Šukerova omaška | kulturpunkt

Šukerova omaška

Govoreći o državnim prihodima, ministru Šukeru omakla se sitna omaška pri čitanju pripremljenog izvješća.

Piše: Ante Jerić
  • A
  • +
  • -
Imao je pravo Slavoj Žižek kad je napisao da "i govno može poslužiti kao matiere-a-penser". Njegovu analizu ideoloških aspekata vodoinstalaterskih rješenja pri montaži sanitarnih čvorova u knjizi Plague of Fantasies pročitao sam davno, dobro se nasmijao, i zaboravio. Na nju me podsjetila snimka pressice ministra Šukera koji je cijeli indisponiran predstavljao izvršenje proračuna za prvih osam mjeseci tekuće godine pa mu se - sirotom - omakla sitna greška u čitanju pripremljenog izvješća. Govoreći o državnim prihodima rekao je da su "u prvih šest mjeseci oni bili za 1,5 posto manji nego što su bili u istom razdoblju prošle godine, dok su za prvih osam mjeseci bili za 1,1 posto manji nego što su bili u istom razdoblju prošle godine". To, objasnio je ministar, "znači da se prihodovna sranja...strana mijenja". Što je prvi čovjek državnih financija rekao?
 
Mediji su primijetili ministrov gaf, njegov zapis uploadan je na net, broj ljudi koji su ga vidjeli dok ja ovo pišem mjeri se u desecima, a dok vi ovo čitate po svoj prilici u stotinama tisuća. Vladin ured za odnose s javnošću ima razloga za brigu ako se u obzir uzme raširena frojdovska interpretacija omaški u govoru. Otac psihoanalize mnoge naizgled besmislene i nevažne govorne omaške u Psihopatologiji svakodnevnog života analizirao je kao psihičke činove koji nastaju sukobljavanjem dviju nepomirljivih težnji od kojih je jedna svjesna, a druga nesvjesna. Kako u tom ključu tumačiti Šukerov gaf? Očito da u ministrovu umu postoji napetost između onoga što ne smije i onog što bi htio reći. Naglas reći da je financijsko stanje države katastrofalno njegovom je stresom opterećenom umu podjednako nedopustivo i očaravajuće zbog čega je u jednoj rutinskoj izjavi za medije prosuo ono malo simboličkog kapitala što je dobio s ministarskom stolicom... foteljom. 
 
Struktura medijskog polja ovisi o dežurnim sveznalicama. Kad god neka vijest postane predmet medijskog interesa - poput Šukerove omaške - novinari iz memorije svog mobitela pozovu broj jednog od tuttologa. To je talijanski naziv za tipove koji sasvim lijepo funkcioniraju u logici svakodnevne proizvodnje vijesti jer bez imalo sustezanja pred kamerom kažu svoje mišljenje o "problemu" koji potječe iz približno njihove domene o kojem mogu, ali ne moraju znati ništa. Bitno je da jednom mišljenju koje ne treba biti ništa visprenije od onoga što se može čuti nakon trećeg piva tijekom subotnje pijanke daju institucionalni pečat. Vladimir Gruden, koji služi kao tuttologo kad je područje psihopatologije na dnevnom redu, misli da je slučaju Šuker teško proniknuti u podsvjesni mehanizam tvorbe spomenutog gafa. Prema njemu moguća su dva tumačenja. "S jedne strane - kaže za 24 sata - zamislivo je da ministra financija muči teško stanje državne blagajne pa mu se omakla kolokvijalna prostota. Mnogi građani stanje naših javnih financija opisuju takvim prostim riječima. Dužni smo "kao Grčka" (46 milijardi eura), a morat ćemo ulaziti u nova zaduženja i prodavati ostatke nacionalne imovine kako bismo pokrili minuse na tekućem računu državne blagajne. No s druge strane, moguće je da je ministar opterećen kritikama koje na njegov račun stižu sa svih strana, neprestano ga netko za nešto proziva i optužuje pa je nezadovoljstvo iz njega jednostavno prokuljalo". Gruden i ja smo na istoj liniji ovaj put. I što sad? Možemo zanemariti cijelu stvar i Šukerovo sranje promatrati kao običnu grešku u govoru koja je pitanje statistike. U dovoljno dugom mandatu može se očekivati da će ministar u nekom rečeničnom sklopu barem jednom, govoreći o hrvatskoj ekonomiji, umjesto stanje reći sranje, umjesto prihodovna strana reći prihodovna sranja ili što već. Idemo dalje. A možemo stati i zapitati se malo o stanju domaće ekonomije.
 
