Sve što ste željeli znati o novom predsjedniku Clubturea, a niste ga se usudili pitati | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Sve što ste željeli znati o novom predsjedniku Clubturea, a niste ga se usudili pitati

Davor Mišković, novi predsjednik mreže Clubture, govori nam o svojim interesima, hrvatskom kulturnom sustavu, neoliberalizmu, suvremenoj umjetnosti i drugim temama.

Razgovarala: Dea Vidović

Možeš li danas, s određenim dugogodišnjim odmakom od svojih početaka, razmotriti što te nanijelo u područje kulture?



Studirajući sociologiju u prvoj polovici 90-tih nemoguće je bilo ne ostati zapanjen fenomenima nacije i nacionalizma. Na moju sreću s ovim fenomenom se nisam susreo preko nekih većih osobnih trauma, nego je moj ulaz u ovu temu bio preko teorije o naciji i nacionalizmu, gdje kultura ima važnu ulogu. Na ovoj temi sam i diplomirao. Za vrijeme studija nisam imao nekih osobitih nagnuća prema umjetnosti osim povremenih posjeta Eurokazu ili nekoj izložbi. Jedino što sam redovno pratio bio je Animafest. Da skratim, kultura me zanimala kao i bilo kojeg drugog prosječnog studenta Filozofskog fakulteta, u njoj sam se našao zapravo prijemom u službu.

Jedno vrijeme si radio u Ministarstvu kulture. Ubrzo si napustio Ministarstvo i glavni grad te se vratio u Rijeku i punim plućima započeo disati nezavisnu kulturu. Koji su razlozi za ovaj preokret?



U Ministarstvu kulture radio sam gotovo sedam godina na raznim poslovima i tu sam naučio gotovo sve što mi je važno i za sadašnji rad. Ministarstvo kulture bilo je iznimno dobro organizirana uprava s vrlo kvalitetnim stručnim osobljem i moja je sreća da sam se tamo učio poslu od Sanje Race, Naime Balić, Jagode Martinčević, Matilde Nekić Vodanović,  Nevenke Belačić, Jasminke Lokas i drugih. Pri kraju svoga rada u Ministarstvu kulture radili smo na velikim međunarodnim projektima čiji rezultat su bile dvije konferencije na ministarskoj razini u Opatiji. Nakon završetka tih projekata svi smo bili svjesni da se takav posao neće uskoro ponoviti nego da slijedi uobičajen upravni posao. Zbog toga sam izabrao drugu opciju, izravnu kulturnu produkciju. Mislim da se ne radi o nekom preokretu nego o normalnoj promjeni posla do koje dolazi nakon određenog zasićenja rutinom nekog rada.

drugo_more_finalDrugo more, riječka udruga čiji si predsjednik, bavi se istraživanjem kulture te umjetničkom i kulturnom produkcijom, pri čemu nije usredotočeno samo na jedno umjetničko područje. Je li ova sveobuhvatnost pristupa Drugog mora usko povezana i s tvojim osobnim raznolikim interesima?



Različiti programi Drugog mora odraz su razlike interesa ljudi koji kreiraju program. Drugom moru u djelovanju nije primarno niti jedno umjetničko područje nego neke karakteristike kulturnog i umjetničkog rada koje presijecaju sva umjetnička područja i koja prvenstveno progovaraju o odnosu društva i umjetnosti. Zbog toga su naši programi uglavnom tematski određeni poput programa Moje, tvoje, naše ili Mediteranskih igara, ili su određeni nekom željom za promjenom strukture, kao što su policy aktivnosti ili naš novi program Galerija SIZ, koja pokušava jednu samoupravnu zajednicu uvesti u tržišni sustav.

Tako postavljena struktura odraz je toga što smo prve aktivnosti u Drugom moru započeli Boba i ja, oboje sociolozi, a započeli smo ih u Rijeci gdje su nedostajali programi suvremene umjetničke prakse koji bi imali aktivan odnos prema društvu. Danas su naši programi odraz interesa ljudi koji rade na programu - Dragana Rubeše, Nemanje Cvijanovića, Petre Corve, Katarine Pandol, Romana Perića i mene. No, ova poveznica društva i umjetnosti i dalje je važna karakteristika većine aktivnosti Drugog mora.

Kako danas vidiš kulturnu i umjetničku produkciju, odnosno gdje vidiš njenu snagu i ključne potencijale?



