Tekuće rekonstrukcije | kulturpunkt

Kulturoskop Kritika

<

Tekuće rekonstrukcije

Love Streams, novi album Tima Heckera, ambijentalni je album koji nije prikladno slušati tek za pozadinski ugođaj.

Piše: Ivna Franić

Tijekom posljednjih desetak godina, Tim Hecker se nenametljivo ustoličio kao jedno od ključnih imena suvremene eksperimentalne glazbe, čiji se opus tretira kao okvirno mjerilo za druge, "slične" izvođače/ice. Do toga nije došlo bez razloga – radi se o autoru koji ne posustaje u eksperimentu i gotovo svakim novim izdanjem doprinosi vitalnosti žanra. To je, međutim, istovremeno i sjajna i nezahvalna pozicija, na kojoj se mnogi nehotično opuste (da ne upotrijebimo stanoviti izraz pretjerano eksploatiran u aktualnom političkom diskursu) i/ili prepuste ponavljaju formule koja im je osigurala povlašteni položaj. 

Nakon niza izdanja za sigurni ambijentalni dom Kranky Records, Heckerov osmi album, Love Streams, ujedno je prvi za indie titane 4AD, no to označava veću medijsku prisutnost radije negoli zaokret ka pitomom izričaju. Doduše, specifična vokalna tradicija karakteristična za ovu etiketu možda i nije tako neobično okruženje za ono što će se pokazati prvim većim iskorakom Tima Heckera u vokalnu sferu. Pristupačni naziv i koloristički možda najživahniji omot albuma do sada tek donekle odaju prevladavajući ugođaj, istovremeno navodeći na krivi trag aluzijom na istoimeni, doduše mnogo intenzivniji Cassavettesov film. Unatoč svim mračnim tonovima, Love Streams se čini gotovo vedrim u usporedbi s ostatkom Heckerove diskografije. Kao i dva prethodna albuma, snimljen je na Islandu i tu negdje, otprilike, prestaju međusobne pozadinske sličnosti. Bučni i abrazivni dijelovi koji su krasili Virgins i Ravedeath, 1972 rasuli su se u pojedinačne zvukove povremene prisutnosti; ono čega je i Hecker sam svjestan, dodatno inzistiranje na dinamici ionako ne bi bilo konstruktivan korak naprijed. Umjesto toga, u moru mogućnosti pronalazi razloge opredjeljenja za suzdržanost konačnog rezultata eksperimentiranja s novim pristupima.

Jedno od polazišta Love Streams neočekivano seže u renesansna vremena: skladbe kompozitora Josquina des Preza doživjele su softverski tretman, na temelju toga Jóhann Jóhannsson je napisao nove aranžmane za zbor čijim će se snimkama Hecker dodatno pozabaviti. U pokušaju lišavanja stihova sakralnog značenja, tekstovi korala iz 15. stoljeća preokrenuti su na nerazjašnjeni "obrnuti latinski". Blago svečani ugođaj otapa se u vokalnim manipulacijama, melodije imaju više prostora, a inače zgusnuti zvukovi dobivaju priliku da dišu. Tim Hecker ovdje nastoji apstrahirati dobro poznate izvore zvuka prepuštajući ih slobodnom tijeku. Na prvi dojam neočekivana sintagma u naslovu albuma zapravo živo ilustrira njegov sadržaj.

Od sjajnog Harmony in Ultraviolet prošlo je već deset godina, obilježenih nekolicinom solidnih albuma i suradnji za koje se činilo da se neće lako izvući iz njegove sjene. Da ne treba brinuti oko toga naznačio je već Ravedeath, 1972, a definitivno potvrdio Virgins. Akustični izvor zvuka na potonjem urodio je gustim i teškim ugođajem koji bi se, zanimljivo, mogao usporediti s onim na Harmony in Ultraviolet iako je postignut poprilično drugačijim sredstvima. Love Streams se nastavlja na prethodnika utoliko što također zvuči više "organski" od ostatka Heckerove diskografije, ali isto tako predstavlja pomalo neočekivani trenutak skidanja mračnih slojeva koji topli zvuk ostavljaju na vidjelu, u svim svojim svijetlim tonovima. Distorzije, synthevi, vokali – tretirani više kao dodatni instrument negoli zasebni predvodnici melodija – spajaju se u prozračnu atmosferu uglavnom pročišćenu od naznaka nelagode, čak i kada se pjesma zove Castrati Stack.

