Top 25 najboljih serija 2019. | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Top 25 najboljih serija 2019.

Koje su kvalitetom pale, koje porasle, a kojima je i pola sezone dovoljno za sjajan dojam donosimo u našem izboru najboljih ovogodišnjih televizijskih serija.

Piše: Tonći Kožul

Liste najboljeg u godini: mi piskarala ih volimo raditi, vi čitatelji volite klikati na njih i živcirati se. Pa evo liste ovom piskaralu najdražih ovogodišnjih serija!

Za početak, nekoliko ovogodišnjih serija koje nisam stigao pogledati, mada imam osjećaj da bi imale šanse da mi upadnu na listu, kao naprimjer: High Maintenance, When They See Us, Fosse/Verdon, The Boys, I Think You Should Leave, Barry, Pennyworth, Dickinson...

Što se pak tiče serija koje jesam gledao i jesu mi se dosta svidjele, ali nažalost nije bilo mjesta za njih na listi, počasna desetorka: The Good Place (ima tu boljku serija Michaela Schurra da što dalje odmiče, to postaje previše buci-buci za vlastito dobro, no i dalje je jako dobro), Pose (iako se nije skroz oduprlo bluesu druge sezone, i dalje je dovoljno često i dirljivo i uplifting), GLOW (falilo mi je hrvanja, ali je inače bilo dosta dobro, a hrvanja će po svemu sudeći opet biti više dogodine!), At Home with Amy Sedaris (nešto kao Amyina verzija Đurinih kućnih čarolija, neotkriveni dragulj čudačkog humora), The Other Two (nova humoristična koja se za moj ukus malo previše oslanja na cringe humor, ali je inače skroz fora + progresivna po tome koliko ima puno casual gej humora, a da nije formalno "gej" serija), Corporate (potcijenjeno, ali ipak dovoljno cijenjeno da je Comedy Central dao zeleno svjetlo za još jednu, zaključnu sezonu), Tuca & Bertie (dok su mnoge humoristične animirane serije naprosto sitcomi koji su lako mogli biti i igrani, ovdje je animacija neizostavan narativni i humoristični alat – šteta baš što je tako brzo otkazano), That Baby Yoda Show The Mandalorian (da nema Baby Yode, ne bih ni gledao! ALI KAD JE TAKO OMG PRESLADAK) te Silicon Valley i Broad City (dvije humoristične koje su se pogubile negdje u sredini emitiranja, pa se onda ipak dovele u red za efektne oproštajne sezone).

A sad - top 25!

 

25. On Becoming a God in Central Florida

Takva su, eto, došla vremena, da serija s KIRSTEN DUNST u glavnoj ulozi prođe relativno nezamijećeno – što je do prije samo koju godinu bilo praktički nezamislivo. A nije sad da je u međuvremenu nešto opala vrijednost Dunstinih dionica! Nego jednostavno, a šta ćeš, toliko puno toga na sve strane da nitko ne stigne sve popratiti i nešto naprosto mora spušiti... Ova crnohomurna serija o bizarnom svijetu piramidalne prodaje je svakako zaslužila više pažnje, pa makar i ne uspijevala uvijek uskladiti uzemljenu satiru s izletima u hororastu atmosferu. Dunst je, naravno, apsolutno fantastična, a ni ostatak casta ne zaostaje puno – tko bi rekao da je u Beth Ditto iz Gossip čučao takav glumački talent?

24. Better Things

Bilo bi nepravedno prema Better Things ako bih rekao da je to serija ni o čemu, ali je toliko raspršena na niz freestyle vinjeta iz života glumice i samohrane majke Sam da se, kao i u slučaju prethodne sezone, teško uspijevam sjetiti ičega osim šačice emocijama ili humorom nabijenih momenata. Ali znam da mi je uvijek gušt gledati.

23. Crazy Ex-Girlfriend

Idući put kad vam dođe zaridati zbog otkazivanja vaše omiljene serije nakon treće sezone, sjetite se Crazy Ex-Girlfriend kao poučnog primjera kako je, tko zna... možda čak i bolje da je otkazana? Jer ova serija ne samo da je imala besprijekorne prve tri sezone, nego su usto njezine autorice ponavljale kako su u startu isplanirale četiri sezone i činilo se da nema nikakvog razloga sumnjati da će rasturiti i u četvrtoj... A kad ono – ispalo da im ostalo materijala za, realno, pet-šest epizoda. Od ukupno sedamnaest! Hrpa fillera u završnoj sezoni jest malo narušila konačni dojam, no zaključni ovogodišnji naramak epizoda je ipak donio neke antologijske momente, poput Nathanielovog rom-coma, a i uspjeli su zakucati kraj sa savršenim finalom.

