Top 20 najboljih serija 2020. | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Top 20 najboljih serija 2020.

Preživljavanje pandemijske izolacije sasvim sigurno u velikoj mjeri dugujemo televizijskim serijama, a koje su nam u tome najuspješnije pomogle doznajte na našoj ovogodišnjoj top-listi.

Piše: Tonći Kožul
  • A
  • +
  • -

Prethodnih sam par godina radio top 25 serija, no kako je 2020. godina s dvije dvadesetice u imenu – top 20 je format koji se nametnuo sam po sebi! 

Koronakrizi unatoč, i dalje je bilo toliko puno serija da sve ne bi stigli pogledati ni najokorjeliji bindžeri s HDMI-kabelom spojenim na vene, kamoli netko poput mene tko u prosjeku dnevno pogleda po jednu epizodu nečeg humorističnog i jednu nečeg dramskog... Pa je tako bilo hvaljenih serija koje tek planiram početi gledati (Harley Quinn, Big Mouth), bilo je i hvaljenih serija koje ako nisam dosad, vjerojatno ni neću nikad pogledati (Normal People, The Good Lord Bird), a tu je i Better Call Saul za kojeg vjerujem svima koji kažu da je bolji od Breaking Bada, ali jebiga kad stvarno i dalje ne osjećam ni najmanju želju za provođenjem dodatnog vremena u BB univerzumu i tu nema pomoći!

Što se tiče vrlo dobrih igranih serija koje mi se nisu uspjele progurati u top 20, počasni spomen za: Better Things, Corporate, The New Pope, The Good Fight, Brooklyn Nine-Nine i Mystic Quest: Raven's Banquet... E, i Unbreakable Kimmy Schmidt je imala daleko najbolji od svih reunion specijala, a nije da ih je ove godine nedostajalo.

No dobro, da ne duljim – evo top 20 igranih i animiranih serija po izboru moje malenkosti!

20. The Queen's Gambit

Dosta je ljudi pretpostavilo da je ova serija o nezaustavljivom usponu jednog šahističkog čuda od djeteta zasnovana na stvarnim događajima, ali ne bih rekao da je to rezultat neke posebne magije The Queen's Gambit, nego prije toga što uredno dotiče većinu općih mjesta biopicova i sportskih underdog štorija. Mimo neočekivane smrti jednog lika, radnja se razvija bez nekih velikih iznenađenja i mada svako malo dobijemo naznaku nekog mogućeg mračnijeg zaokreta, serija ih uvijek milosrdno izbjegne: da nije tako, vjerojatno ne bi ni postala streaming hitom godine. Toliko je, štoviše, milosrdna prema glavnoj junakinji da to prelazi u domenu bajki, posebno što se tiče njezinih muških kolega koji su toliko nestvarno uviđavni i susretljivi i uvijek na pomoći djevojci koja ih je potukla do nogu da se čovjek zapita, dobro, pa gdje samo rastu svi ti čudesno obzirni frajeri kojima sportski poraz od ženske ruke NE predstavlja neoprostivo gaženje njihovog muškog ega! Tako da realizam ovoj seriji definitivno nije visoko na listi prioriteta, ali 'ajde, pandemija je pa nek' je i malo eskapizma. I serija super izgleda. I Anya Taylor-Joy rastura.

19. P-Valley

Kao lijepo snimljena i ful zabavna serija smještena na američki jug koja se fura na kablovski dramski prestiž iako je u duši zapravo sapunica, P-Valley je u neku ruku... True Blood, samo sa striptizetama umjesto vampira? Ta čak i obje imaju flambojantnog afroameričkog gej-ugostitelja za jednog od glavnih likova! I kao i u prvoj sezoni TB, sapuničasti zapleti su zasad još samo mjestimičan začin, iako je vjerojatno samo pitanje vremena kada će preuzeti kompletan okus – nadam se da će P-Valley ostati poslasticom bar malo duže od True Blooda, koji je počeo zaudarati već negdje u drugoj sezoni.  

