Strategije oblikovanja drugačije stvarnosti | kulturpunkt

Strategije oblikovanja drugačije stvarnosti

Kolegij Dizajn i kriza otvorio je pitanje inkluzivnog i društveno odgovornog dizajna te dao uvid u mogućnosti razvoja struke u postindustrijskim sredinama periferije.

Piše: Martina Domladovac

Radionica Tjelesni produžeci (istraživanje materijala kao procesa generiranja izražaja), mentor Endi Pošković, svibanj 2017.

Tekstilni odsjek Tehničkog fakulteta u Bihaću osnovan je prije gotovo četrdeset godina kao dio tadašnje Više tekstilne škole za potrebe lokalnog tekstilnog giganta Kombiteks. Tvornički kombinat tekstila u Bihaću pokrenut je 1957. godine, a na svojim proizvodnim vrhuncima osamdesetih godina zapošljavao je preko 10 posto radno sposobne populacije grada. Kombiteks je dočekala uobičajena sudbina jugoslavenske tekstilne industrije. Nakon rata provedena je neuspješna privatizacija, a proizvodna je aktivnost zamrla.

Tijekom cijelog socijalističkog razdoblja Tekstilni je odsjek bio prvenstveno usmjeren i intoniran kao inženjerski studijski program i u svojoj punini prilagođen potrebama lokalne tekstilne industrije. Nakon gašenja Kombiteksa dolazi do svojevrsnog vakuuma i krize vizije razvoja studija. Ubrzo je Odsjek doživio znatnu kurikularnu izmjenu kojom su, pored tekstilnih, odjevnih i tehnoloških nastavnih kolegija, uvedeni i kolegiji iz područja umjetnosti i humanističkih znanosti. Time je kreiran interdisciplinarni studijski program kao jedini te vrste u cijeloj Bosni i Hercegovini koji je u jednom od svojih usmjerenja koristio čak i naziv tekstilni dizajn. Ipak, ostao je vidljiv procjep između propale tekstilne industrije i činjenice nastavka djelovanja Tekstilnog odsjeka. 

S ciljem popunjavanja praznih mjesta unutar obrazovnog procesa te kritičkog propitivanja lokalnog i regionalnog konteksta povijesti dizajna, akademske godine 2016/2017., uz pomoć Patterns Lectures subvencije, na Odsjeku je održan kolegij Dizajn i kriza. Uključujući povijesnu perspektivu i sistemske lomove, a imajući u vidu novonastali društvenopolitički i privredni okvir, kolegij je pokušao detektirati točke koje bi mogle poslužiti za artikuliranje novih strategija, ciljeva i metoda oblikovanja drugačije stvarnosti, te preuzeo ulogu svojevrsne društvene platforme koja je objedinila različite segmente edukativnog procesa. Kolegij, njegova provedba i rezultati proizašli iz tog procesa predstavljeni su nedavno na izložbi Dizajn i kriza u galeriji HDD-a. U sklopu izložbe održana je i tribina Obrazovanje u modnom dizajnu - izazovi i prepreke na kojoj su istaknuti postojeći problemi unutar obrazovanja u dizajnu, kao i mogućnostima njihovog adresiranja. 

Tribina je prvenstveno pokazala da su problemi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini dosta slični. "Dijelimo zajedničku prošlost iz druge polovine 20. stoljeća, a i okvir nesretnih okolnosti iz 1990-ih je identičan", istaknuo je Irfan Hošić, profesor Tekstilnog odsjeka i provoditelj kolegija Dizajn i kriza. Naglašava kako tromost institucija sprječava ažurnije prilagođavanje novonastalom ekonomskom i privrednom ambijentu, a i politička korupcija otežava eventualne promjene i brži napredak. Bosna i Hercegovina ima dodatni problem nesretno osmišljene decentralizacije što zemlju čini rascjepkanom i dezintegriranom. "Veze između jednog Bihaća, Tuzle, Zenice ili Banjaluke su u svakom smislu pokidane. Ne postoje dobre saobraćajne veze, a broj inicijativa akademskog ili kulturnog profila sveden je na ekstremni minimum. Kolegij Dizajn i kriza imao je za cilj da takvo stanje barem na trenutak promjeni", ističe profesor. 

Spomenuta tribina, kao i program kolegija u velikoj mjeri bavili su se budućnošću dizajnerskog obrazovanja, pri čemu je naglašena potreba uključivanja građanske odgovornosti i političke svijesti. Hošić kaže kako se uvijek trudi uključivati studente u praktične inicijative kao što je primjerice "upad" u dizajnerski odjel nekadašnje tvornice savitljive ambalaže Polietilenka u okviru umjetničke intervencije Retrografija dizajna u ljeto 2015. godine, dok je građanska inicijativa #NeDamoGaleriju bila prava borba protiv tadašnjeg Gradonačelnika koji je htio prostor Gradske galerije u Bihaću izmjestiti i dati u najam komercijalnoj banci. Također, u okviru same nastave adresira brojna pitanja koja se tiču javnog prostora, preklapanja aktivizma i umjetnosti, pitanja društvene odgovornosti, demokratskih vrijednosti i otvorenog društva. Na istom tragu, "namjera kolegija Dizajn i kriza", kaže Hošić, "je da student postane aktivni građanin u svojoj sredini i da pored vještina za koje se educira, ima vještine rukovanja sa alatima koje mu omogućuje preoblikovanje sredine u kojoj živi i radi. Da pritom promišlja lokalno i regionalno dizajnersko i industrijsko naslijeđe i da ima kapacitet da u svojoj glavi rekonstruiše nevedene društvene kontekste, vrši poređenja, komparacije i da traga za rješenjima".

