Ništa isto nije, ali sve isto je | kulturpunkt

Ništa isto nije, ali sve isto je

Tko god zamijenio Anu Lederer na funkciji pročelnice zagrebačkog Ureda za kulturu nastavit će s politikom eutanaziranja nezavisne kulture, neprofitnih medija i kritičkih umjetničkih praksi.

Piše: Lujo Parežanin

Kada je sredinom prosinca objavljeno da je neuništivi Milan Bandić "iz bolesničke postelje" u borbi za proračun smijenio sve članove upravnih vijeća gradskih institucija imenovanih iz redova ili na prijedlog Neovisnih za Hrvatsku, postalo je jasno da je samo pitanje vremena kada će Veliki meštar političkog preživljavanja smisliti način da se riješi i Ane Lederer koju je zbog trgovine s osovinom Esih-Hasanbegović morao postaviti na čelo Gradskog ureda za kulturu. Predvidiv kao filmski negativac iz horora koji se još jednom (koliko još puta, Milane?) podiže iako ste ga prethodno rasjekli motornom pilom, polili benzinom, zapalili i potom stavili u blender, Bandić je to podrazumijevano obećanje ubrzo i ispunio – u utorak, 8. siječnja mediji su objavili vijest da je Lederer razriješena sa svoje funkcije nakon što je "zbog nepravilnosti" poništen natječaj temeljem kojeg je izabrana. Formalni su detalji, dakako, nebitni – nepravilnost je bila koja god je trebala biti – a Bandićevo objašnjenje, koje prenosi N1, kristalno je jasno na svoj osobit način: "To je princip gradonačelnika Bandića, koji je neposredno izabran od građana, a ne na natječaju, i provodi politiku grada. On je taj koji promišlja i vodi, odgovara i zastupa, predstavlja grad, a pročelnici provode. Svatko onaj tko misli provoditi svoju politiku, i politiku stranke koja ga je predložila, neće biti pročelnik", izjavio je, govoreći o sebi u trećem licu kao svi normalni ljudi.

Ledererin odlazak nezahvalna je tema utoliko što je, kao i djelovanje njezine stranke, pretežito nebitan. Premda u nekom načelnom smislu nije loše da drugo najvažnije mjesto u kulturi više neće okupirati osoba uz čije se upravljanje zagrebačkim HNK-om vežu financijski repovi i koja je otvoreno izjavljivala da Gradski ured za kulturu pod njom neće financirati "politički aktivizam", ni najoptimističnijim pripadnicima kulturnog polja ne bi palo na pamet pozdraviti ovaj obrat. Jer pozdraviti se naprosto nema što – tko god zamijenio Lederer na toj funkciji nastavit će s istom politikom eutanaziranja nezavisne kulture, neprofitnih medija i kritičkih umjetničkih praksi. Hoće li se pritom ta osoba držati uzusa javne komunikacije iz te perspektive djeluje kao vrlo apstraktan problem.

Sve je, uostalom, u proračunu, i to baš onom zbog kojeg su Lederer i ostali politički amateri iz Neovisnih letjeli. U odnosu na rebalans iz 2018. godine, ukupna sredstva za kulturu za 2019. godinu smanjila su se za 29 159 000 kuna (sa 615 992 000 na 586 763 000). Oduzmemo li od ukupnih iznosa stavku financiranja djelatnosti proračunskih korisnika iz vlastitih i namjenskih prihoda, ta je razlika još veća i iznosi oko 40 milijuna kuna. Dakako, razlika je to koja se očituje u sredstvima predviđenima za financiranje djelatnosti kulture – program javnih potreba u kulturi ostao je bez 32 milijuna kuna, dok je program nezavisnih produkcija dobio oko 8 milijuna kuna manje, što je udarac od gotovo 15 posto. Uzevši u obzir da Grad pod nezavisnom produkcijom ne podrazumijeva ono što bi se očekivalo – izvaninstitucionalnu produkciju – nego da u njezinu sklopu financira i glavne kulturne institucije kojima, dakako, odlazi daleko najveći dio tog neuglednog kolača, ovakvo smanjenje najteže može pogoditi samo one kojima je najgore: nezavisnu kulturu. Pa iako su inovativne umjetničke i kulturne prakse kao najočitiji teren nezavisne kulture pretrpjele gubitak od "samo" 67 000 kuna pa su sada darovane gozbom od 2 270 000 kuna, situacija u kojoj su i dalje financirane trostruko slabije od kulturno-umjetničkog amaterizma najbolje govori kako je igra postavljena.

U tom smislu, odlazak Ane Lederer suštinski je nebitan za gradsku kulturnu politiku, kao što je ispadanje Neovisnih za Hrvatsku iz Bandićeve križaljke suštinski nebitno za gradsku politiku općenito. Potvrđuje to, uostalom, i stabilni smjer kojim se kreće Ministarstvo kulture, a koji je nepotrebno u svrhu političke diskreditacije nazivati hasanbegovićevskim utoliko što je sistemski zadan – reagirajući na nedavne rezultate Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2019. godinu, članice kustoskog kolektiva BLOK s pravom su upozorile na iste tendencije gušenja izvaninstitucionalne kulture okrutnim i nerezonskim smanjivanjem sredstava. Uz takvu dvostruku smrtnu presudu iz smjera oba svoja glavna "skrbnika", ukratko, polje nezavisne kulture može mirne duše prespavati obavijest o novom pročelniku ili pročelnici zagrebačkog Ureda za kulturu – ako prije toga ne umre od gladi. 

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 10.01.2019

VEZANE VIJESTI

Pješčanik za nužne partnere

Piše: Lujo Parežanin

Imenovanje Ane Lederer na mjesto pročelnice zagrebačkog Ureda za kulturu nedvojbeno je rezultat političkih križaljki unutar Bandićeve tanke većine u Skupštini.

Novo tijelo, stara priča

Piše: Lujo Parežanin

Unatoč osnivanju Radne skupine za ples, rezultati Programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za kazališnu i plesnu djelatnost ne ukazuju na bolji odnos Grada prema plesnoj sceni.

Ciničan odnos prema proceduri

Piše: Lujo Parežanin
Dvojben način na koji su zagrebačke gradske vlasti objavile javni poziv za predlaganje članova i članica kulturnih vijeća baca sumnju na provedbu njihovog izbora.