Snimaj, uvijek snimaj | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Snimaj, uvijek snimaj

Oliver Sertić nas je proveo kroz Restartov program koji je predstavljen u AKC Medika tijekom Clubtureovog Foruma.

Razgovarala: Dea Vidović

KP: U okviru Clubture Foruma Restart je predstavio tri programa. Jedan od njih je Restart label. O čemu je zapravo riječ?



O.S.: S programom Restart label započeli smo ove godine. Kroz ovaj program se nastojimo ozbiljno baviti distribucijom filmova na području bivše Jugoslavije. Tako smo u okviru Clubture Foruma prikazali britanski film Sve je bijelo u Barkingu, Marca Isaaca. Radi se o prvom filmu koji smo distribuirali, a do sada je prošao desetak hrvatskih gradova, a slijedi mu još nekih petnaestak u Hrvatskoj, a onda i u drugim zemljama u regiji. Trenutno jedini u regiji distribuiramo dokumentarne filmove tako da kupujemo prava za televiziju, DVD-e i festivale. Osim toga, kako u četvrtak, 18. lipnja otvaramo jedino dokumentarno kino u regiji željeli smo Forum iskoristiti kako bismo najavili ovo otvorenje. Naš je cilj publici pokazati kako je dokumentarac sasvim jednako vrijedan kao i igrani film.

KP: Sredino 2008. godine započeli ste s programom Restart laboratorij koji ste također predstavili na Forumu...

O.S.: Restart laboratorij je proizašao iz našeg dugogodišnjeg programa edukacije o dokumentarnom filmu. Polaznici koji su imali dobru ideju, a koja se može pretočiti u dokumentarni film su, bez obzira jesu li završili radionicu ili ne, dobili mentora i tehniku besplatno, a mi smo im onda pomogli producirati film. Naravno, radi se o low budžet kratkim dokumentarnim filmovima koje smo s polaznicima željeli dovesti do kraja.

Na Forumu smo predstavili dva filma. Nepovratno, autora Igora Bezinovića koji govori o tri iznimno zanimljiva lika koji sakupljaju boce. Igor je cijeli film napravio bez ikakvog budžeta, znači imao je samo novce za kazete. I to je bio njegov prvi film te vrste, a sada već radi neke druge stvari za nas. To je upravo ono što želimo postići, ne nužno da ljude vežemo uz sebe i Restart, nego da nastave raditi, bilo da se upišu na Akademiju ili rade s nekim sasvim trećim... jedino nam je važno probuditi svijest o dokumentarizmu, dati neko svoje znanje, podijeliti ga sa zainteresiranima i osvojiti ih dokumentarnim filmom. 

Također smo prikazali i dokumentarni film Predsjednički vlak Branka Vilusa, koji je inače već dugo godina snimatelj, radio je za FADE IN i za HRT itd. On je prvi put režirao kratki film. To je četrnaestominutni film o vlaku koji ide od Zagreb do Ploča, a prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, kroz zemlju u kojoj su nekad sve nacije živjele zajedno, a sad su podijeljene. Mi smo u ovom filmu kao finalni proizvod pokušali dobiti priču o ljudima koji sjede u vlaku, bez obzira na naciju i dijele iste probleme, bez obzira na podijeljenost.

Treći film nismo mogli u potpunosti predstaviti jer još uvijek nije završen, ali očekujemo da će za prikazivanje biti spreman u rujnu. Radi se o filmu Bojan. To je emotivna priča koja govori o dva prijatelja koji su se rastali početkom 90-ih. Jedan od njih kreće za Novi Sad kako bi pronašao svog davno izgubljenog prijatelja Bojana i propituje se što je danas njegov prijatelj, kako izgleda, što radi.

Bilo nam je važno predstaviti ovaj program jer je nakon radionice koja je u studenom i prosincu prošle godine održana u Studentskom centru, izašlo od 8 polaznika 6 priča na kojima trenutno radimo. Filmovi su u pred produkcijskoj fazi i vjerujem da će do kraja godine to biti zaokružene priče koje će onda zaživjeti svoj filmski život.



KP: Male aktivističke priče su također našle svoje mjesto na programu u AKC Medika...

