Tko piše, zlo ne misli | kulturpunkt

Kulturoskop Školica

<

Tko piše, zlo ne misli

Pojavio se novi časopis o filmu. Besplatan je, vizualno dojmljiv i može ga se pronaći u hrvatskim kinima, prostorima koji se bave kulturnim događajima, gradskim knjižnicama, kinoklubovima.

Piše: Sanja Peršić
  • A
  • +
  • -

Svoj sam primjerak našla u zagrebačkom književnom klubu Booksa i odnijela ga kući na čitanje. Pritom je naslovnica privukla pažnju mog prijatelja koji je šeretski komentirao: "Zašto čitaš novine koje se zovu Bogdan?". Duhovitost je proizašla iz minimalizma naslovnice na kojoj je glumac Goran Bogdan potpisan velikim slovima. Časopis se, naravno, ne zove "Bogdan", nego Croatian Cinema, a izdaje ga Hrvatski audiovizualni centar. Prvi broj o kojemu ću ovdje govoriti izašao je u siječnju, a HAVC ga namjerava izdavati nekoliko puta godišnje. 

Croatian Cinema posvećen je promociji hrvatske filmske proizvodnje i HAVC-ove djelatnosti. Budući da je HAVC ustanova koja preraspoređuje državna sredstva za audiovizualne umjetnosti, a time i glavni pokretač hrvatske filmske industrije, ovaj je časopis zapravo njegov glasnogovornički kanal. Dakle, tekstovi su pisani u hvalu vlastitih uspjeha i kritičke tonove ne treba ni očekivati. A s obzirom na to da HAVC-ovu djelatnost možemo izjednačiti s hrvatskom filmskom djelatnošću uopće, ovaj časopis možemo shvatiti i kao dobrodošao pokušaj glorifikacije domaće filmske industrije. Da su takvi PR istupi nužni svjestan je i HAVC te u časopisu iznosi rezultate istraživanja o navikama i stavovima hrvatskih gledatelja po pitanju filma - i hrvatskog filma. Tako saznajemo konkretne brojke za ono što znamo iz iskustva: u kino ide oko 2% ispitanika, 74% filmove gleda na televiziji, a 24% mlađih skida ih s torrenta. Preferirani filmski žanr je komedija, slijede akcija i triler, a domaći se film percipira kao dosadan, spor, jeftin te kao drametina koja neuspješno prekapa po ratnoj prošlosti. Možemo samo uzdahnuti i slegnuti ramenima - nije da su predrasude djelo zlonamjernih. Ipak, čini se da je u posljednje vrijeme tipičnom liku žrtve-daveža iz hrvatskog filma granulo sunce. Ratne se teme sve suvislije obrađuju, uglavnom u koprodukcijama. A snima se i sve više filmova u kojima glavnu ulogu nema Ivo Gregurević! Da, hrvatskom se filmu dogodilo to da postaje zanimljiv. Sada samo tu činjenicu treba lijepo prezentirati javnosti i na prikladan je način pozvati u kino. Tu, doduše, zakazuje i sam HAVC jer se čini da se dovoljno ne trudi oko distribucije. U časopisu lijepih vijesti te se teme spominju marginalno. Primjerice, govori se o uspjesima Svećenikove djece i serijala dječjih filmova o Koku, a pomalo se čudi kako to da Kauboji nisu uspjeli koliko se predviđalo. O kolosalnom podbačaju filma Šuti koji je već prozivan po medijima nema slova. Ipak, možda je previše očekivati od siječanjskog broja (Šuti je u distribuciju išao krajem prosinca) da se pozabavi tom temom pa preostaje vidjeti kako će se časopis postaviti prema problematičnim segmentima. Kao uzdanice i potencijalni mamci za publiku istaknuti su prijespomenuti Kauboji, Svećenikova djeca, Projekcije, Obrana i zaštita te Visoka modna napetost o kojima su iz različitih perspektiva napisani opširniji tekstovi. Potencirana su sudjelovanja na stranim festivalima kao potvrda kvalitete kinematografije, osobito EFA nominacija u kategoriji Najbolje europske komedije za Svećenikovu djecu.