18. The Good Place

Da uistinu ima zagrobnog života i da raj nije nešto što nadilazi naša smrtnička poimanja vremena i prostora nego jednostavno, ono, sve što smo ikada kao smrtnici poželjeli puta beskonačno... pa, jesmo li sigurno da nam to ne bi kad-tad dosadilo? Time se, među ostalim, The Good Place pozabavio u svojim završnim epizodama, privodeći seriju kraju na filozofski i emotivno jako zadovoljavajući način. 

17. Mrs. America

Svega nekoliko mjeseci nakon što je ova miniserija prikazana, svjetlo je dana ugledao The Glorias, film kojim kao da je neka viša sila zanovijetalima poput mene htjela poručiti: "Šta je, čujem da si imao neke sitničave prigovore na Mrs. America? Evo ti onda, gledaj kako to izgleda kada je STVARNO promašena ekranizacija života Glorije Steinem!" Jer ako je Mrs. America povremeno znala djelovati površno, to nije bilo zato što, poput The Glorias, nema puno što za reći – nego baš zato što ima štošta za reći o puno stvari, više nego što ih se može podjednako zadovoljavajuće pokriti u pukih devet epizoda od pedesetak minuta. A štošta ipak jest zadovoljavajuće pokriveno, uključujući i to koliko je stvaranje progresivnih društvenih koalicija frustirajuće mukotrpan proces, ali i nužan zalog za zdraviju i konstruktivniju budućnost – čega se posebno vrijedi sjetiti ovih dana, ako očajavate zbog aktualnih raskola oko trans prava na domaćoj feminističkoj sceni.

16. Work in Progress

Abby je 45-godišnja "debela queer lezba" (njezine riječi, ne moje!) koja je jedna totalno fora osoba i to je jasno manje-više svima – osim njoj samoj jer ona ne voli samu sebe, a ne voli samu sebe zato što pati od depresije, k tome još dodatno rasplamsane bolnim prekidom dugogodišnje veze. Glumi ju autorica same serije, Abby McEnany, koja je je očigledno dobrim dijelom stavila dušu na papir i ekran, pritom tako spretno miješajući sirovi osobni čemer s humorom i toplinom da ne biste nikad pomislili da se profesionalno počela baviti ovime tek nadomak petog desetljeća svog života. 

15. The Crown

Pomalo zavidim mlađem gledateljstvu koje je odrastalo tek nakon gašenja druge Eltonove svijeće na vjetru, jer vjerujem da je njima četvrta sezona The Crown bila ono što i meni prve tri – ne samo vrhunska drama, nego i fascinantna lekcija iz povijesti. Kao starom Gen-X psetu, priča o Charlesu i Diani mi je otprije poznata i više nego što bih preferirao ("hvala" sveprožimajućem tabloidnom žamoru zbog kojeg čovjek ne može pobjeći od tih sranja!) pa ovaj put i nisam naučio puno novog o britanskoj kruni, ali scenarij, gluma i produkcija su i dalje na dovoljno visokoj razini da je to milina za gledanje.

14. How To with John Wilson

"Planet Earth, ali o New Yorku": tako je John Wilson opisivao seriju dok ju je nudio različitim televizijskim kućama, sve dok nije našao dom na HBO-u. Dotad je godinama neumorno šetao New Yorkom i kamerom bilježio sve što stigne, da bi onda spojio probrane fragmente i uobličio ih u šest epizoda koje otkrivaju jedan drugi New York kakav se rijetko viđa u serijama i filmovima (tko bi rekao da će me tako prikovati za ekran cijela jedna epizoda o SKELAMA!). Wilson ne samo da je vrsni dokumentarist, nego i urnebesan narator koji voli razmišljati o ljudima, ali prije svega voli ljude – pa je How To trijumf ljudskosti i ljudskog razumijevanja.

