Sretni suživot socijalizma i konzumerizma | kulturpunkt

Sretni suživot socijalizma i konzumerizma

Iako postoji stručni konsenzus oko arhitektonske i kulturne važnosti splitskog sportsko-trgovačkog centra Konteks Gripe još uvijek ne postoji dogovor oko njegovog očuvanja.

Piše: Martina Domladovac

FOTO: Motel Trogir / Facebook

U sklopu projekta i građanske kampanje Motel Trogir koji je udruga za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze pokrenula 2013. godine, objavljena je nova knjiga Pejzaži potrošačke kulture u socijalističkoj Jugoslaviji. Nakon aktivističkog rada i isticanja važnosti modernističke arhitekture jadranskih motela Ivana Vitića u Trogiru i Rijeci, što je rezultiralo njihovom zaštitom kao kulturnih dobara Republike Hrvatske, 2016 godine Inicijativa počinje kritičku evaluaciju, interpretaciju i propitivanje mogućnosti zaštite poznatog splitskog sportsko-trgovačkog centra Koteks Gripe. Ovo modernističko zdanje sarajevskog arhitekta Živorada Jankovića i njegovog učenika Slavena Rožića specifičan je splitski landmark, ali i simbol jednog povijesnog razdoblja, a spomenuta publikacija, osim što se bavi njegovim arhitektonskim značajem, stavlja ga u socio-politički kontekst od sedamdesetih godina kada je počela njegova gradnja pa sve do današnjih pokušaja očuvanja i reafirmacije. 

Centar Konteks Gripe spada među kompleksne prostorne zahvate Splita uoči Mediteranskih sportskih igara 1979. godine, a često se predstavlja kao "prvi trgovački centar" socijalističke Jugoslavije i svojevrsna kulminacija ideje integriranog konzumerizma. U jednom od uvodnih tekstova Tvrtko Jakovina piše kako su "sedamdesete vjerojatno bile desetljeće s najugodnijim životom, sve više ljudi je putovalo i živjelo elemente potrošačkog društva". Slično ističe i Igor Duda koji kaže kako je u "ozračju sedamdesetih daljnji procvat potrošačke kulture nastavio biti znak sretnoga suživota socijalizma i konzumerizma jer je potonji dokazivao uspješnost prvoga, i vjerovali su neki, ubrzavao njegov put prema komunizmu u kojem bi sve potrebe morale biti zadovoljene". Iz gledišta građanina koji je kao potrošač mogao imati više, kaže Duda, sedamdesete su bile izvrsne godine, jer živjelo se bolje i zarađivalo više no u prethodnim razdobljima. 

Izgradnja trgovačkih sadržaja, uz nove stanove i dostupnu javnu infrastrukturu, imala je za cilj poboljšati svakodnevicu građana te je bila dio programa uspostave socijalističke države blagostanja. Osim u gradskim centrima, novi se trgovački sadržaji, takozvani opskrbno-trgovački centri, planiraju kao prateći sadržaji novih stambenih naselja koja niču na dotadašnjoj gradskoj periferiji. Za razliku od Zapadnih modela velikih trgovačkih centara u kojem je naizgled javni prostor kontroliran u svakom pogledu, od njegovog izgleda do načina na koji će se koristiti, Koteksov javni prostor je autentičan i dostupan, objašnjavaju u tekstu Od robnih kuća do trgovačkih centara u poslijeratnom razdoblju Sanja Matijević Bračot i Ana Grgić. Također, jasna "urbanotvorna ambicija" Koteksa uvjetuje da se o njemu razmišlja ne samo kao arhitektonskom djelu, već kao dijelu grada i u tom smislu treba ga i sačuvati. 

Mediteranske sportske igre bile su do tada jedan od najvećih jugoslavenskih organizacijskih pothvata. Tadašnji značaj Igara u mnogočemu je nadmašivao njegov današnji status i Splitu su poslužile kao dobar povod za mnogo veće investicije i sagledavanje cjelokupne sportske, komunalne, prometne, tehnološke i kulturne infrastrukture grada. Veliki graditeljski zahvati bili su omogućeni potpisivanjem Društvenog dogovora o financiranju Igara kojim je ono podijeljeno na tri jednaka dijela između Grada Splita, SR Hrvatske i SFR Jugoslavije, što je na kraju dovelo do jednih od najuspješnije organiziranih Mediteranskih igara u uvjerljivo najmanjem gradu koji je do tada bio domaćin. Uz prometnu i turističku infrastrukturu koja je za potrebe Igara proširena ili nanovo izgrađena, temeljna su ipak bila ulaganja u izgradnju brojnih sportskih objekata među koje je spadala i velika sportska dvorana na Gripama prema projektu Jankovića i Rožića. Neposredno nakon sportske manifestacije Rožić je samostalno realizirao i preostali dio kompleksa  koji je uključivao trgovački centar Koteks. "Centar na Gripama predstavlja rijedak splitski primjer ambicioznog prostornog zahvata koji je u cjelini realiziran kako je izvorno i zamišljen, a ističe se i zbog činjenice da je to jedan od relativno rijetkih reprezentativnih zgrada javne namjene realizirane u vrijeme apsolutne dominacije stambene izgradnje", opisuje Darovan Tušek.

Iako je u vrijeme otvaranja Koteks bio svojevrsna atrakcija, zbog ekonomske krize koje je uslijedila njegova je slava bila kratka. Političke promjene s kojima je došla i netransparentna privatizacija, također su ubrzale njegovo "starenje" i polagano propadanje. I premda postoji stručni konsenzus oko njegove vrijednosti još uvijek ne postoji dogovor oko njegovog očuvanja i stavljanja u upotrebu njegovih zapuštenih dijelova. Posebnu opasnost predstavlja mogućnost rušenja kompleksa u svrhu novih investicija, koje se spominje još od 2010. godine. Slične tendencije vidimo i na primjeru drugih Jankovićevih zdanja u Novom Sadu, Sarajevu i Prištini koje sa splitskim kompleksom stvaraju svojevrsnu cjelinu i neprocjenjivu baštinu. Jedan dio publikacije stoga je posvećen ostalim Jankovićevim radovima, a Inicijativa koja stoji iza projekta Motel Trogir poziva na regionalno osnaživanje kako bi se ovi kompleksi očuvali i osuvremenili.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 19.03.2019

VEZANE VIJESTI

Preuzimanje odgovornosti za modernističku baštinu

Piše: Martina Domladovac
U zaštiti i prenamjeni modernističke arhitektonske baštine prije svega bi trebala sudjelovati lokalna zajednica, a za stavljanje zaštićenih objekata u funkciju važan je pritisak građana.

Žurili smo tamo kamo nismo smjeli

Piše: Leona Širac

Osim razloga napuštanja objekata jugoslavenskoga modernizma, serijal Betonski spavači svojom formom naglašava paradokse njihova tadašnjeg i današnjeg stanja.

Arhitektura može učiniti svijet boljim

Piše: Matija Mrakovčić
Postratno urbano planiranje bilo je više od puke gradnje: prvenstveno ga karakterizira implementacija "betonske utopije".