Što slijedi u vremenu poslije? | kulturpunkt

Što slijedi u vremenu poslije?

Usmjeravanje javnih sredstava isključivo prema sanaciji gospodarstva dodatno će produbiti ionako nezavidnu poziciju organiziranog civilnog društva Hrvatskoj.

Piše: Ivana Pejić

Bruno Isaković, Himna slobodi, FOTO: Kulturnjaci 2016

Izvanredne mjere koje Vlada Republike Hrvatske i jedinice lokalne samouprave donose s ciljem saniranja posljedica epidemije koronavirusa na poseban način pogađaju organizacije civilnog društva, koje pritom nisu obuhvaćene nijednim od dosad donesenih paketa pomoći namijenjenima zaštiti vitalnih društvenih resursa. Vladina odluka o ograničenju korištenja sredstava za proračunske i izvanproračunske korisnike, obustava svih javnih poziva i javne nabave tako prijeti potpunom paralizom sustava koji, između ostalog, pruža i širok spektar socijalnih usluga, bez kojih će društvenu i ekonomsku krizu koja neminovno slijedi biti iznimno teško premostiti. 

Ozbiljnost situacije prepoznaje i Cvjetana Plavša-Matić, voditeljica Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, koja za Euractiv, neovisnu paneuropsku medijsku mrežu specijaliziranu za politike Europske unije, piše o dvostrukom pritisku koji podnose organizacije civilnog društva, pogođene posljedicama epidemije, kao i nedavnim potresom u Zagrebu. U tekstu A Letter from the Frontline – Croatian civil society faces a double crisis navodi mjere koje je hrvatska Vlada poduzela za pomoć ekonomskim aktivnostima, no ističe kako one na razini EU, ali i nacionalnih vlada moraju zahvaćati šire od poslovnog sektora. Poziva stoga odgovorne da, kao što pomažu gospodarskim subjektima, razmotre i mogućnosti pružanja iste potpore organizacijama civilnog društva. 

“Iz mog iskustva iz prve ruke jasno se vidi potreba za uvođenjem zakonodavnog okvira ili poticaja koji se izričito odnose i na zapošljavanje u organizacijama koje nisu porezni obveznici. Neprofitne organizacije moraju biti izričito uključene u porezne, financijske i druge pakete pomoći namijenjene malim poduzećima. Sve predložene mjere koje imaju za cilj pomoći ugroženim industrijama i zemljopisnim područjima moraju prepoznati utjecaj krize koronavirusa na neprofitni sektor. Hitno su potrebna sredstva za pokrivanje povećanih troškova i povećane potražnje za uslugama, jer naše gospodarstvo i sigurnosna mreža nemaju kapacitet koji može podnijeti pandemiju ovih razmjera”, piše Plavša-Matić te ističe kako je upravo neprofitni sektor ključan akter u odgovoru na prijeteću krizu.

Podsjetimo, mjere potpore očuvanja radnih mjesta koje je donijela hrvatska Vlada dostupne su poslodavcima koji su u prihvatljivom sektoru (primjerice djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane i pića, prijevoza i skladištenja, djelatnosti zdravstvenog turizma i sl.) te drugim poslodavcima koji mogu dokazati utjecaj posebnih okolnosti na njihovo poslovanje. Iako ta kategorija podrazumijeva i organizacije civilnog društva, potpora se u ovom slučaju može ostvariti samo kod zapošljavanja osoba na poslovima unutar gospodarskih aktivnosti poslodavca. Stoga je učinak mjere za očuvanje radnih mjesta koja se odnosi isključivo na gospodarsku djelatnost za većinu neprofitnih subjekata gotovo sasvim zanemariv. 

Plavša-Matić najavila je i inicijativu Potencijali zajednice koju NZRCD provodi "zajedno sa suradnim organizacijama civilnoga društva i drugim dionicima", s ciljem ublažavanja društveno-ekonomskih posljedica koje se očekuju nakon suzbijanja pandemije. O čemu se točno radi zasad nije sasvim razvidno, budući da na službenim stranicama Zaklade stoji tek da se planira "izrada analize postojećih i mogućih potencijala jedinica lokalne samouprave: od stupnja razvijenosti društvenog kapitala, solidarnosti do snage malog poduzetništva, društvenog poduzetništva i zadrugarstva, nakon čega će se pripremiti aktivnosti za vrijeme poslije COVID-19".