13. Joe Pera Talks with You

OK, sad kad sam potrošio toliko riječi na seriju koju ste svi ionako gledali (znam ja kakve hipsterske vucibatine čitaju ovaj portal, nemojte misliti da ne znam!), iskoristio bih priliku da fanovima How To... preporučim ovu seriju. Jer Joea Peru je sigurno gledalo puno manje ljudi nego Johna Wilsona, a jako su srodne TV-duše: jest da Pera nastupa više kao dobroćudni djedica u tijelu mladića, ali dijeli Wilsonovu velikodušnost i iskrenu, bezgraničnu zadivljenost svijetom oko sebe. I dalje ne prestajem razmišljati o onoj sceni s bakinim ćuftama iz mikrovalne. 

12. The Mandalorian

S jedne strane – da, druga sezona The Mandaloriana ima istu boljku kao i prva, i dalje je to zbirka cool akcijskih i pustolovnih sekvenci iz univerzuma Star Warsa u kojima se "radnja" uglavnom svodi na brzopotezne izlike za prelazak na sljedeću atraktivnu lokaciju... Mada, opet, Star Wars je franšiza toliko opterećena desetljetnim naslagama mitologije da i nisam siguran ima li tu više uopće mjesta za priče koje ne bi bile u stilu "praunuk Lukea Skywalkera ima tajnu farmu midiklorijana i onda ga napadne Darth Maulov klon pete generacije koji je zapravo šogor od sina nećaka od treće žene Bobe Fetta", pa ne znam, možda je i bolje da je ovako? Uostalom, Jon Favreau i ekipa su između dvije sezone Mandaloriana naučili kako da spomenutu boljku pretvore u prednost, pa je sada sve još bolje režirano, akcija je bolje koreografirana, scenografije upečatljivije, atmosferičnije, svaka epizoda je poput malog akcijskog SF-filma od 30-40 minuta, skrojenog da maksimalno impresionira. E, i napokon smo saznali kako se Baby Yoda zapravo zove! Naravno da je mnogima na prvu njegovo pravo ime zazvučalo malo čudno, ali sad kad ste se imali vremena naviknuti – pa jelda da je Mirko Čondić-Joda baš, ono, totalno preslatko ime za zelenog mališu?

11. Sex Education

Kada nešto izađe na samom početku godine, ljudi koji rade godišnje liste se toga valjda ili teže sjete ili im malo ispari sjećanje zašto im se svidjelo – ne znam kako da drukčije objasnim izostanak druge sezone Sex Education na većini lista najboljih ovogodišnjih serija! Jerbo nije bila ništa manje divna od prve, a ako i treća bude takva... ha, zbog komplikacija sa snimanjem usred pandemije će biti prikazana tek nešto kasnije tokom iduće godine pa nitko više ni neće imati izgovora za ignoriranje, nadam se?

10. Lovecraft Country

"Umorna sam od filmova poput Antebelluma" – požalila se Vultureova kritičarka, pišući o još jednom izdanku tekućeg vala filmova i serija što povlače paralele između žanrovskih konvencija horora i užasa crnačke svakodnevice u Americi. Požalila se također i na "prenatrpanost" HBO-ove (mini-?)serije Lovecraft Country, koja možda i jest pomalo ispala žrtvom laganog zamora rifovima na formulu Get Out Jordana Peelea – ali bi sigurno izazvala podijeljene reakcije ma i da je stopostotno pionirski pothvat, pošto je svojevrsni omnibus čiji ton, pa i kakvoća znaju drastično varirati od epizode do epizode. No ja mislim da je većinom ipak pogađala u sridu – s vrhuncem u petoj epizodi, s jednom posebno krvoločnom scenom u kojoj je Bodak Yellow od Cardi B tako savršeno legla, mada bi i Severinina Moja štikla sasvim dobro poslužila!

9. What We Do in the Shadows

"Joooooj, kako je bilo lijepo ono kada je svaki tjedan bila nova epizoda What We Do in the Shadows, JA B' TO OPET!", uhvatio sam se kako razmišljam tijekom ovog ljeta, jedva mjesec-dva nakon što je prikazana druga sezona – kud ćeš boljeg znaka da je si gledao legendu od serije! Vampirski kvartet sa Staten Islanda ne prestaje uveseljavati, a siguran sam da će nastaviti tako i nakon što su ih nemili događaji na kraju zadnje sezone prisilili da potraže novu rezidenciju. 