Težnja je industriju prikazati privlačnom i zanimljivom s fokusom na mlade, lijepe i talentirane glumce (Goran Bogdan) i glumice (Ivana Rushaidat, Tihana Lazović, Lana Barić). Zbog toga što su najvidljiviji, glumci imaju i ulogu zaštitnog lica, sposobnost da bude pozitivne emocije i budu brend u očima publike, što se u prezentaciji i ovdje pokušava koristiti. Intervjui s njima, nasreću, nisu tabloidno napasni i ne pokušavaju čitatelju servirati poluprljave pojedinosti iz privatnog života. Croatian Cinema donosi i razgovore s filmskim djelatnicima čiji je rad, iako važan, manje praćen u medijima - scenografima i direktorima fotografije (Damir Gabelica, Mirko Pivčević, Bojan Drezgić, Vanja Černjul) te producentima (Ankica Jurić Tilić, Ivan Maloča). Razgovori s njima objašnjavaju dinamiku nastajanja filma - od suradnje sa scenaristom, redateljem, vremenom i prostorom do problematike u financijskoj domeni. A da se sve na kraju vrti oko novca govori nam i naslov  "Svaka kuna uložena u film vraća tri". Teza se prvenstveno odnosi na spregu turizma i filmske industrije, odnosno na kapitaliziranje scenografskog posuđivanja krajolika. Kod stranih se produkcija zanimanje pobuđuje financijskim povlasticama nadajući se uzajamnoj koristi. Najzvučnije ime koje je Hrvatska dosad uspjela privući jest serija Igra prijestolja u kojoj Dubrovnik glumi gradove izmišljenog Westerosa. Zanimanje gledatelja svih krajeva svijeta za zanimljive filmske krajolike potvrđeno je na primjeru Novog Zelanda koji je ugostio Gospodara prstenova i zaradio na turizmu. Sličnim se ostvarenjem potencijala naše prirode i kulture na filmu nadaju i u HAVC-u. Osim moguće zarade, časopis nam prikazuje i ulaganja na koja je HAVC ponosan. Naime, ove je godine donacijama HAVC-a, Ministarstva kulture i lokalnih tijela riješen problem gašenja manjih nezavisnih kinodvorana diljem Hrvatske koja zbog zastarjele opreme nisu mogla prikazivati nove filmove u digitalnom zapisu. Kupljeni novi (i skupi) digitalni projektori rješavaju taj problem. Ostaje nadati se da će u udjelu programa tih kinodvorana biti i hrvatska i nezavisna produkcija na što ugovor obvezuje.

Budući da je ovo izdanje časopisa izašlo u siječnju, dan je i kratki pregled filmova proizvedenih u 2013. godini - kratkih, dugih, animiranih, dokumentarnih, eksperimentalnih i onih nastalih u koprodukciji. Najavljeni su i noviteti koji bi se trebali pojaviti na nekom od festivalskih platna u 2014. Priču o filmu koji nastaje više na entuzijazmu, a manje na financijskoj potpori ispričao je redatelj Nevio Marasović čiji Vis À Vis ne znam gdje bi, osim na dvije festivalske projekcije, čovjek uopće mogao pogledati. Šteta. 

Sve  u svemu, časopis djeluje dovoljno privlačno da ga se zainteresirano uzme, prolista, pročita. Tekstualno je mjestimično šlampav (bože filmofila, oprosti im što je netko mislio da je Inarritu film - o nekakvim Eskimima, možda? - pa ga je stavio u navodnike). Na dobrobit sviju, nadajmo se da će kvaliteta filmova promijeniti loš dojam Hrvata o našoj kinematografiji, a časopis s ovakvim konceptom promociji može samo doprinijeti. 

Tekst je nastao u sklopu neformalnog obrazovnog programa Kulturpunktova novinarska školicaSvijet umjetnosti, ciklus 2013-14, udruge Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva.

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 03.02.2014