Potreba građanske odgovornosti i socijalne osjetljivosti posebno je vidljiva u tekstilnom i modnom dizajnu. S obzirom na to da je modna industrija poznata po kršenju ljudskih i radničkih prava i jedan od najvećih zagađivača okoliša, radi se o izazovu koji nije usmjeren samo na periferne zemlje, nego predstavlja globalni problem koji implicira humana, inkluzivna, socijalno-angažirana i ekološka dizajnerska rješenja. "Diktati modne industrije ukazuju na njen krajnje nehuman i gotovo imperijalistički položaj utemeljen doktrinom rigidnih aspekata konzumerizma. Moda rijetko promišlja kako ublažiti klasne razlike, kako emancipirati kulturne i društvene manjine, itd. Ona je okrenuta krutim pravilima profita koja su pak zasnovana na obrascima neoliberalnih tržišnih normi", objašnjava Hošić. Na gostujućem predavanju Design: Prema održivom prirodnom i društvenom okolišu u sklopu kolegija Dizajn i kriza, Feđa Vukić sa Studija dizajna u Zagrebu govorio je upravo o humanoj dimenziji dizajna od koje se taj isti dizajn s vremenom udaljio. 

Na kraju se neizbježno postavlja i pitanje budućnosti tekstilnog i modnog dizajna u sredinama u kojima više ne postoji industrija koju treba servisirati, niti možemo očekivati da će se ona u dogledno vrijeme vratiti. U tom kontekstu profesor Hošić smatra da je razmišljanje u lokalnim okvirima prevaziđeno i da današnji studenti moraju znati dizajn prilagoditi globalnom tržištu, za što naš obrazovni sustav nije spreman. "Da bi studenti učili te stvari, njihovi nastavnici moraju biti obrazovani u tome pravcu, a oni to nisu. Postoji snažno prisustvo birokratskih protokola iz socijalizma koji su staromodni, tromi i spori. Ne teži se decentralizaciji u odlučivanju u organizacionim strukturama akademskih i edukativnih ustanova već naprotiv — strogoj centralizaciji", ističe Hošić. On također upozorava da su iskustva Bihaća, snažno pogođenog raspadom socijalističke Jugoslavije i novonastalim prilikama u okviru samostalne države, specifična i ne progovaraju jezikom industrijskog, političkog i kulturnog centra, no s druge strane Bihać može poslužiti kao ogledni primjer niza sličnih gradova na periferiji u svim bivšim socijalističkim državama. "Moje bavljenje ovom temom inspirisano je mojim istraživačkim boravkom u američkom Detroitu 2015. godine, a koji je zbog propadanja auto i druge industrije doživio kompletan kolaps. Takav slijed otvorio je prostor nekim novim socijalnim inicijativama i kulturnim praksama po kojima takav i u svakom pogledu devastiran Detroit postaje fokusom brojnih umjetnika i naučnika", dodaje Hošić.

Pitanje tekstilnog i modnog dizajna u perifernim sredinama, njihovog razvoja i održivosti ostaje otvoreno. I dok je izvjesno da obrazovne ustanove trebaju predvoditi, a ne slijediti inovativna dizajnerska rješenja i pokrete, nije u potpunosti razjašnjeno gdje dizajn perifernih sredina može pronaći svoje mjesto u globalnom kontekstu. S jedne strane jasno je da se ne možemo i ne trebamo natjecati s megalomanijom globalnog tržišta, no i dalje postoji imperativ operiranja unutar kapitalističkog sustava i podilaženja konzumerizmu. Upravo je obnovljeni interes za istraživanje zajedničke socijalističke prošlosti i spoznaje o svijetu dizajna iz vremena socijalizma, smatra Hošić, od iznimne važnosti za edukativni proces danas, te zaključuje kako "brilijantnu industrijsku prošlost treba preklopiti sa prekarnim trenutkom danas, i time formirati neku vrstu vizije i eventualne projekcije koja može ponuditi odgovor na pitanje kako dalje?".

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 23.10.2018

VEZANE VIJESTI

Umjesto industrije koja guta sve pred sobom

Piše: Martina Domladovac
Kao odgovor na industriju brze mode, jednu od najštetnijih industrija današnjice, javlja se pokret slow fashion koji modu što više nastoji približiti održivosti.

Spora moda je ekološka nužnost

Piše: Paula Marasović

Naoko u kontradikciji sa samom idejom mode, uvođenje koncepta održivosti u proizvodnju odjeće nužno je za očuvanje okoliša i poboljšanje radnih uvjeta u modnoj industriji.

Prožimanje studentskih, radničkih i socijalnih ciljeva

Razgovarala: Matija Mrakovčić
O studentskom organiziranju i prvoj zadruzi studenata Fabric8 co-op razgovarali smo s Josipom Vurnek, studenticom modnog dizajna i upraviteljicom zadruge.