8. At Home with Amy Sedaris

Čudački humor je obično uglavnom sport za mlade, pa neka nam svima bude uzor Amy Sedaris koja je i u 59. godini svog života u stanju snimiti nešto tako iščašeno kao što je At Home with Amy Sedaris, njezina parodija-sleš-posveta emisijama kućanskih savjeta na opskurnim regionalnim TV-kanalima. Sedaris je poznata po izbirljivosti oko projekata koje će oplemeniti svojim komičarskim darom, a u ovome demonstrira svu ekscentričnu raskoš svog smisla za humor koji je potajno oštrila kroz desetljeća obitavanja na marginama TV-industrije.

7. The Great

"Ali to je KOSTIMIRANA serija!", zavapila mi prije koji dan jedna poznanica nakon što joj preporučih ovu seriju. E, pa – kao da i nije! Ma i da ste najveći hejter/ica kostimiranih drama na svijetu – i nije da vas ne razumijem, nisam ni ja inače baš neki fan – ovo je jedna tako brutalno zabavna i temeljito moderna serija da vam je to potpuno nebitno, pa zajebite predrasude i pogledajte The Great ako već niste, nećete zažaliti, to vam garantiram.

6. Schitt's Creek

Nakon što su su kroz pet sezona nježno subvertirana gledateljska očekivanja, uz stalno nalaženje novih načina da se udahne život likovima koji bi u većini drugih sitcoma ostali svedeni na plošne karikature, došlo je i vrijeme da se Schitt's Creek oprosti od svoje sve brojnije i sve privrženije publike. Iako se nisu bili maknuli iz motela u kojem su silom prilika završili prije šest godina, majka, otac, kćer i sin Rose su kao osobe prevalili tako dalek put da nije bilo ni potrebno da ih vidimo kako nastavljaju rasti u bolje verzije sebe – dovoljno je bilo da se ovo poglavlje njihovih života zaključi na najprikladniji mogući način. I zaključna je sezona Schitt's Creeka upravo to i pružila, uz puno smijeha i, naravno, pokoju suzu.

5. Ted Lasso

I tek što smo se oprostili od Schitt's Creeka – eto nam Teda Lassoa k'o naručenog da preuzme dužnost dežurne humoristične serije koja vraća vjeru u ljudski rod. Naslovni je lik trener američkog nogometa koji prihvaća poziv da postane trener engleskog nogometnog kluba iz Premier lige. Ako vam se zaplet čini potpuno besmislenim – bez brige, sve će vam biti jasnije već do kraja prve epizode. Naravno da će i većina likova u seriji isprva biti podozriva prema Ameru koji ne zna skoro ništa o europskom nogometu, ali Ted Lasso je... pa, Ted Lasso je takva ljudina, jedno tako predivno biće da nema tko ga ne bi zavolio. Ako volite, ako želite vjerovati da se u životu dobro ipak najčešće vraća dobrim – Ted Lasso je vaš novi omiljeni TV-prijatelj.

