Suradnja i solidarnost su ključne | kulturpunkt

Suradnja i solidarnost su ključne

Razgovaramo sa Sarom Lalić, programskom voditeljicom Centra za mirovne studije, organizacije koja bilježi dvadeset godina neformalnog obrazovnog programa iz kojeg je nastala.

Razgovarale: Ivana Pejić i Dunja Kučinac

U suradnji s Centrom za dokumentiranje nezavisne kulture, s predstavnicama i predstavnicima organizacija civilnog društva koje djeluju od 1990-ih godina naovamo, razgovarali smo o njihovim najvažnijim programima, suradnjama s drugim akterima u polju, s posebnim naglaskom na sektor nezavisne kulture, kao i o kapacitetima za dokumentaciju i digitalizaciju njihovih organizacijskih arhiva. 

Razgovaramo sa Sarom Lalić, programskom voditeljicom Centra za mirovne studije, organizacije koja bilježi dvadeset godina neformalnog obrazovnog programa iz kojeg je nastala.

 

KP: Možete li ukratko predstaviti organizaciju, njene glavne programe te projekte za koje mislite da su imali određeni utjecaj na društvo u posljednjih dvadesetak godina?

Centar za mirovne studije je počeo svoje djelovanje prvenstveno kroz provedbu obrazovnog programa Mirovni studiji, koji još i danas djeluje. Organizacija se u ovih 20-ak godina razvijala u skladu s našim mogućnostima i viđenjem potreba društva na koje bi ovakva organizacija trebala odgovoriti. CMS je trenutno organiziran kroz tri programa. Jedan je "Azil, integracija i ljudska sigurnost" i to je program po kojem smo, čini mi se, trenutno u javnosti najprepoznatljiviji. Kroz taj program bavimo se pristupom sustavu azila koji je posljednjih godina znatno ograničen, odnosno pružamo besplatnu pravnu pomoć, bavimo se strateškom litigacijom, općenito zagovaramo i upozoravamo javnost na to je li pristup sustavu azila otvoren i na zadovoljavajućoj razini. Isto tako, bavimo se integracijom izbjeglica te općenito stranaca u Hrvatskoj kroz pružanje direktne pomoći, odnosno kroz podršku njima da zaista ostvaruju određena prava koja imaju, što je trenutno otežano time što nam je Ministarstvo unutarnjih poslova onemogućilo pristup prihvatilištima za tražitelje azila u Zagrebu i Kutini. Integraciju vidimo kao dvosmjeran proces i zato smatramo da treba raditi i s većinskim stanovništvom, a i s onima koji u Hrvatsku dolaze. Zadnjih godina važna nam je tema kriminalizacija solidarnosti i sužavanje prostora za rad organizacija i institucija koje se zalažu za prava izbjeglica, s obzirom na to da su migracije ljudi u Europsku uniju uvelike onemogućene, a istovremeno je kriminalizirana pomoć izbjeglicama i  migrantima. 

Drugi program zove se "Mirovno obrazovanje i afirmacija nenasilja" i to je program koji se uvelike oslanja na ono iz čega je Centar za mirovne studije krenuo 90-ih godina. Taj program uključuje neformalni program obrazovanja Mirovni studiji, naš najdugovječniji i, rekla bih, najvažniji obrazovni program, za koji su prijave upravo otvorene. Najveća vrijednost tog obrazovnog programa je što u njemu sudjeluju odrasle osobe svih dobi koje se kroz njega kontinuirano već godinama osnažuju za aktivizam i kasnije djeluju u raznim drugim inicijativama, organizacijama i to kao volonteri, aktivisti i radnici, ili koriste iskustva stečena programom za rad u svojoj neposrednoj okolini. Općenito, osnaživanje građana za aktivizam i društvenu promjenu glavni je cilj aktivnosti u cijelom ovom programu. Osim toga, ovaj se program u suradnji s drugim organizacijama, pogotovo kroz GOOD inicijativu, bavi i zagovaranjem građanskog odgoja i obrazovanja te edukacijom nastavnika za provedbu građanskog obrazovanja, kao i interkulturnim obrazovanjem, pitanjima globalnog obrazovanja i tako dalje. 

Treći program je "Borba protiv nejednakosti". U tom programu se bavimo suzbijanjem diskriminacije, odnosno suzbijanjem i borbom protiv govora mržnje i zločina iz mržnje te monitoriranjem i zagovaranjem za kvalitetnije antidiskriminacijske politike. Isto tako, bavimo se i pitanjem socio-ekonomskih prava i socio-ekonomske nejednakosti, što je za CMS možda najnovija tema, odnosno to je pristup i program koji razvijamo u suradnji s drugim organizacijama, inicijativama, akademskom zajednicom i drugima. Socio-ekonomske nejednakosti i nemogućnost pristupa određenim socio-ekonomskim pravima vidimo kao strukturno nasilje koje u današnjem kapitalističkom sustavu sve više ljudi onemogućava u ostvarivanju drugih prava i ostavlja ih nemoćnima da upravljaju svojim životima.

