovana glazbenica, poznata po jedinstvenom spoju elemenata industrial, klasične, noise, metal glazbe, kao i mnogih drugih. Kristin crpi iz svojih osobnih iskustava suočavanja sa zlostavljanjem, koja uvelike oblikuju njezin glazbeni opus. Sveprisutni su i kršćanski motivi, počevši od samog umjetničkog imena koje je referenca na Hildegard von Bingen, njemačku sveticu iz 12. stoljeća, koja je stvorila jezik, modifikaciju latinice i nazvala ga Lingua Ignota – "nepoznati jezik". Hildegard je jezik dao Bog, dok Kristin svoj sama stvara miješajući raznovrsne glazbene stilove i motive, no zajedničko im je ono što pokušavaju, komunicirati ono neizrecivo svakidašnjim jezikom. Tako Kristin inkorporira kršćanske motive kombinirajući ih s onima karakterističnima za hardcore scenu, agresivnim frazama, zazivanjem smrti ili osvete, pronalazeći zajedničku crtu tim dvama naizgled nespojivim izvorima, subvertirajući oba. Klasična vokalistica koja se ne boji svoj glas izobličiti i koristiti na načine potpuno netipične za poprilično konzervativan i hijerarhičan svijet klasičnog glasa; uvijek transgresivna, Lingua Ignota ujedinjuje razdvajane kodove kako bi ih ponovno probila, potkopala i preoblikovala u ono što joj je potrebno da bi prenijela svoju singularnu poruku, ne mareći pritom ni za kakve ustaljene norme ili tabue. 

Tako je i njen posljednji album, Sinner Get Ready, izdan 2021., obilježen tim temama. Kristin je od sredine 2019. do sredine 2021. bila u vezi s pjevačem benda Daughters, koju je u nedavno objavljenoj izjavi opisala kao psihički, emocionalno i seksualno manipulativnu, a, osim toga, rezultirala je i fizičkim ozljedama. Iako se za vrijeme izlaska albuma za to nije znalo, itekako se kroz album osjećaju posljedice tog odnosa na pjevačicu. 

Dotadašnji bučan i abrazivan pristup stvaranju glazbe zamijenjen je prigušenijim i melodičnijim, uz veće oslanjanje na klavir, koji je na nekim pjesmama prepariran, kao i korištenje šireg opsega instrumenata: pojavljuju se i banjo, shruti box, i brojni drugi žičani, puhaći instrumenti, kao i udaraljke. Mirniji ton albuma omogućava trenutcima u kojima Kristin pusti svojoj srdžbi da izbije na površinu da se tim više ističu i ostave veći dojam; tako su mjesta na ovom albumu gdje se to događa, iako malobrojna, daleko snažnija nego bilo koja s njenih prijašnjih albuma. Na I WHO BEND THE TALL GRASSES, Kristin zaziva "I don't give a fuck / Just kill him / You have to / I'm not asking" tolikom silinom da je nemoguće ne zamisliti Boga kojemu se obraća, ukoliko postoji, da se i sam ne trese od straha, skrivajući se zajedno sa svima koji su se o nju ogriješili, strepeći od njenog gnjeva. Po tome je Kristin specijalna – u njenom se glasu, koliko god da odavao slomljenost i tugu, ni na tren ne naslućuje slabost; ona je ta koja naređuje, Bog je onaj koji ju ima slušati, jer u suprotnom bi se i na njega mogla obrušiti. Kristin se nikako ne da svesti na ulogu žrtve već svoje povrede prihvaća i vokalizira s dostojanstvom.