4. PEN15

Kada razmišljam o svom prijelazu iz pubertetskih u tinejdžerske godine, nekoliko je momenata kojih se uvijek sjetim. Sjetim se kako su mi brat i rođak jednom bili superheroji Ipsiloniks i Fireman i kako su razvili cijelu radnju i backstory njihovog sukoba i jurcali okolo glumeći kao da su u najepskijem okršaju ikad, na što bi susjedi samo tu i tamo dobacili pokoji zbunjeni ili češće indiferentni pogled. Sjećam se kako sam već tada počinjao razvijati ljevičarska uvjerenja, pa makar i u najglupljem mogućem trolerskom obliku (na prvim višestranačkim izborima sam navijao za nešto što se zvalo "Stranka Jugoslavena") – a opet, svejedno, na Dan republike sam se veselo i svesrdno priključio drugoj djeci u gašenju krijesova koje je zapalio jedan stari seoski komunist, SAMO zato što su to radila druga djeca i iz niti jednog jedinog drugog razloga. Sjećam se i kako sam jednom doma svirao harmoniku i pomislio kako ću jednog dana ostariti i umijeti, kako će moja mama jednom ostariti i umrijeti, kako će svi jednom ostariti i umrijeti – i samo odjednom briznuo u plač. Sjećam se tog zapravo zastrašujuće turbulentnog doba života u kojem nema te beznačajne sitnice koja ne može u jednom trenu biti stvar šale, a već u drugom nešto nalik pitanju života i smrti, u kojem jednom rečenicom izrazimo svoje "ja" a onda je odmah u idućoj pregazimo kako bi se umilili bilo kome tko nam se našao u blizini – i ne znam je li itko tako vjerno očarao taj pubertetsko-tinejdžerski mentalni metež kao Maya Erskine i Anna Konkle u PEN15. Bila mi se već i prva sezona jako svidjela, ali u drugoj su podigle sve skupa na jednu toliko višu razinu da je to čudo.

3. Dark

Je li Dark u svojoj završnoj trećoj sezoni postao još delicioznije zapetljana SF-glavolomka ili se samo još dublje zabio tamo gdje sunce nikada ne sja? Mišljenja su podijeljena, a što se mojega tiče – dovoljno je reći da je predzadnja epizoda faktički sedamdesetominutni "FAQ: no, dakle, što vam još sve nije jasno? Ajmo redom, točku po točku", a ja sam cijelo vrijeme bio opčinjen.

2. BoJack Horseman

"Jesam li ja dobra osoba?", pitanje je koje si BoJack Horseman postavlja od početka serije, da bi konačno u drugoj polovici zaključne šeste sezone dobio odgovor: "dobrota" nije neka urođena osobina, talent ili što već, nego nešto što proizlazi iz toga činiš li dobra ili loša djela. A ako činiš loša djela, to za sobom povlači i određene posljedice s kojima ćeš se prije ili kasnije morati suočiti, u bar nekom odgovarajuće gadnom obliku. I to je sva istina, koliko god da je mi preferirali gurati pod tepih i tješiti se raznoraznim narativima iskupljenja... A koje nam je BoJack Horseman u konačnici uskratio, dajući nam ne ono što želimo nego ono što nam treba, potvrdivši tako još jedanput svoj status jedne od najvećih TV-serija našeg doba.

1. I May Destroy You

Može li serija koja se ponajprije bavi traumom silovanja – ne biti potpuni crnjak? O, itekako da može. Da, znam da je ovo ne znam koja po redu lista serija godine s I May Destroy You na prvom mjestu i znam da će to onima nisu gledali ovu seriju vjerojatno samo dodatno učvrstiti mišljenje da smo mi kritičari mrzovoljni ljudi koji misle da filmovi i serije ne bi trebali služiti zabavi nego samo suočavanju s najcrnjim stranama bivanja, ali... nije uvijek sve tako crno, a kamoli da je išta crno-bijelo i to je to, to je ono što ova serija poručuje na mali milijun načina i koliko god da se bavila teškim temama, nikada ne otkliže u misery porn nego uvijek nađe mjesta i za radost života.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 24.12.2020

VEZANE VIJESTI

Iz praha ćeš se vratiti

Piše: Tonći Kožul

I May Destroy You je fantastična serija koja se uspijeva baviti iznimno teškim temama a da im pritom ni u jednom trenu ne pristupa pornografski.

Top 25 najboljih serija 2019.

Piše: Tonći Kožul
Koje su kvalitetom pale, koje porasle, a kojima je i pola sezone dovoljno za sjajan dojam donosimo u našem izboru najboljih ovogodišnjih televizijskih serija.

Top 25 najboljih serija 2018.

Piše: Tonći Kožul
Zlatno doba televizijske produkcije nastavilo se i u 2018. godini, na čijem kraju donosimo izbor najzanimljivijih dramskih, humorističnih i animiranih serija, i svega onog između.