Sjetili bismo se onda da je - govoreći o domaćem gospodarstvu - ekskrementalnu metaforu stanja ili, bolje reći, sranja domaćeg gospodarstva davno upotrijebio Slavko Kulić. Već godinama čovjek govori da je Hrvatska u govnima. Deregulacija tržišta nije, kako je obećano, rezultirala stranim investicijama već je strukturirala ekonomiju tako da njen gospodarski rast ovisi o prvom redu o kreditiranju i uvozu. Dok su odobravani krediti hrvatska ekonomija je rasla ali stvoreni viškovi nisu bili namijenjeni jačanju proizvodne infrastrukture. U tim okolnostima uvoz je rastao brže od izvoza. Dug se sve više povećavao, a jedini način njegove otplate bilo je uzimanje novih kredita s većom kamatnom stopom koji su strane banke odobravale jer su znale da imaju garanciju naplate. Taj proces još traje. Otišle su banke, odlaze neke državne tvrtke, ali država drži otoke i tko zna kakva zemljišta koja se mogu dati u koncesiju ili prodati. Kulić je svjestan koliko je to održivo na dugi rok. On je protivnik ulaska u euroatlantske integracije jer bi to značilo nastavljanje sa sadašnjom politikom - nadridesnom ili njenom blizankom nadrilijevom - koja svoje građane isporučuje globalnom kapitalu za čije funkcioniranje zahtjev da svi oni imaju hranu, krov nad glavom, pristup zdravstvu i obrazovanju nije baš uvjet bez kojeg se ne može. Kulić je, ako pojam uzmemo bez negativnih konotacija, veći nacionalist od domaćih nacionalista za kakvog se izdaje Šuker.

Naš ministar financija sudjeluje u igri tijekom koje u oporbi može kritizirati povećanje vanjskog duga, a na vlasti se hvaliti povećavanjem tog istog duga prezentirajući nova zaduženja pritom kao rezultat povjerenja koje inozemni kreditori imaju u Vladino upravljanje državom usred recesije koja je zahvatila čitavu ekumenu. Taj je optimizam prozirniji od komada gaude koji su mi jutros narezali u dućanu. Skicirana ekonomska politika na koju se okomio Kulić, a koju trenutno provodi Šuker upala je u velike probleme čija su tri simptoma zadnjih mjeseci itekako vidljiva. Prvi su sindikati koji su već uspjeli mobilizirati veliki broj ljudi u potpisivanju zahtjeva za referendumom protiv izmjena Zakona o radu. Drugi su radnici u zdravstvu na kojima se štedi bilo ukidanjem rodilišta, bilo spajanjem bolnica, bilo dobrim starim zazivanjem pristanka na manje plaće u ime ljubavi prema domovini. Treći su studenti koji ulaze u nikad neizvjesniju jesen potpisujući sa svojim fakultetima ugovore u kojima stoji da će sami plaćati svoj studij ukoliko resorno ministarstvo ne osigura novac za financiranje troškova njihovog studiranja. Šuker mora strepiti od same mogućnosti pojave rezonance koja bi pojačala pojedinačna nezadovoljstava ovih triju grupa. Najvjerojatniji scenarij? Sadašnji ministar prepušta svoju poziciju nekom drugom nakon što stranka na čelu s balkanskim Blairom pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima. Neće biti nikakvih promjena i ubrzo će uspostaviti da, baš kao i njegov prethodnik, ima posla s tvrdom stolicom. Hrvatski problemi su poput težih govana. Potežeš vodu za njima, ali se svejedno vraćaju.

 

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 13.09.2010