Tipična forma rada | kulturpunkt

Vijesti Mediji

<

Tipična forma rada

Anketa koju je provela Europska novinarska federacija otkrila je raznolikost prilika u kojima profesionalno djeluju freelanceri i pokazala velike razlike u zaštiti njihovih radnih prava.

Piše: Matija Mrakovčić

FOTO: Chris Beckett

Anketom koja je mapirala samostalne novinare odnosno profesionalne novinare bez stalnog zaposlenja, provođenom od svibnja do studenog 2015, Europska novinarska federacija (EFJ) je željela obnoviti bazu podataka o društvenom statusu freelencera i njihovom položaju unutar profesionalnih udruženja u Europi. Na anketu su se odazvale 33 organizacije iz 28 zemalja, a rezultati su otkrili uznemirujuće razlike u razini zaštite socijalnih prava tih radnika, posebno prava na organiziranje u sindikate radi obrane svojih profesionalnih interesa. 

Freelance novinarstvo više nije atipična forma rada. Kao što je poznato, veliki je problem u hrvatskim redakcijama institut RPO-a koji zloupotrebljava model registriranih poreznih obveznika tako što novinari u trajnom statusu honorarca - samostalnog novinara imaju iste obaveze kao i novinari u stalnom radnom odnosu, ali nemaju ni približno ista prava. Posljedično to onemogućava bilo kakvu ozbiljniju sindikalnu akciju jer poslodavcu nije problem takvog radnika - otpustiti.

Dok neke članice, poput njemačkog (Deutscher Journalisten-Verband, DJV) i poljskog udruženja novinara (Stowarzyszenia Dziennikarzy Polskich, SDP) pokazuju velik broj učlanjenih freelencera (oko 70 posto članstva), drugi ih ne primaju uopće, poput turskog (Türkiye Gazeteciler Sendikası, TGS) i grčkog udruženja (Enossi Syntakton Imerission Efimeridon Makedonias Thrakis, ESIEMTH). U Turskoj, radnik koji želi postati član novinarskog sindikata mora biti zaposlen i aktivan u medijskom sektoru. Članstvo se automatski gubi ako dobije otkaz ili promijeni status. 

U većini slučajeva (57 posto odgovora) freelenceri moraju imati profesionalni status novinara, definiran nacionalnim zakonodavstvom, da bi postali članovi sindikata ili udruženja. U Azerbajdžanu, Bugarskoj i Poljskoj potreban je i određeni dio objavljenih radova da bi postali članovima. Samo 54 posto onih koji su odgovorili na anketu, probleme freelancera rješavaju na razini nacionalnih (31%) ili lokalnih (23%) ogranaka sindikata ili udruženja novinara. Više o rezultatima potražite ovdje ili se u anketu uključite ovdje.

U anketi nisu sudjelovali samostalni ili zaposleni novinari iz Hrvatske, a tako ni Sindikat novinara Hrvatske (SNH) koji ima više od 3000 članova te podružnice u više od 60 medijskih kuća. Članovi SNH mogu biti svi novinari i zaposlenici u medijskim kućama te slobodni i umirovljeni novinari. 

Godine 2013. osnovano je Hrvatsko društvo nezavisnih profesionalaca (HDNP) kao neprofitna organizacija s idejom zagovaranja interesa određene skupine radnika, nezavisnih profesionalaca tj. freelancera čiji pojam hrvatski zakoni ne prepoznaju. HDNP trenutno okuplja preko 2350 članova iz svih krajeva Hrvatske od kojih najveći dio pripada sektoru kulturno-kreativnih industrija. No, u udrugu je učlanjeno i oko 90 novinara. Početkom 2015. predstavili su rezultate prvog nacionalnog istraživanja kojim je prvi put dobivena kvalitetna slika lokalnog nezavisnog poslovanja.

Na službenim stranicama za sebe kažu da su "suvremeni tip sindikata baziran na vrijednostima suradnje, otvorenosti, zajedništva, pristupačnosti i održivosti", iako nema ni financiranje po sindikalnom modelu ni pristup javim izvorima financiranja koje ima klasični sindikat. Predsjednik udruge Matija Raos objašnjava da u svojem članstvu imaju privatne osobe koje posluju putem autorskog ili ugovora o dijelu ili samozaposlene pravne osobe (samostalna djelatnost, obrt, j.d.o.o. ili d.o.o.): "Ono što nas povezuje jest da smo jedinke i 'sami svoji gazde' te da smo suočeni s velikom količinom problema vezanih uz profesionalnu percepciju (predrasude i zablude), nerazumijevanje institucija, teško svakodnevno poslovanje (birokracija), neizvjesnost (dinamika poslova i prihoda), naplatu potraživanja/honorara, nezaštićenost od nekorektnih klijenata (manjak poslovne kulture), visoke poreze i namete, kreditnu nesposobnost, izostanak društveno-uredske infrastrukture te vrlo često teško održavanje balansa između privatnog i poslovnog života".

U kontekstu novinarske struke, organiziranje se ispostavlja nužno, pogotovo ako uzmemo u obzir pitanje RPO sustava. To je pitanje, tvrdi Nataša Škaričić, "od iznimnog značaja za novinske izdavače, a po sebi se nameće da je ono što je važno izdavačima, važno i državi. Svi izdavači u državi žele da RPO ostane točno takav kakav jest u praksi. Oni bi, ukratko, da se legalizira da novinari rade sve što i stalni zaposlenici, ali u trajnom statusu honorarca - samostalnog novinara''.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 07.12.2015

VEZANE VIJESTI

Sastavni i svakodnevni dio života

Piše: Vatroslav Miloš
Iako smo svjesni da je novinarstvo profesija na putu prema propasti, čini se da za to nikoga jednostavno nije briga.

Važne teme potisnute na margine

Razgovarao: Neven Svilar

Sa Slavicom Lukić, novinarkom Jutarnjeg lista i potpredsjednicom HND-a, razgovaramo o stanju novinarske profesije, medijima i reformi med

Žuti mediji čine žuto društvo

Naslovna dosjetka Stojana de Prata najbolji je opis sinoćnje tribine o smanjenju PDV-a na dnevne tiskovine održane u Novinarskom domu.