KP: Kakve ste suradnje (akcije, kampanje, zagovaračke aktivnosti) ostvarili u širem civilno-društvenom polju? Što su te suradnje donijele vašoj organizaciji? 

Za nas u CMS-u je pitanje suradnje ključno. Trudimo se otvarati prostor ne samo za našu suradnju s drugima, već i za suradnje različitih organizacija, inicijativa, pojedinaca i slično. Suradnja je po nama temeljna odlika civilnog društva i važno je da suradnja povremeno nadilazi partikularne teme ili interese. Čini mi se da je solidarnost u civilnom društvu u Hrvatskoj na puno većoj razini nego u brojnim drugim zemljama s čijim sam civilnim društvom upoznata, i to nas čini jačima i spremnijima za izazove koji nam se nameću.

Što se tiče CMS-a, u nekim pitanjima kojima se bavimo imamo dugogodišnju suradnju s raznim inicijativama, organizacijama i pojedincima. Članica smo zaista velikog broja međunarodnih i domaćih mreža, ali i brojnih neformalnih inicijativa. Recimo, u Hrvatskoj, mogu spomenuti ovako na prvu da smo kroz godine bili aktivni u Platformi 112, GOOD inicijativi, suosnovali smo Inicijativu Dobrodošli! koja se bavi pitanjima migracija u posljednjih nekoliko godina, bili smo isto tako uključeni u brojne ad hoc inicijative, velike zagovaračke akcije ili kampanje. Da navedem neke primjere - "NATO na referendum" kojim smo 2008. godine tražili da se raspiše referendum o ulasku Hrvatske u NATO, to je bila jedna poprilično široka inicijativa, pa "Ne damo naše autoceste" u kojoj smo sudjelovali 2014. s brojnim organizacijama i sindikatima, što nam je otvorilo mogućnost za neke kasnije suradnje, pa inicijativa "Glasaj protiv" 2013. godine kojom smo poticali birače da na tzv. referendumu o braku glasaju protiv ustavne definicije braka kao zajednice isključivo žene i muškarca… Mislim da su nam te suradnje mnogo donijele. U uvjetima u kojima svi danas radimo nemoguće je samo zagovarati teme koje si zacrtao u strateškom planu ili na organizacijskoj razini odlučio koje je tvoje polje djelovanja. Pitanje suradnje i solidarnosti je zaista ključno. Mislim da smo više puta svi zajedno na sceni vidjeli i koliko smo uspješniji kada određene stvari organiziramo zajedno, i koliko nas te suradnje osnažuju po pitanju razvoja tema pojedinih organizacija, koliko nas osnažuju u kontekstu novih iskustava, novih znanja, novih ljudi s kojima možemo surađivati. Rekla bih da se gotovo sve bitne razvojne stvari događaju u takvim procesima.

KP: Jeste li se i na koji način povezivali s akterima (organizacijama, inicijativama, pojedincima) u polju kulture, pogotovo izvaninstitucionalne, tijekom svog djelovanja? Što su te suradnje donijele vašoj organizaciji? 

Jesmo, mnogo smo radili i s raznim organizacijama i inicijativama u nezavisnoj kulturi. Nabrojat ću samo neke od njih. Recentno, imamo suradnju s kustoskim kolektivom WHW, potom s organizacijama u polju kulture sudjelujemo u radu platforme UPGRADE koja provodi kampanju "Zagreb - otvoreni grad" putem koje zagovaramo otvaranje interkulturnog društvenog centra. Provodili smo i projekte i oblikovali neke sadržaje s Restartom, Fade In-om, Hulahopom i Blankom. Upravo smo predali jedan projekt gdje nam je partnerica organizacija Arterarij. Prije desetak godina smo dijelili i prostor s udrugom Domino, odnosno Queer Zagrebom. I to su samo neki od primjera kojih se trenutno mogu sjetiti. Često surađujemo i s umjetnicima iz raznih polja. Također, surađivali smo i s brojnim inicijativama i organizacijama iz polja kulture izvan Hrvatske, na primjer s Centrom za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda. Svaka od tih suradnja nam je donijela nešto novo, različite konkretne prednosti. Mi smo prvenstveno zagovaračka organizacija i mislim da nam suradnje s organizacijama, inicijativama i pojedincima koji djeluju u kulturi daju mogućnost drugačijih pristupa, da zajednički razvijamo komplementarne pristupe određenim problemima i da na drugačiji način možemo pristupati javnosti s temama koje su nam u zagovaračkom smislu bitne.

KP: Jesu li se u vašoj organizaciji dogodile veće promjene u strukturi upravljanja i rada od početka do danas? 

