Sustavno širenje filmskog znanja | kulturpunkt

Sustavno širenje filmskog znanja

U kontekstu koji zatire opstanak brojnih časopisa u kulturi, izlazak stotog broja Hrvatskog filmskog ljetopisa podsjeća na njihovu ključnu ulogu u proizvodnji znanja.

Piše: Hana Sirovica

Hrvatski filmski ljetopis, 100. broj

  • A
  • +
  • -

Iako je hrvatski film u Jugoslaviji bio umnogome zasebna formacija, s vlastitom produkcijskom aparaturom i filmskim stilskim obilježjima, raspadom bivše države obilježile su ga velike promjene. Ratne i postratne godine obilježene su izostankom kulturne strategije koja je pogodila i područje filma. Na državnoj razini nije postojalo središnje tijelo zaduženo za film, a raspadom distribucijskih kanala i prikazivačkog sustava domaća su se kina preusmjerila na noviju holivudsku produkciju. S jedne je strane bilo gotovo nemoguće pogledati suvremene strane filmove koji nisu pripadali holivudskoj matrici, dok je s druge mogućnost gledanja i praćenja domaćeg filma bila ograničena gotovo isključivo na cjelovečernji igrani format. 

Ta je kriza, kako objašnjava filmolog Hrvoje Turković, "osobito pogodila sveučilišnu i školsku nastavu: filmski studij ADU, novopokrenuti medijski studij na ALU, filmološki studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (kao i u drugim sveučilišnim centrima), a i nastava filma u sklopu osnovnoškolskog nastavnog programa, bili su izravno pogođeni u izvedbi nastave činjenicom da studenti (i nastavnici) nisu imali nikakve sustavnije mogućnosti da steknu uvid u filmsko povijesno nasljeđe – a o kojem se predavalo na studijima." Ukratko, prostor za recepciju hrvatskog filma postao je devedesetih vrlo skučen, a njegovo je osipanje pratio i nestanak prostora za pisanje o filmu.

U takvom je okruženju 1995. godine pokrenut Hrvatski filmski ljetopis, prvi domaći časopis posvećen filmu. Stoti broj Ljetopisa, broj koji ujedno obilježava i četvrt stoljeća neprekinutog rada, predstavljen je u kinu Tuškanac. Njegovo predstavljanje poslužilo je kao povod razgovoru u kojemu su sudjelovali Ljetopisov prvi glavni urednik Hrvoje Turković, sadašnji glavni urednik Nikica Gilić te filmska kritičarka Diana Nenadić. Razgovor je pružio uvid u važnost  izdavanja specijaliziranih tiskanih časopisa u kulturi, odnosno u ključnu ulogu koju njihov kontinuitet može imati u izgradnji znanja o čitavoj kulturnoj sferi - u ovom slučaju filma.

Pokretanju Ljetopisa prethodio je period u kojemu nisu postojali časopisi specijalizirani za film. Godine 1990. ugasio se časopis Filmska kultura, tada najdugovječniji časopis posvećen filmu, a prestao je izlaziti i časopis Kinoteka. Nakon njihova iščezavanja, pisanje o filmu nastavilo je postojati u okvirima novina i magazina nespecijaliziranih za film, a u njima je bilo mjesta samo za kraće tekstove o aktualnoj produkciji. Istovremeno, hrvatska se kinematografija ponovno pokretala i preosmišljavala na novim temeljima, dok njezin razvoj u novom nacionalnom kontekstu nije imao tko sustavno pratiti, analizirati ni razmatrati.

Manjku prostora za pisanje o filmu u postratnim godinama odlučilo je doskočiti prvo Ljetopisovo uredništvo u čijem su sastavu uz Turkovića bili i filmolog Ivo Škrabalo (na čiju je inicijativu Ljetopis pokrenut) te Vjekoslav Majcen, doajen filmske arhivistike koji je u to vrijeme radio u Kinoteci pri Hrvatskom državnom arhivu. Časopis koji izlazi četiri puta godišnje osnovali su Društvo filmskih kritičara i Filmoteka 16, filmsko poduzeće koje se ubrzo ugasilo, odnosno pripojilo Zagreb filmu. Gašenjem Filmoteke, Ljetopis je inicijativom Vere Robić-Škarice preuzeo Hrvatski filmski savez koji do danas ostaje njegovim izdavačem.