O tome mogu li udruge i druge organizacije civilnog društva preživjeti pandemiju koronavirusa piše i zamjenica ravnateljice Ureda za udruge Vesna Lendić Kasalo, koja ih također prepoznaje kao "katalizatore zapošljavanja i socijalne kohezije na lokalnim razinama", koji djeluju na "zaštiti ranjivih skupina (djeca i mladi, žene, osobe s invaliditetom, starije i nemoćne osobe, nezaposleni, žrtve nasilja, žrtve trgovanja ljudima, beskućnici, ovisnici o drogama i drugim opojnim sredstvima i dr.), radi integracije korisnika u društvo, poboljšanja kvalitete njihova života te pružaju pomoć korisnicima u prevladavanju stanja socijalne isključenosti i siromaštva".

Vezano uz Vladine mjere i obvezu jedinica lokalne samouprave da ih na odgovarajući način primjenjuju, Lendić Kasalo upućuje na odredbu koja može pomoći u rješavanju pitanja otvorenih natječaja i ugovorenih projekata koje organizacije civilnoga društva neće moći provesti u predviđenom obujmu.

"Osim što svaka jedinica lokalne samouprave sama treba ocijeniti svoju specifičnu situaciju i u skladu s tim donijeti i odgovarajuće odluke, treba imati u vidu da je ovo situacija kada davatelji sredstava iz javnih izvora mogu primijeniti odredbe članka 6. stavak 3. podstavak 1. Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge, kada se financijska sredstava mogu organizacijama civilnoga društva za određene aktivnosti dodijeliti i izravno bez objavljivanja javnog natječaja, jer se radi o opravdanim i iznimnim slučajevima". Takvi nepredviđeni događaji, pojašnjava, "obvezuju davatelja financijskih sredstava da u suradnji s udrugama žurno djeluje u rokovima u kojima nije moguće provesti standardni natječajni postupak i problem je moguće riješiti samo izravnom dodjelom financijskih sredstava, bez ograničavanja iznosa".

Riječ je potencijalnoj slamci spasa za sektor koji je i prije pandemije bio na koljenima, a preusmjeravanje javnih sredstava isključivo prema sanaciji gospodarstva tu će permanentnu krizu dodatno produbiti. Pogled prema budućnosti donosi i strah da će, uslijed snažnog pada javnih prihoda koji se očekuje u narednom periodu, doći i do smanjenja postotka od igara na sreću koji se udrugama raspodjeljuje upravo kroz natječaje Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, što bi domino efektom moglo dovesti do urušavanja čitavog neprofitnog sektora. Hoće li i izvršna vlast ipak prepoznati njegov značaj u očuvanju demokratskih procesa, ljudskih prava i sloboda, pružanju socijalnih i drugih usluga te zaustaviti negativne trendove na koje u ovim izvanrednim okolnostima upozoravaju i istaknute predstavnice nadležnih institucija, ostaje za vidjeti. 

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 16.04.2020

VEZANE VIJESTI

Funkcioniramo koliko je potrebno

Pripremila: Matija Mrakovčić
Ispunite upitnik o uvjetima rada organizacija civilnog društva u kontekstu pandemije, radi izrade zagovaračke podloge za podršku civilnom društvu u Hrvatskoj.

Kultura na ledu

Piše: Lujo Parežanin
Prve krizne mjere koje uvode jedinice lokalne i regionalne samouprave očekivano stavljaju udruge i javne potrebe u kulturi na kraj reda u redistribuciji proračuna.

Institucionalna paraliza

Piše: Antonija Letinić

Inicijativa Za snažno civilno društvo! urudžbirala je Vladi RH apel za očuvanje hrvatskog modela podrške razvoju civilnog društva.