Tijelo u službi umjetnosti | kulturpunkt

Kulturoskop Criticize This

<

Tijelo u službi umjetnosti

Pokazujući tri primjera stanja tijela, izazvana djelovanjem psihičkih i fizičkih šokova, djela Mladena Miljanovića remete udobnu poziciju posmatrača i primoravaju ga na susret sa realšću.

Piše: Žana Vukičević

Mladen Miljanović, Laku noć/Stanje tijela, Galerija A+A, Venecija, 31.7-15.8.2012.

U opusu Mladena Miljanovića (1981), evropski priznatog umjetnika koga je iznjedrila poslijeratna scena u Bosni i Hercegovini, a čije su školovanje i profesionalno djelovanje vezani za Banja Luku i Republiku Srpsku, fokus na ljudskom tijelu kao sredstvu umjetničkog govora prisutan je od najranijih radova. Opredijelivši se prvenstveno za performans, kontinuiranim stvaranjem razvio je prepoznatljiv izraz utemeljen na sopstvenom identitetu, proizašlom iz političko-društvenog konteksta vlastite sredine i njene bliže prošlosti obilježene građanskim ratom. Venecijanskoj publici predstavio se u Galeriji A+A, prostoru slovenačkog nacionalnog paviljona na Venecijanskom bijenalu, prvenstveno namijenjenom za autore iz Slovenije i bivše Jugoslavije. Izložena su većinom nova djela koja se bave naročitim stanjima ljudskog tijela, namjerno izazvanim ekstremnim i do brutalnosti dovedenim uslovima. U njima se stanje tijela izdvaja i funkcioniše kao odraz šireg okvira prilika koje ga uzrokuju.

Četrnaestominutni film Da li namjeravate da me lažete (2011) za glavnog aktera ima Vesu Sovilja, umjetnika i profesora na banjalučkoj Akademiji umjetnosti, a nastao je povodom obilježavanja 30 godina njegovog rada. Prikazuje akciju Vesinog hapšenja i odvođenja na ispitivanje, koju izvode pripadnici specijalnih jedinica policije RS. Umjesto odglumljene scene radi se o stvarnom događaju u kojem su učestvovali autentični likovi i upotrijebljena originalna oprema (helikopter, policijska vozila, poligraf), a nevjericu izaziva činjenica da je čitav proces izveden bez prethodnog Vesinog znanja. Sa druge strane, zanimljivo je da je kao idejna osnova ovog složenog projekta, za koji je autor dobio odobrenje i podršku Ministarstva unutrašnjih poslova RS, u stvari poslužila davna Soviljeva zamisao o hapšenju kao performansu koji on sam nikada nije realizovao. 

Lični odnos Miljanovića prema svom profesoru i mentoru, pravljenje nesvakidašnjeg omaža značajnoj ličnosti u sopstvenoj karijeri, samo je jedan od segmenata djela. Film se bavi životom i sudbinom ovog umjetnika, koga su '80-ih godina prošlog vijeka kritičari smatrali za jednog od najdarovitijih mladih predstavnika jugoslovenske scene, u kontrastu sa njegovim nezavidnim statusom danas, na rubu društvene neprilagođenosti i autodestrukcije. Odnosno, izdvaja ga kao tipičan primjer prekinutog profesionalnog i privatnog uspona, uzrokovanog opštim prilikama i izolovanošću tokom ratnih godina na ovom prostoru. Detalje o Vesinom životu otkrivaju pažljivo osmišljena pitanja koja su mu postavljena prilikom ispitivanja i čiji odgovori su provjeravani na detektoru laži.

Pri gledanju filma, šokantan utisak ostavlja realističnost čitave operacije, koja je uključivala ozbiljnu dozu rizika i neizvjesnost tjelesnog reagovanja Sovilja, nesvjesnog šta se događa u trenutku kada je njegov svakodnevni kafanski ritual presječen ovim radikalnim činom. Osim toga, provokativno se nameće asocijacija na osjetljivu i još uvijek aktuelnu temu hapšenja ratnih zločinaca. 

Kao rezultat naknadnog promišljanja i analiziranja ove akcije nastala je serija crteža Moć indiga (2012). Na njima su, kao indigom, prenijeti i ponovljeni ključni detalji iz filma, kakve su konture naoružanih specijalaca, Vesin lik tokom ispitivanja ili prizor hapšenja u kafeu Dijalog.

Za razliku od rada Da li namjeravate da me lažete, za koji se može reći da je iscenirana stvarnost, pri čemu je film upotrijebljen samo kao najpogodniji medij za njeno bilježenje u cilju propitivanja granica između realnog i fiktivnog, umjetnosti i života, serija od 22 fotografije Pokaži rukom gdje te boli (2012) direktno je svjedočanstvo o brutalnosti života i posljedicama koje ostavlja na ljudsko tijelo. Na njima je zabilježena komunikacije dvije anonimne osobe (muža i žene) u vidu ispisanih poruka na papiru, budući da je jedna od njih potpuno onesposobljena i pati od sindroma posttraumatskog stresa izazvanog ratnim iskustvom. Svakodnevni intimni iskazi poput "Šta ti se jede", "Goran će te obrijati", "Hoćeš li samo pišat ili ćeš i srati" otkrivaju surovu realnost i uznemirujuće stanje ljudskog bića, fizički potpuno zavisnog od pomoći i njege drugih.

Treći segment izložbe čini performans Na ivici, koji je izveden na samom otvaranju. Miljanović je 30 minuta visio sa krova galerije držeći se rukama za prozorsko okno, dok je snimak performansa paralelno tekao unutra. Namjerno dovođenje svog tijela u neugodan i opasan položaj, poslužilo je uspostavljanju odnosa prema vrlo neprijatnim sadržajima prikazanim u unutrašnjosti galerije, dok se publika našla u ulozi svjedoka napete vanjske situacije. Takođe, tretiranje stanja tijela kao svojevrsne jedinice mjere i pokazatelja intenziteta spoljašnjih uticaja, u ovom slučaju odnosi se na društvenu poziciju umjetnika, njegovo egzistiranje na ivici, odnosno u uslovima stalne isprovociranosti i potrebe za reagovanjem.

Pokazujući tri primjera stanja tijela, izazvana snažnim djelovanjem psihičkih i fizičkih šokova, bez glume i pretvaranja, djela Mladena Miljanovića remete udobnu poziciju posmatrača i primoravaju ga na blizak susret sa realnošću. Pri analiziranju ove izložbe neizbježno je uočiti vezu sa odnosom prema traumi rata, koja je česta, a u nekim slučajevima i jedina  tema većine umjetnika iz Bosne i Hercegovine. Ono što izdvaja njegova ostvarenja jeste sposobnost da se problematični segmenti prošlosti objektiviziraju i oslobode patetičnosti, a njihovo prisustvo dozvoljava samo u mjeri koja je neophodna za razmatranje i otvaranje novih polja djelovanja umjetnika u savremenom društveno-političkom trenutku.

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije. Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost organizatora projekta Criticize This! i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske Unije.

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 02.11.2012