22. BoJack Horseman 

Naizgled jedna od onih nezgodnih situacija za nas koji volimo slagati liste naj serija godine, ono kada izađe samo pola sezone – a druga polovica bude najavljena za iduću godinu, kako da to čovjek uopće vrednuje? Ali samo naizgled nezgodno, jer je ova polusezona BoJacka zapravo jedno relativno zaokruženo poglavlje koje nas prvo uljuljka u vjeru da se svatko može iskupiti ako to i iskreno želi – a onda nas na kraju navede da se zapitamo je li to uistinu tako jednostavno.

21. Dear White People

Za razliku od prethodne dvije, treća sezona ove sjajne humoristične serije o aktivistički nabrijanim afroameričkim studentima nije imala neku veliku krovnu priču, zbog čega je u početku djelovala razočaravajuće besciljno – no onda se ispostavilo da to što nema priče na neki način i jest priča, jer je ovaj put cilj bio upoznati nas malo bolje s likovima i svime kroz što prolaze na trećoj godini faksa, imalo to veze s aktivizmom ili ne. I cilj je ostvaren s podjednakim obiljem lucidnosti i šarma.

20. You're the Worst

Publika indie-ish serija po svojoj je nemilosrdnosti pomalo nalik publici pop-izvođača: dobar si im onoliko koliko ti je dobra zadnja sezona tj. zadnji hit, a ako zajebeš par puta – izgubio si i njihovu naklonost i njihovu pažnju. Pa je tako nekoć naširoko hvaljeni You're the Worst, nakon polovično uspjele treće sezone i slabašne četvrte, došepao do finalne pete – i više nikoga nije bilo briga, iako je s njom ova priča o sjebanoj, ali koliko-toliko funkcionalnoj vezi dvoje sjebanih, ali koliko-toliko funkcionalnih ljudi poprilično divno zaključena.

19. PEN15

Koliko moraš biti nezreo da bi ti nešto poput naslova ove serije bilo smiješno (15 = IS, jelte)? Pa, pomaže svakako ako ste doslovno nezreli – kao što su to glavne junakinje PEN15, dvije cure u pubertetu. S tim da ih glume dvije 32-godišnjakinje, dok sve njihove vršnjake i vršnjakinje glume... djeca! PEN15 crpi dosta humora iz te dovitljive postavke, ali je prije svega posveta plamtećem intenzitetu ženskog prijateljstva u pubertetu, tom vjerojatno najnelagodnijem od svih životnog doba.

18. Mindhunter

Eto jedne sezone serije koja je frustrirajuća ne zbog manjkavosti u realizaciji, nego zato što se bavi stvarnim događajima – a stvarnost često zna biti frustrirajuća. Pravda često zna biti frustrirajuća u svojoj sporosti, a i bogme ne baš potpunoj dostižnosti. Sistem zna biti frustrirajuće neefikasan, a njegovi akteri nesvjesni vlastitih predrasuda i slabosti čak i kad su najiskrenije uvjereni da rade za opće dobro. Da su sve serije ovakve, to bi definitivno bilo... frustrirajuće, da, ali dobro je da imamo povremeno i ovakve stvari kao protutežu televizijskom glorificiranju FBI-ja.

17. Brooklyn Nine-Nine 

Ništa nije vječno, ali ne bi to čovjek nikad pomislio gledajući Brooklyn Nine-Nine koji je brzo našao novi dom nakon otkazivanja na matičnom Foxu i nije ništa manje smiješan ni u ŠESTOJ sezoni, dakle u stadiju do kojeg većina sitcoma postanu mrtva puhala. Živio nam Brooklyn još dugo i poživio!

16. The Man in the High Castle

Uz televizijski krajolik ovako sumanuto nakrcan stotinama i stotinama naslova, ne mogu zamjeriti nikome ako će dići ruke od neke serije nakon nezadovoljavajuće prve sezone, posebno uzevši u obzir da je većini dramskih serija prva sezona ujedno i najbolja. A kamoli da bih mogao zamjeriti ikome tko će dići ruke nakon dvije nezadovoljavajuće sezone! Tako da je The Man in the High Castle istinska rijetkost, serija koja je počela ostvarivati sve svoje potencijale TEK u trećoj sezoni – e da bi onda rijetke preostale gledatelje nagradila klimaksom u završnoj, još boljoj četvrtoj sezoni. Skidam kapu!

15. The Righteous Gemstones

Najbolja od svih dosadašnjih HBO-ovih serija iz kuhinje Dannyja McBridea, Jodyja Hilla i Davida Gordona Greena, Eastbound & Down se bila dosta brzo ispuhala, u Vice Principals je gnjusnost glavnih likova znala gušiti humor, dok su u ovoj štoriji o obitelji gramzivih i licemjernih televizijskih evangelista našli savršeni omjer, suvereniji nego ikad u svom trademark šaltanju sa šašavog humora na nasilne pičvajze i natrag.

