Strateško-planske metrike i politike | kulturpunkt

Vijesti Kulturne politike

<

Strateško-planske metrike i politike

Na inicijativu predsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba, u četvrtak, 30. siječnja, održana je tribina na temu Treba li Zagreb samostalni ured za kulturu?.

Nakon uvodne riječi inicijatora Darinka Kosora u kojem se osvrnuo na kulturno i povijesno bogatstvo grada Zagreba, uvodno slovo dala je i Snježana Banović koja je predstavila istraživanje Maje Breznik i Alda Milohnića iz 2009. godine o gradskim upravama i odjelima za kulturu na primjeru 18 evropskih država i 33 grada, a koje je Banović nadopunila svojim istraživanjima na primjerima još 53 grada od kojih svega tri nemaju samostalan odjel za kulturu, a od dobrih primjera u Hrvatskoj navela je Rijeku kao jedini grad koji ima kulturnu strategiju. No, podsjetimo se, unatoč postojanju strategije, poneki potezi riječkih gradskih čelnika iznimno su problematični što isticanje ovog "primjera dobre prakse" čini dvojbenim.  

Nakon izlaganja Snježane Banović za riječ se javio Tihomir Milovac, kustos Muzeja suvremene umjetnosti, koji je istaknuo da ured koji objedinjuje obrazovanje, kulturu i sport i nije nužno bastardna formacija te ga je vrlo jednostavno rasformirati. Ono što ga zabrinjava u sadašnjem formatu jest nepostojanje strategije - unatoč usvojenom Planu 2020, kultura je zastupljena iznimno skromno što pokazuje nedostatak pravih inicijativa u području kulture, konkretno inicijativa gradskih ureda. Milovac smatra da vizija određuje stategiju, a Zagreb nema viziju kako upotrijebiti resurse i potencijale koji su iznimno veliki. Također, smatra da na praktičnoj razini ima previše preklapanja te da se hitno treba založiti za osamostaljenje ureda i krenuti u izradu strategije kulturnog razvoja i djelovanja, otvoriti prostor za koordiniranje programa i aktivnosti. Problematičnim vidi to što veliki broj ustanova djeluje potpuno samostalno u prostoru javnosti i netransparentno raspolaže javnim sredstavima. Pozdravio je poticaje udruživanja institucija i nevladinih organizacija za što smatra da je dobar generator brojnih potencijala, a lošim je pak istaknuo prešutnu privatizaciju koja je dovela do situacije u kojoj ustanovama upravljaju ljudi s doživotnim mandatima. 

Prije izlaganja Emine Višnić, Darinko Kosor nas je podsjetio na brojke prema kojima se u Gradu Zagrebu za kulturu izdvaja 7% proračuna, što čini nekih pola milijarde kuna, no napomenuo je da se od te naizgled pristojne brojke dvije trećine izdvaja za hladni pogon ustanova. Emina Višnić se suprotstavila tezi da gradski uredi trebaju imati inicijativu i upravljati projektima te kao negativan primjer toga spomenula upravo Rijeku. Istaknula je kako bismo trebali inzistirati na autonomiji kulturnog djelovanja i graditi ju. Podsjetila je da Grad Zagreb ima 34 ustanove koje je sam osnovao, 35 umjetničkih zbirki, niz institucija koje je osnovala država, a smještene su u Gradu Zagrebu od kojih je dio u zajedničkom vlasništvu grada i države, a što se pak tiče radnika u kulturi Grada Zagreba - zaposlena je 1841 osoba. Podsjetila je i na trenutno aktualan problem AGM-a koji je podružnica Holdinga te otvorila pitanje Galerije Nova koja je dio te izdavačke kuće.

Vraćajući se na 2005. godinu i spajanje ureda, što sektor nije prihvatio bez negodovanja, podsjetila je na očekivanja da će taj korak dovesti do sinergijskih projekata, a od kojih nije bilo ništa. Na razini proračuna, istaknula je da od 2009. do 2014. Grad bilježi pad proračuna od oko 15%, dok je pad u kulturi 20%, pri čemu je proračun vezan uz sport povećan. Također je napomenula da od ukupnih sredstava najveći dio odlazi na hladni pogon, zbog čega pate programi koji su drastično smanjeni i zbog čega imamo učmalu kulturnu sliku. Višnić je podsjetila i na problem monstruozne odredbe o obustavi "zapošljavanja" te postavila pitanje, kad je već uvedena takva odredba, zbog čega ured za kulturu nije taj koji kontrolira protok novca i njegovu distribuciju već gradonačelnik. Za kraj je napomenula da osnivanje zasebnog ureda ne može riješiti sve nagomilane probleme, ali može biti početak dobivanja snažnijeg sugovornika. 

Nakon Emine Višnić za riječ se javila Vitomira Lončar koja je kao prvi korak navela sektorsku analizu na temelju koje će tim okupljenih stručnjaka, za koje se temeljem njenog izlaganja već činilo kao da su imenovani, sastaviti kulturnu strategiju. U sferu političkog raspravu je vratio Darinko Kosor na što se za riječ javio Tomislav Stojak, zastupnik HNS-a u Gradskoj skupštini i član Odbora za kulturu Gradske skupštine koji se deklarirao kao zagovornik samostalnog gradskog ureda za kulturu jer to jedino smatra logičnim. Stojak smatra da moramo znati što danas u Zagrebu imamo, što se nalazi u institucijama te kako se raspolaže sredstvima. Pripomenuo je da je politika ta koja će donijeti odluku, a da ona mora biti usmjerena na samostalan ured za kulturu. Izrazio je nadu da će ovakav forum nastaviti dalje s radom te je pohvalio predsjednika Skupštine radi okupljanja zainteresiranih aktera. Prema Stojakovoj procjeni, institucionalni okvir je postao besmislen, a smanjenje novaca za nezavisnu produkciju ocijenio je iznimno štetnim jer smatra da se iz tog dijela diže kulturni život u gradu. Za kraj je i na sebe preuzeo odgovornost za to što nije inzistirao na pitanju gradskog preustroja, ali je izrazio nadu da za to još uvijek nije kasno te pozvao predsjednika Skupštine da počne vršiti pritisak na gradske strukture. 

Darinko Kosor zaključio je da se radi o temi u kojoj nema suprotstavljenih strana, podsjetio da je i gradonačelnik Bandić u predizbornoj kampanji govorio o samostalnom uredu za kulturu, kao i pročelnik ureda Lovrić, te je pozvao okupljene da nastave dalje i izrazio duboko uvjerenje da će do realizacije i doći. 

No, do realizacije čega? Kakvog to ureda? Po kojim će principima biti krojen taj ured? Na koji će način i prema kojim standarima biti kreirane politika i strategija tog ureda? Ovo su samo neka od pitanja koja nisu niti iznesena na stol, a oko njih će biti puno teže postići sporazum i istomišljeništvo među okupljenim, a ponajprije odsutnim akterima – jer ovo okupljanje uglavnom nije privuklo predstavnike gradskih institucija – osim ravnatelja ansambla Lado i Dvorane Lisinski. Raspravu je iz strateško-planskih metrika i politika, za malo optimizma pri kraju, zaključio Neven Frangeš, podsjetivši da zajednička točka borbe jest samostalan ured za kulturu, da su načini na koje će se stvari organizirati i upravljati bitni, ali da ne smijemo izgubiti iz vida ono što jest bit kulture, a to je sam sadržaj koji je nastajao i prije institucija, i mimo njih, kao i da nema jakih nezavisnih aktera bez jakog institucionalnog okvira. 

A.L.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 30.01.2014