Ovi dani nisu baš sjajni za umjetničku produkciju u Hrvatskoj. Mislim da je osnovni problem u tome što je kulturni sustav organiziran tako da servisira postojanje kulturnih ustanova. Na taj način sve ostalo je marginalizirano. To se najbolje ogleda u skromnim uvjetima u kojima djeluje vaninstitucionalna kultura, u nerazvijenom privatnom profitnom kulturnom sektoru i posvemašnjem odsustvu tržišta u kulturi. Sama veličina Hrvatske i kulturna tradicija ne pružaju puno mogućnosti za razvoj nekog drukčijeg kulturnog sustava koji bi u središte stavio umjetničku i kulturnu produkciju.

Mislim da je danas u Hrvatskoj nemoguće locirati ključne potencijale umjetničke produkcije jer oni su posve prepušteni slučaju i odraz su individualne inicijative. U Hrvatskoj se dosta ulaže u kulturu, ali tim se ulaganjima loše upravlja na svim razinama, i to je ključni problem. Nisam za radikalnu promjenu sustava jer mislim da su kulturne ustanove nužne za funkcioniranje kulturnog sektora u Hrvatskoj i slažem se s tim da njihovo financiranje treba biti uglavnom iz proračuna njihovih osnivača (gradova, županija i države), no mislim da je neophodno dinamizirati njihovo funkcioniranje (u smislu programa i osoblja) i bitno poboljšati upravljanje. Bez toga, ionako zatvoren kulturni sustav dalje će se zatvarati i provincijalizirati.


suprematizam_finalMože li umjetnost koja se integrira u društvo doista biti i društveno relevantna ili ona ipak ostaje samo umjetnost?



Društvena relevantnost umjetnosti ovisna je prije svega o društvu odnosno o tome koliko joj društvo dozvoljava da bude relevantna. Danas je društvo fragmentirano i u nekim od fragmenata umjetnost je i dalje relevantna, no ovi fragmenti čine tek manji dio cjeline. Svima ostalima umjetnost je nešto strano, nešto s čim najradije nisu u nikakvom odnosu. Prema tome, rekao bih da umjetnost ima ograničen utjecaj na društvo, ali nikada nije ni bilo drukčije.

Koliko hrvatska umjetnička suvremena scena i nezavisna kultura propituju nametnute vrijednosti neoliberalnog kapitalizma i koji su učinci ovih propitivanja? Je li današnji kulturni prostor zainteresiran za stvarne probleme?



Vrijednosti neoliberalnog kapitalizma svakako su prisutne u radovima velikog broja umjetnika jer vrijednosni sustav je nešto što je uobičajena tema u umjetnosti, bez obzira da li se glorificira ili kritizira. Tzv. nezavisna kulturna scena svakako prednjači u propitivanju ovih vrijednosti jer se uglavnom radi o mladim ljudima buntovnim po prirodi, s razlogom ili bez njega. U slučaju implementacije neoliberalizma u Hrvatskoj svakako imaju valjane razloge za bunt.

todoric_finalUčinci propitivanja i aktivnosti nezavisne kulturne scene po ovom pitanju za sada su svakako ograničeni. No, u slučaju aktivnosti skupine Pravo na grad vidljivo je kako se pametnim korištenjem izrazito ograničenih resursa (ljudi i novca), maštovitim akcijama (npr. natpis rasprodano na Cvjetnom trgu ili gostovanje u Todorićevom hotelu) može dobiti podrška šire javnosti i ostvariti bitan utjecaj na društvo. To je, čini mi se, jedina društveno relevantna otvorena opozicija neoliberalizmu u Hrvatskoj. Ono što je po mom mišljenju osobita vrijednost Prava na grad jest prisiljavanje medija, kojima dominira neoliberalizam, da se bave njihovim akcijama. Većina kritičara neoliberalizma u Hrvatskoj još uvijek ne shvaća da su se društvene okolnosti promijenile na način da društvenu relevantnost postižu jedino medijske slike.

Mislim da od kulturnog sektora u cjelini ne treba očekivati pretjerani interes za ove teme jer većina ljudi u kulturi živi od danas do sutra, ne razmišljajući o neoliberalnom kapitalizmu kao destruktivnom sustavu nego o mogućnostima vlastitog preživljavanja u okružju koje razara i njihove društvene veze.

Prema tvom mišljenju, koliko će ova galopirajuća financijska kriza ostaviti otisaka na nezavisnoj kulturnoj sceni u Hrvatskoj?