Uz decentno nervozni sintesajzer koji blago podsjeća na Heckerova suradnika Oneohtrix Point Nevera, jedan od prvih zvukova koje čujemo na Love Streams je flauta, ubrzo rasplinuta u obligatorne valove prigušene buke. Music of the Air uvodi vokale, svaki se bori isplivati na površinu, a na koncu čujemo auditivni ekvivalent prikaza nedosegnutog boljeg svijeta. Ono što slijedi pokazuje da mjesto žudnje utopljenih vokala, dakako, nije tako savršeno. Violet Monumental djeluje pak kao sretni spoj ultraljubičaste harmonije i vokalnih duhova praćenih pulsirajućim ritmom, s posebno nametljivim drugim dijelom koji se razvija u pravu pjesmu. Zbog rascjepkanih glasova istaknutih pored elektroničke podloge prožete glitch elementima, Castrati Stack – uvjetno okarakterizirana kao ključni singl – djeluje pomalo kao ambijentalni parnjak radu mlađih eksperimentalno-elektroničkih suvremenika. Unatoč nekolicini manje zanimljivih komada na albumu, par Collapse Sonata i Black Phase garantira snažan zaključni utisak. Nježna stvar postupno uvodi tračak sumnje koji će u sljedećoj kulminirati neskriveno ističući korsko podrijetlo skladbi i koliko-toliko suvislo rasplićući nagomilane tihe tenzije.

Seciranje vokala islandskog zbora te naknadni produkcijski vokalni eksperimenti leže u središtu koncepta Love Streams, a vjerojatno čine i njegov najzanimljiviji dio. Heckerove pošalice o istraživanju "transcedentalnog glasa u eri auto-tunea" i "liturgijskoj estetici nakon Yeezusa" osim odličnog PR-odjeka možda nehotice ukazuju na interesantan zaključak u pozadini albuma – čini se da vokali crpljeni iz korala digitalnom obradom zapravo i ne gube na transcedenciji. Glazba crkvenih korijena vjerojatno nije slučajno odabrana; povezujući je s aktualnim dosezima umjetne inteligencije u glazbenoj produkciji, Hecker supostavlja duhovno mehaničkom dokazujući da to dvoje nije nužno u odnosu suprotnosti. Barem u slučaju Love Streams, taj je spoj rezultirao toplinom kakva ne zrači iz zasebnih elemenata, propitujući ionako diskutabilne diskurzivne opreke kao što su digitalno nasuprot organskom ili učeno, "akademsko" nasuprot emotivnom, "umjetničkom".

Spomenuti dovitljivi komentari skrivaju i implikacije o neminovnoj povezanosti ambijentalne i eksperimentalne glazbe s kretanjima u drugim žanrovima i kulturnim domenama. Isto kao što ne zazire od posezanja za sredstvima koja se možda koriste i u strašnoj mainstream glazbi, Hecker je dobro svjestan da pojačana uporaba bučnih dijelova i nelagodnih zvukova u aktualnom glazbenom krajoliku ne bi imala osobito nesvakidašnji efekt. Odgovor na maksimalizam u suvremenoj glazbenoj produkciji, za Heckera leži u suptilnosti, elegantno prožetoj promišljenim razmještajem reskih šumovima. Iako pretežno ugodan, Love Streams je ambijentalni album koji nije prikladno slušati tek za pozadinski ugođaj, kao uostalom i druga Heckerovih ostvarenja. Ono što ga razlikuje od većine prethodnika jest tematska fluidnost i izostanak čvrstog uporišta, izuzev početnog procesa. Kao što sam naziva albuma sugerira, Love Streams jednostavno teče iako su granice među skladbama jasnije nego prije. Pokoja tema i melodija možda uđe u uho, ali čini se kao da slušanje nikada nije jasno započeto niti dovršeno.

Za razliku od urušavajućeg zbora na omotu albuma, Heckerov se opus uspješno održava na površini bez drastičnih padova. Kontinuitet pruža sigurnost, sigurnost pak može, ali ne mora voditi ka dosadi. Premda u intervjuima u pomalo "rockističkoj" maniri odgovara na pitanja o eksperimentalnim glazbenici/ama nove generacije odmahujući rukom – jer, hej, on to sve radi već odavno – istina je da ne ponavlja eksperimente uz tek povremeno zanimljive rezultate, već svakim novim albumom barem za nijansu obogaćuje izražajnu paletu.

Naslovna ilustracija autorski je rad ilustratora i grafičkog dizajnera Jana Pavlovića. 

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 19.04.2016

VEZANE VIJESTI

Prostor kao simptom

Piše: Ivna Franić
Joanna Newsom otporna je na opasnosti postignutog komercijalnog uspjeha i ima publiku koja je uvijek spremna prihvatiti izazove ili im se bezrezervno predati, ma kako zahtjevni bili.

Manifest abnormalnog

Piše: Vatroslav Miloš

U pitoresknom Kremsu, u neposrednoj blizini Beča, već se jedanaest godina održava Donaufestival, festival aktualnih tendencija u umjetnostima.

Glazbeni diskurs otpora

Piše: Ivna Franić
Naša glazbena kritičarka ispisala je godišnji pregled previranja i izazova u suvremenoj eksperimentalnoj elektroničkoj glazbi.