Potreba za časopisom koji sustavno prati domaći film ispunila se u formatu koji je ustanovljen prvim dvobrojem Ljetopisa, a održao se do danas. Časopis je zamišljen kao referentno mjesto informiranja o hrvatskom filmu, stoga publikacija uključuje redovito i sustavno praćenje domaće produkcije, recentnih izdanja i manifestacija u kraćim, informativnim tekstualnim formatima. Osim bilježenja cjelokupne produkcije, Ljetopis je postao važno mjesto refleksije o filmu, kako kritičke tako i znanstvene, a u trenutku njegova pojavljivanja nakon dulje stanke otvoren je u hrvatskom medijskom polju prostor za dulje zapise i tekstove o filmu – ujedno domaćem i stranom; suvremenom filmu i filmskoj baštini.  

Prostor koji je otvoren pokretanjem Ljetopisa značajan je zbog svoje širine i otvorenosti, kao mjesto kontinuiranog susreta različitih pristupa filmu i kao mjesto stasanja novih generacija autorica i autora. Riječima Nikice Gilića, Ljetopis već četvrt stoljeća služi i kao "inkubator za nove ljude koji će pisati o filmu, kao mjesto gdje se vježba pisanje", a važni su doprinosi domaćoj filmologiji svoje prve konture poprimali na stranicama Ljetopisa – poput rada Irene Paulus čijoj su knjizi o filmskoj glazbi tekstovi objavljeni u Ljetopisu bili polazišna točka. Ljetopis je također publikacija u čijem su okviru po prvi put sustavnije objavljivani tekstovi o dokumentarnom, animiranom i eksperimentalnom filmu. Zbog dugogodišnje zastupljenosti svih publicističkih i filmskih vrsta i rodova te različitih filmoloških i filmofilskih generacija, nakon četvrt stoljeća rada ovaj časopis predstavlja važan repozitorij filmskog znanja, a o njegovoj istovremenoj razgranatosti i sustavnosti svjedoči i kumulativno kazalo objavljeno u povodu izlaska stotog broja.

Prostor za pisanje o filmu, čijem je otvaranju i održanju Ljetopis pružio važan poticaj, u međuvremenu se proširio, ali prije svega u području za internetskih portala specijaliziranih za film. U tiskanom pak obliku, osim "generacijskog" časopisa Filmonaut koji je tijekom dvijeidesetih izdavao Blank, Ljetopis predstavlja jedinu publikaciju specijaliziranu za film. U kontekstu koji dosljedno zatire mogućnosti opstanka časopisa u kulturi, ovakva publikacija ukazuje na njihovu važnost, podcrtavajući ključnu ulogu časopisa u proizvodnji znanja koja je preduvjet sustavnom razvoju različitih područja kulture i umjetnosti, kao i kritike te znanosti o umjetnosti.

Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 18.09.2020

VEZANE VIJESTI

Dugovječna filmsko-kritička platforma

Razgovarala: Nikolina Sok

U prvom u seriji intervjua o časopisima koji se bave kulturom razgovaramo s Nikicom Gilićem, glavnim urednikom Hrvatskog filmskog ljetopisa.

Izazovi i budućnost medijske kulture

Razgovarao: Vatroslav Miloš
S Verom Robić-Škaricom razgovaramo o 18 godina rada Škole medijske kulture dr. Ante Peterlić te o statusu i budućnost medijske kulture u sustavu formalnog obrazovanja.

Film uvijek nađe načina da nas iznenadi

Razgovarala: Karolina Hrga

O filmu, kritici, medijima, izdavanju tiskanog časopisa i vezanim politikama razgovaramo s Tamarom Kolarić i Mariom Kozinom, urednicima filmskog časopisa Filmonaut.