Sigurno je da su se događale velike promjene u ovih dvadesetak godina. CMS je organizacija koja se od inicijative neformalnog karaktera kroz godine razvila u veliku, etabliranu organizaciju s relativno velikim brojem zaposlenih i za hrvatske prilike relativno velikim budžetom. Te su promjene pratile i promjene u strukturi. Za CMS je važno da se trudimo koliko god je moguće održati neki tip horizontalne strukture, dakle trudimo se da ljudi koji rade u organizaciji i naši članovi imaju mogućnost sudjelovanja u donošenju odluka na raznim razinama. S druge strane, velik broj zaposlenih i teme kojima se bavimo donijele su i potrebu za profesionalizacijom našeg rada, tako da danas imamo i specifične odgovornosti unutar organizacije, kako u programskom, tako i u organizacijskom smislu. Rekla bih da su promjene u strukturi vrlo česta pojava jer pokušavamo da naša organizacijska struktura što je više moguće odgovara potrebama rada, odnosno temama kojima se bavimo, a i potrebama konkretnih ljudi koje određene poslove u organizaciji obavljaju. 

U zadnjih petnaestak godina nekakvih većih diskontinuiteta nije bilo - ljudi jesu odlazili, ali novi su dolazili, a trudimo se kada ljudi odlaze da se prijenosi svih bitnih informacija, kontakata, adekvatno i kvalitetno izvedu. CMS je organizacija u koju dolaze mladi, novi ljudi koji se u organizaciji grade i koji grade organizaciju i njene programe. U tom smislu, odlaskom ljudi koji su u organizaciji dugo stvaraju se određene praznine, ali velikih diskontinuiteta ne bi trebalo biti ako ulažemo u razvoj novih ljudi, a mislim da to radimo dobro, iako, naravno, uvijek možemo više i bolje. 

KP: Je li organizacija sustavno radila na arhivskom i tehničkom sređivanju svoje fizičke i digitalne građe? 

Sva naša građa je uglavnom dostupna i iskoristiva, no nije sva građa sređena u potpunosti, odnosno nije u potpunosti sistematizirana. Razloga za to je više – prvi su selidbe kojih je u zadnjih 15-ak godina bilo nekoliko, a u kojima nam se poremetio dio sustava koji smo imali, drugi razlog je taj što nismo u svim periodima u zadnjih dvadesetak godina imali stručnih i drugih kapaciteta da se građa sredi na adekvatan način, a treći je to da i dalje nemamo dovoljno adekvatnog prostora za čuvanje fizičke građe. 

Većina građe koja je nastala u posljednjih 10, 15 godina je digitalizirana. Počeli smo postavljati sustav, dio onoga što još nije digitalizirano ćemo digitalizirati i time se namjeravamo baviti sljedećih godina. Da citiram Tomislava Karamarka, "i šta smo još rekli, digitalizacija i tako, jel". Kada smo 2012. obilježavali 15. godišnjicu osnutka organizacije, napravljena je monografija Centra za mirovne studije koju je uredila Petra Jurlina, i tada smo zapravo najznačajnije informacije o organizaciji zapisali i stavili na jedno mjesto. 

Hrvatski državni arhiv nas je kontaktirao prošle godine te smo u suradnji s njima donijeli Pravilnik o zaštiti arhivskog i registraturnog gradiva usklađen sa Zakonom o arhivima i Pravilnikom o izlučivanju arhivskog i registraturnog gradiva. Isto tako, imamo svoj poseban popis građe, koji je pregled glavnih grupa građe koju proizvodimo te je  CMS upisan u registar privatnih imatelja gradiva.

Imali smo i Mirovnu knjižnicu, koja je sada dio knjižnice Kuće ljudskih prava za koju postoji online katalog i koju mogu koristiti i vanjski korisnici. Imamo arhivu svojih naslova, većina je u papirnatom obliku dostupna za posudbu, a velika većina naslova je dostupna i na našoj internetskoj stranici cms.hr. 

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 23.11.2018

VEZANE VIJESTI

Sigurnost i povjerenje

Piše: Martina Domladovac
CMS smatra kako je njihovo udaljavanje iz Prihvatilišta za tražitelje azila politički motivirana odluka s ciljem daljnje marginalizacije organizacija koje govore o problemima izbjeglica.

Afirmacija ljudskih prava i sloboda drugih i drugačijih

Razgovarala: Martina Domladovac
Centar za mirovne studije ove godine obilježava dvadeset godina svog osnutka. O njegovim počecima i neumornom aktivističkom radu pričali smo s Eminom Bužinkić.

Obrazovanje je ključ održive integracije

Piše: Matija Mrakovčić
Školska godina službeno je započela. Suprotno najavama, od petnaestak djece u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu u novu je školsku godinu upisano tek dvoje.