Što trebamo znati o starenju | kulturpunkt

Kulturoskop Kritika

<

Što trebamo znati o starenju

Prema Simone de Beauvoir starost je kulturna, ne samo biološka činjenica, a borba klasa nužna diferencijacija ljudi treće dobi. Fokus je to i ovogodišnjih Ekstravagantnih tijela.

Piše: Renata Šparada

Treći po redu festival Ekstravagantna tijela bavi se "ekstravagantnim godinama", a tema starosti, nakon prijašnjih festivala posvećenih invaliditetu i mentalnom zdravlju, savršeno se uklopila u postojeći okvir festivala koji, propitivanjem granice društvenih normi, pokušava otvoriti prostor neočekivane inspiracije. Još je Simone de Beauvoir u svom bavljenju starošću utvrdila kako je starost (kao i spol uostalom) kulturna, a ne samo biološka činjenica, te je naglasila borbu klasa kao nužnu diferencijaciju ljudi prisutnu i u trećoj dobi. Izostanak produktivnog rada u starosti i stigmatizirana percepcija staraca kao tereta društva važna su polazišta i ovog festivala, koje uz teme tjelesnog propadanja, približavanja smrti i seksualnosti u starosti čine većinu materijala obuhvaćenog radovima, performansima, radionicama te teorijskim tekstovima iz festivalske čitanke.

Važnim mi se čini istaknuti rad španjolske umjetnice Ane Álvarez-Errecalde. Poveznica njezinih radova na ovoj izložbi je prikaz nagog tijela, a taj je prikaz ujedno i pokušaj da se istakne sve ono što je vizualno skriveno pri podvrgavanju društvenoj normi. Tako, primjerice, u radu MORE STORE posjetitelji mogu razgledati butik s kombinezonima ovješenima o vješalice, a svaki od njih je oblikovan prema tijelu četrdeset žena iz različitih dijelova svijeta. Ovakvom kompozicijom rad Álvarez-Errecalde doslovno nudi stvarna tijela različitih oblika putem kapitalističkog modela razmjene, u ovom slučaju butika (sva tijela/kombinezoni imaju etikete sa zemljom podrijetla). S jedne strane rad potvrđuje sveprisutnost tržišnih odnosa, a s druge proširuje standardne okvire suvremenog pogleda na žensko tijelo i otvara mogućnost prodiranja u konkretne identitete žena. Na izložbi su se našli i nešto intimniji radovi umjetnice, fotografije bliskih ljudi, poput portreta starije susjede i prijateljice Fine, hrabre i nezavisne žene koju je snimila kao akt upravo da bi poništila društveno skrivanje ostarjelih tijela. Tu je i dirljiv ciklus fotografija Moji roditelji koje prikazuju ljubavni zagrljaj roditelja snimljenih iz četiriju različitih perspektiva.

Rad Sanje Iveković Nije li ona prestara za to? - O vješticama, fenomenu starosti prilazi iz feminističke perspektive koja nanovo interpretira vještice kao negativno obilježene i društveno potpuno marginalizirane starice postavljanjem niza srednjevjekovnih prikaza paljenja vještica i njihovih "vražjih" radnji uz bok suvremenijim fotografijama drugačijih, neustrašivih žena koje se bore za vlastita prava. Taj arhivski dio rada popraćen je isječcima iz novina (poput članka iz tjednika Globus Hrvatske feministice siluju Hrvatsku, u kojem su napadnute intelektualke prozivane vješticama), ulomcima iz starijih testova, te tekstovima iz suvremenog teorijskog konteksta, kao što je ulomak teksta marksističke feministice Silvije Federici. U poglavlju njezine knjige Kaliban i veštica, uvrštenom i u iznimno bogatu festivalsku čitanku, Federici pokušava istražiti dosadašnje pristupe temi lova na vještice (najčešće su interpretirane kao krajnje devijantne, obično jer su isticale vlastitu seksualnost i imale kontrolu nad reprodukcijom). Upravo zato jer su žene predstavljale prijetnju za strukture moći, Federici ističe, javlja se povijesni progon vještica koji je ujedno bio u korijenu ekspanzije kapitalističkog društva i slamanja moći otpora europskog seljaštva.