14. Veronica Mars

Bio mi je dobar i onaj film o Veronici i ekipi otprije nekoliko godina, ali to je bilo više ko neka ugodna večer sa starim, poznatim licima na desetogodišnjici mature... Tek je ovogodišnjih osam novih epizoda donijelo istinski povratak najdraže nam nekoć tinejdžerske, a sada već thirty-something detektivke, u najboljoj maniri prve sezone: sve je tako vrckavo i šareno, a opet se cijelo vrijeme ispod provlači ta jedna mračna crta. Hoću još!

13. Sex Education

Kad već nemamo spolni odgoj u školama – neka nam bar onda mladež gleda ovakve serije! Jer iz Sex Education mogu naučiti štošta korisno o odnošenju prema kako svom tijelu, tako i prema tuđima, a sve skupa je istovremeno tako pametno i zabavno složeno da su se i mnogi od nas odraslih odmah zaljubili u ovu neodoljivu englesku seriju.

12. The Good Fight

Iskreno, nisam zapravo ni siguran je li se dogodio neki bitan pomak u kakvoći od druge do treće sezone, ili je do pomaka došlo samo u mojoj percepciji The Good Fight: možda je autorsko-bračni par King tek sada prepoznao i prikazao svu jalovost i ispraznost "otpora" spram Trumpove vladavine iz njihovog liberalnog miljea... A možda su to bili učinili već i u drugoj sezoni, a meni se tada samo činilo da nisu svjesni te jalovosti? Kako bilo, bogati pravnici-liberali The Good Fighta pod Trumpom sve više gube razum, a skupa s njima i serija biva sve luđa i ja to svesrdno pozdravljam.

11. What We Do in the Shadows

Izvorni film o dogodovštinama grupe šmokljanskih vampira je jedna od kultnih komedija minulog desetljeća, mada sam osobno u tom kultu bio tek jednom nogom jer sam smatrao da film osjetno splasne u drugoj polovici – pa mi je savršeno leglo kada je What We Do in the Shadows nastavi svoj (ne)život u formatu polusatnog mockumentaryja, taman da se ispucaju fore i stisne reset svaki put prije nego što očnjaci otupe.

10. Fleabag

 "Deseto mjesto??? SAMO deseto mjesto?!?" Da, svjestan sam da sam upravo izgubio respekt dobrog dijela čitateljstva ali, eto, kada je bilo cca. devet serija ove godine koje su mi bile još draže, šta ja mogu, ubijte me. Enivej, super primjer serije čija mi prva sezona bude odlična – e da bi onda u drugoj podigla cijelu priču na jednu toliko višu razinu da prva odjednom, u usporedbi, djeluje kao puki trening za pravu stvar!

9. Unbelievable

Serija koju bih najradije prikazivao svima koji običavaju gajiti sumnje prema žrtava seksualnog zlostavljanja i hvatati se za svaku potencijalnu rupu u njihovim iskazima... Kao što se hvataju i inspektori u Unbelievable, mini-seriji snimljenoj po stvarnim događajima, koji tako natjeraju silovanu djevojku da – povuče svoj iskaz kao lažan. I tek će dugotrajni i mukotrpni rad druge dvije inspektorke dovesti do ispravljanja nepravde: Toni Collette i Merritt Wever briljiraju u seriji čija je mučnost izbalansirana fascinantnom detaljnošću procesa policijske istrage.

8. Watchmen

Iako je predzadnja epizoda sama po sebi maestralna, a zadnja propisno spektakularna, moram priznati da su mi Watchmeni sa zadnje dvije epizode malkice pali u očima: ono što je počelo kao osvježavajuće pomjerena i creepy priča o zlima današnjice je na kraju ipak završilo u ponešto konvencionalnijim superherojskim vodama... Ali, eto, ako mogu honorirati serije koje su ponešto vrludave sezone zaključile fantastičnim finalima – mogu i ovu koja je fantastičnu sezonu zaključila ponešto vrludavim finalom!

7. Gentleman Jack

Ljubavna priča godine, bez konkurencije. Samo kamen ne bi pustio suzu radosnicu na zadnju epizodu!

6. Russian Doll

Drugu sezonu iščekujem s više nego laganom strepnjom jer mi je teško zamisliti kako bi ovo mogla ne biti zaključena priča, ali – u svakom slučaju – šablon Groundhog Daya se pokazao iznenađujuće žilavim i plodnim, s Russian Doll kao jednom od njegovih dosad najdojmljivijih primjena.