O.S.: Serija ovih video clipova nije mišljena kao projekt. Oni su se profilirali ad hoc, kao reakcije na pojedine akcije koje su aktivisti provodili u Zagrebu u posljednjih nekoliko mjeseci. Svakako bih izdvojio aktivnosti koje provode Pravo na grad i Zelena akcija (akcija ispred Kulmerovih dvora i promocija vode Mutna), potom je tu i mali antiNATO prosvjed koji se dogodio za vrijeme posjeta predsjednika Mesića Filozofskom fakultetu, a samo tjedan dana prije blokade. Također smo prikazali i nekoliko nemontiranih video clipova s blokade Filozofskog fakulteta, pa početak blokade na Hrvatskim studijima.

Svi ti kratki clipovi i reportaže mogu funkcionirati kao mali dokumentarni filmovi, a kako su trag jednog vremena smatrali smo da ih je važno prikazati bez obzira na njihovu kvalitetu. Osim toga, svi ti video clipovi su se pojavljivali na Restartovom video portalu, a drugi mediji su ih prenosili, što je za nas jako važno jer smo na neki način mogli kontrolirati informacije koje dolaze sa scene, iz zajednice, s mjesta gdje se akcije događaju. Dakle, to nisu radovi koje su napravili drugi mediji, nego aktivisti koji su duboko involvirani u teme kojima se bave.



KP: Spomenuo si druge medije koji su preuzimali video radove koji su objavljeni na portalu Restart, no jesu li oni navodili izvor?

O.S.: Iako postoji molba na Restartovom portalu da se navede izvor, mnogi mediji se na žalost nisu toga pridržavali. Kada je recimo Primorac vikao - Ostavka, ostavka, mi smo bili na licu mjesta i to jedini u Hrvatskoj zabilježili našom video kamerom. Taj snimak smo objavili na Restartovom portalu, a preuzelo ga je desetak hrvatskih medija, ali su nas rijetki potpisali. Naravno, sjajno je da smo imali taj snimak, ne zbog neke naše ekskluzivnosti, nego zbog svjedočenja jednom vremenu, ali i činjenice da su naši ljudi bili involvirani u praćenje jednog takvog događanja kakva je bila blokada. Dakle, nismo se željeli brendirati, ali sada ipak zbog naše prepoznatljivosti razmišljamo o nekim tipovima uvjeta korištenja materijala.

KP: Što je tebe inspiriralo za takav način praćenja aktivističkih akcija?



O.S.: Važno je razvijati vizualnu svijest koja je gotovo pa samopodrazumijevajuća stvar drugdje u svijetu, primjerice u jednoj Njemačkoj ili Velikoj Britaniji. Snimak može biti  30 sekundi, 5 minuta ili 15 minuta, svejedno. Važno ga je samo pravilno i na vrijeme plasirati, jer on ima snagu prenijeti atmosferu i pokazati što se događalo na licu mjesta i u konačnici može inspirirati ljude u drugim krajevima, gradovima, zemljama.

Osobno sam se zainteresirao za video aktivizam preko UnderCurrentsa koji je 1993. krenuo raditi takve stvari u Velikoj Britaniji. Prvo su izdavali video kazete, a kada se pojavio internet počeli su ga koristiti kao sjajno mjesto za diseminaciju aktivističkog videa. Tako da smo mi ovdje doista bili inspirirani onim što su oni radili svih ovih prethodnih godina. Nakon što je Zelena akcija pokrenula priču oko poravnavanja rizola ili kako se to u hrvatskom kaže rubnjaka, i iscrtavanja biciklističkih staza, napravljen je video koji su vidjeli ljudi okupljeni oko UnderCurrentsa. Tada smo shvatili da je moguća dvosmjerna komunikacija pa smo neke od videa preveli i postavili ih na UnderCurrents te podijelili s Witnessom iz New Yorka.

KP: Postoji li neka ideja za budućnost svih tih slučajno nastalih video radova?

O.S.: Kada skupimo nekih sat i pol video materijala, želimo ga tehnički dotjerati i izdati  DVD koji će onda biti trajna vrijednost i inspirirati ljude. Posebno je bitno da sve te akcije koje su se događale u Zagrebu vide drugi gradovi, Split, Bjelovar, Vukovar i dr. Te da i oni počnu raditi slične stvari. Dakle, bilo bi izvrsno kada bi i drugi osvijestili tu potrebu snimanja, bilježenja, bez obzira na kvalitetu.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 15.06.2009