Sportsko natjecanje u atletskim disciplinama izvan uobičajenih okvira, odnosno, tako da je rezervirano isključivo za starije osobe, dio je umjetničkog projekta Mens sana in corpore sano Siniše Labrovića. Za projekt se prijavio umirovljenik koji je pobijedio na natjecanju kao jedini sudionik. Prilikom primanja nagrade izjavio je kako će mu dobro doći simboličan novčani iznos koji je osvojio pobjedom, s obzirom da je isti bio gotovo jednak njegovoj mirovini. Samo natjecanje i dodjela medalje zabilježeni su kao video instalacija postavljena u sklopu izložbe. Rad predstavlja inverziju uobičajenog gledanja sportskih natjecanja, obično praćenih vrhunskom tjelesnom formom, dominiranih profesionalnim sportom koji je ujedno medijski spektakl, a rekreativno je bavljenje sportom sasvim marginalizirano, uz naglašeno zaobilaženje starije populacije. Labrović je sudjelovao i s performansom Molim te, sjedni kraj moje majke i kaži joj nešto lijepo, u kojem su posjetitelji izložbe imali priliku prijateljski čavrljati s umjetnikovom majkom.

Jedan od zanimljivijih radova na festivalu je performans Lois Weaver Ono što Tammy treba znati o starenju i seksu. U centru njenog interesa kao umjetnice i aktivistice je ostvarivanje efektivne javne komunikacije i upravo je to bio poticaj za stvaranje alter ega, Tammy WhyNot, kojim ohrabruje ljude da kroz upotrebu teatralnih rekvizita preuzmu performativnu ulogu putem koje mogu ostvariti iskreniji, izravniji kontakt s umjetnicom, odnosno, kako bi kroz razigrano ponašanje mogli razgovarati o temi starosti i seksa. To je, ujedno, bio razlog posjeta domovima za starije osobe u Varaždinu kada je Tammy informirana o začuđujućem nedostatku interesa za seks prisutnog kod većine starijih žena. Svoje je iskustvo posjete Varaždinu predstavila u performansu kojeg je zaključila skidanjem odjeće, demonstracijom kojom je pokazala kako se ugodno osjeća u vlastitim tijelu. Metodologiju svojeg djelovanja Weaver je pojasnila na simpoziju u svom izlaganju koje je imalo performativni karakter. Performativnost je postigla pozivanjem svih prisutnih da se priključe raspravi za središnjim stolom, kako bi doprinijeli demokratičnosti panela (eksperimentalne forme demokracije su, uostalom, jedan od fokusa njenog djelovanja).

Valja spomenuti i Stahla Stenslija koji je kroz projekt Seksijatrija dizajnirao dodatke pomoću kojih mlađim ljudima želi što vjernije dočarati nedostatke i izazove seksa u starijoj dobi. Izloženi su Age-Strap pomoću kojeg tijelo poprima pogrbljeni položaj, te imitacija ostarjele vagine koja debelim naborima tijela smanjuje osjetljivost na seksualne podražaje. Ovim radom, i napravama koje bi nam trebale zapravo približiti nemogućnost i ograničenost seksualne aktivnosti Stenslie također otvara pitanje mogućeg fetišizma povezanog sa seksualnošću starijih ljudi. Različitim napravama se bavi i radionica Ekstenzije čovjeka – Hakiranje tijela – Protetika koja DIY filozofijom poziva na izradu proteza i sličnih naprava koje se mogu koristiti kao ekstenzije tijela. Amputirani udovi uslijed dijabetesa i bolesti krvnih žila pogađaju sve veći broj starijih ljudi, tako da je potreba za nadomjescima izgubljenih udova poprilična. Nina Czegledy, umjetnica i kustosica koja sudjeluje na radionici, bavi se umjetnošću, znanošću i tehnologijom, te protetikom. Temi protetike prilazi s teorijskih postavki Marshalla McLuhana (mediji i tehnologija su produžeci čovjeka, jer nam omogućuju proširenje osjeta i tijela), te se zalaže za protetiku koja otvara mogućnost novih i poboljšanih sposobnosti, bez krutog ograničenja na obnovu određene tjelesne funkcije.