5. Rick & Morty

Kao i u slučaju BoJacka, također sam se premišljao da li da uopće uvrstim na listu pošto je samo polusezona – ali kako da ne stavim, kad mi svaki ponedjeljak kad osvane nova epizoda Rick & Mortyja dođe kao praznik? Nisam vam jedan od onih koji misle da je došlo do ikakvog pada u novim epizodama: one koje su ha-ha smiješne su mi najsmješnije još od barem druge sezone. A kad nisu, onda su za nekoliko stupnjeva frenetičnije, s jednom novom, grozničavo amfetaminskom energijom uz koju jedva uspijevaš popratiti što se uopće zbiva i još uživaš u tome. Epizoda s planetom zmija je nešto najbolje ikad.

4. Succession

Da parafraziram staru izreku o prvom albumu Velvet Undergrounda, Succession je možda gledalo samo 1000 novinara – ali svaki od njih je dao ili dobio otkaz nakon što je neki strvinarski fond kupio medijsku kuću za koju su radili i potpuno je uništio radi brzog profita! Gorku šalu na stranu, Succession je ove godine iz serije koja je bila poznata tek rijetkim sladokuscima rapidno izrastao u fenomen, nešto o čemu se bruji po društvenim mrežama danima nakon svake epizode. I potpuno zasluženo! Jer ovo je serija koja nas podsjeća tko su naši stvarni neprijatelji i čini to s neizmjernom količinom prezira, ali i sa stilom.

3. Chernobyl

Obično mi je prijašnji opus autora neke nove serije poprilično pouzdan pokazatelj trebam li joj dati šansu ili je zaobići u širokom luku: stavio sam tako drugu sezonu The Terrora na ignore čim sam saznao da je jedan od autora scenarist rebootova Godzille i King Konga i reakcije onih koji su probali to gledati su potvrdile ispravnost mog odabira. I taman ja tako lijepo razvio sistem – kad li odjednom tip koji je pisao scenarije za Hangover 2 i 3 (!) i Scary Movie 3 i 4 (!!!) napravi jednu ovako dobru, ozbiljnu i kompleksnu seriju. Sad mi stvarno više ništa nije jasno!

2. Euphoria

Okej, još jedna serija čije mi je finale mrvicu narušilo ukupni dojam... ALI! Svih ostalih sedam epizoda me je toliko uvuklo u svijet Euphorijinih napaćenih tinejdžera i toliko me emotivno natamburalo da bih lagao samog sebe da ju nisam stavio pri sam vrh. I vizualno je toliko nevjerojatna da, u odnosu na nju, druge serije izgledaju kao Ko te šiša.

1. Lodge 49

Prije nekoliko dana, tvorac serije Jim Gavin je na Twitteru potvrdio ono što je i bilo za očekivati, iako sam se potajno nadao da, jebiga, možda ipak ima šanse za sretniji ishod, isto kao što sam se i prošlog tjedna nadao da će laburisti pobijediti u Britaniji i kao što se nadam da bi Katarina Peović u nedjelju mogla dobiti više od 1.2%... Pokušalo se, naime, nakon otkazivanja na AMC-ju Lodgeu naći novi dom, ali naravno da nitko nije trzao. Ništa čudno, jer Lodge 49 je serija koja i jest bila predobra za ovaj svijet, serija koja nije mogla preživjeti u ovim okrutnim vremenima baš zato što govori da je bolji svijet moguć – da se, jednom kada nam sve institucije okrenu leđa, možemo okrenuti jedni drugima i pružiti si međusobno oslonac i podršku, ljubav i prijateljstvo. Stoga je već i samo postojanje ovih dvadeset epizoda ove prekrasne serije pravo malo čudo i tu su da im se možemo uvijek vratiti kada god zatrebamo podsjetnik da bolji svijet jest moguć.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 20.12.2019

VEZANE VIJESTI

Sekunda je potrebna da se desi alkemija

Piše: Tonći Kožul

Za razliku od većine serija koje kao negativca uzimaju surovi kapitalistički sistem, Lodge 49 uspijeva iz epizode u epizodu biti ne samo sve bolja, nego i sve zabavnija.

Droga je bol na srcu mom, seks također

Piše: Tonći Kožul

Euphoria je prvenstveno serija o tinejdžerkama koja duboko suosjeća sa svojim problematičnim junakinjama i poziva nas da ne otpisujemo olako djevojke poput njih.

Pogledaj dom svoj, investicijski anđele

Piše: Tonći Kožul

Serija Succession nudi nešto čega nema puno u recentnoj televizijskoj ponudi: rasnu obiteljsku dramu o medijskom magnatu i bogatom, razmaženom mu potomstvu.