Nestanak nezavisne kulture još uvijek ne bi ostavio materijalne tragove. Zbog toga će ona  prva osjetiti mjere proračunske štednje.

davor_operacija_finalMožeš li navesti jedan od značajnijih događaja s nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj u posljednje vrijeme?



Operacija:Grad koja je održana u Zagrebu ponudila je kompleksan umjetnički program i jako zanimljivu konferenciju, a sve u okviru javnih politika. U tom smislu radi se o iznimnom događaju iako tako veliki događaji znaju biti iritantni jer sve pretvaraju u cirkus. No, svi ih radimo jer privlače publiku i medije, a daleko je lakše pronaći sredstva za njihovo financiranje od nekih manjih pojedinačnih događaja. Kultura spektakla je paradigmatska i njoj je teško izmaknuti.

Što su ključni doprinosi mreže Clubture hrvatskoj kulturi?



Ključni doprinos Clubturea je stvaranje nezavisne kulturne scene. Naime, organizacije i programi postajali su i postoje neovisno o Clubtureu, no Clubture je povezao čitav niz programa i organizacija u jednu cjelinu koju danas nazivamo nezavisna kultura. Clubture je omogućio i poslužio kao platforma za čitav niz zajedničkih programa i suradnji koje su se nastavile i izvan Clubturea. Naposljetku, zahvaljujući Clubtureu dinamiziran je kulturni život u brojnim hrvatskim gradovima, što se negdje više osjetilo, a negdje manje. Clubture je svoju funkciju razmjenske platforme izvrsno obavio i u tom smislu njegov je doprinos hrvatskoj kulturi izniman.

Nevjerojatna demokratičnost u Clubtureu omogućila je svima da ostanu ono što jesu i da surađuju sa sebi sličnima. To je iznimna vrijednost, ali i nedostatak Clubturea. Naime, Clubture svojom peer to peer koncepcijom svakom individualnom članu mreže prepušta odluke o razini participacije u mreži i odluke o izboru suradnika. Naravno, drukčija organizacija Clubturea nije poželjna, ali očito je da ovaj model organizacije ne može odgovoriti na sve potrebe nezavisne kulturne scene, a koje se odnose na podizanje kvalitete programa, razvoj publike, razvoj produkcije, itd.

Kako vidiš ulogu mreže u nadolazećem ciklusnom razvoju?



U nadolazećem razdoblju Clubture treba zadržati svoju primarnu ulogu platforme za programsku razmjenu. Osim toga, Clubture bi trebao inicirati one promjene u kulturnom sustavu koje će rezultirati stvaranjem struktura koje će nezavisnoj kulturnoj sceni, a time i članicama Clubturea, otvoriti mogućnosti razvoja. Prije svega mislim da je potrebno stvoriti produkcijske uvjete za umjetničko stvaralaštvo i to ulaganjem u infrastrukturu i obrazovanje.

Sastavimo tvoj profil kroz petice. Tvojih 5 - film, glazba, knjiga, teorija, kazalište, grad...



Kada je riječ o filmovima imam barem nekoliko stotina najdražih filmova, ali sada bih možda izdvojio samo filmove Roberta Guediguiana koji su mi super iz više razloga; zato što su stvarno dobri filmovi, što tematiziraju običnu svakodnevicu i što na njima uvijek radi ista ekipa čime se stvara neobična povezanost gledatelja i filmova.

Glazbu baš ne pratim. Imam dva prijatelja (Rutu i Igora Zupičića) koji mi tu i tamo snime DVD pun muzike koju onda godinama preslušavam. Tako sada volim slušati Portishead, Tuxedomoon, Klaxons... Uz djecu  svaki dan iznova preslušavam Hladno pivo i Darka Rundeka.

Omiljenih knjiga, teorijskih i onih drugih, također imam napretek i stvarno ne mogu ništa izdvojiti, a da se ne osjećam da sam pogriješio. Kazalište pratim sporadično i na ograničenom području, tako da mi je lakše napraviti izbor. Svakako bih izdvojio predstave Pichet Klunchun i ja Jerome Bella, Schneewitchen After Party Ivice Buljana, Deleted Messages skupine BADco., Indoševu O boli i šahu i Flicker Big Art Groupe.

Nemam omiljenog grada, sve podjednako dobro podnosim.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 20.03.2009