Slovenska umjetnica Lada Cerar instalacijom Tko se boji staraca? pokušala je ukazati na činjenicu da postoji sve veći postotak starije populacije grafom koji postaje Maljevičev Crni kvadrat. Uslijed toga umjetnica predviđa promjene ne samo u vidljivosti starosti, nego i u konkretnim ponašanjima ljudi. Tako rad uključuje video televizijskog programa na kojem su samo starci, slavljeničku tortu za 130. rođendan napravljenu od tableta, popis osobina koje ima idealan stari partner (istaknuto je primjerice da osoba ne smije biti avanturist, treba biti materijalno osigurana i zdrava) i 'ready made' torbicu ispunjenu novinskim papirom koja služi za nadmudrivanje lopova, budući da se sve vrijednosti nalaze u običnoj plastičnoj vrećici. 

Video radovi Istorija Dalmacije i Sramežljivica tematiziraju generacijski jaz na nešto suptilniji način. Sramežljivica je video rad finske umjetnice Pilvi Takala koja u svojim radovima pokušava prodrijeti u zatvorene zajednice u polujavnim prostorima poput hotela, restorana, tramvaja, tako što svojim intervencijama dovodi u pitanje određene norme koje vladaju u tim zajednicama i prostorima. Video prikazuje finske plesnjake na kojima stariji parovi plešu isključivo međusobno, tako da je pojava umjetnice koja je zasjela i čeka da je netko pozove na ples bila prilično uznemirujuća za pristojne finske umirovljenike. Njezini pokušaj ostvarivanja komunikacije iz pozicije stranca u javnim prostorima tako ostvaruje mogućnost promišljanja društveno prihvatljivih oblika ponašanja uz priličnu dozu nelagode. Video Andee Palašti bavi se intonacijom i nijansama u komunikaciji unutar intimnije, obiteljske situacije. U videu se vodi razgovor između bake koja je pomalo dementna, djeda koji ima problema sa sluhom i koji je napisao knjigu Istorija Dalmacije, te unuke koja pokušava progurati suvremenije načine objavljivanja knjige.

Autori koji su tematizirali i još uvijek tematiziraju vlastitu starost uključuju Tomislava Gotovca, Ivana Kožarića, Mladena Stilinovića i Gorana Trbuljaka. Gotovac je zastupljen fotografijama Foxy Mister na kojima je prikazao vlastito tijelo u pozama ženskih modela iz pornografskih časopisa što je nastavak njegovog dugogodišnjeg inzistiranja na tijelu kao elementu društvene sablazni. Stilinović nastavlja s tautologijama i beketovskim apsurdom, preuzima Igru Bol iz 1977. godine i intenzivira je. Trbuljakovo je bavljenje depresijom i starošću uravnoteženo entuzijastičnim Životom bez okvira Ivana Kožarića.

Festival Ekstravagantna tijela po prvi put je zauzeo i prisvojio prostore galerije Klovićevi dvori, točnije modificirao ih tako da izgledaju poput spilje, s kartonskim šiljcima obrubljenima ružičastom bojom koja dominira festivalskim materijalima. Iz tog reprezentativnog prostora festival svojim otporom prema postojećim idealima i poželjnim društvenim atributima poput mladosti i ljepote nudi teorijska i praktična polazišta za povećanje utjecaja, vidljivosti i mogućnosti drugačijih, starih tijela i umova.

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 23.10.2013