Transparentnost i kultura za sve | kulturpunkt

Vijesti Kulturne politike

<

Transparentnost i kultura za sve

U odsustvu HDZ-ovog predstavnika, svi sugovornici predizborne debate o budućnosti kulture suglasni su da šteta prošlog Ministarstva mora biti sanirana.

Piše: Martina Domladovac

FOTO: Kulturnjaci 2016 / Facebook

U nizu političkih sučeljavanja uoči izbora 11. rujna, održana je i predizborna debata o budućnosti kulture, medija i civilnog društva u organizaciji inicijative Kulturnjaci 2016. U sučeljavanju koje je moderirala Katarina Luketić sudjelovali su Bojan Glavašević (Narodna koalicija), Milana Vuković Runjić (Koalicija za Premijera), Siniša Ružić (NL Most) i Nikolina Butorac (Živi zid). HDZ, jedna od najvećih stranaka unatoč pozivu nije sudjelovao u debati, zbog čega nismo čuli stavove o budućnosti kulture mogućeg budućeg ministra ili ministrice ovog resora. 

Sudionici rasprave koja je potrajala tri sata predstavili su i razložili programe za kulturu svojih stranaka, ili u nedostatku istih, objasnili svoje viđenje potreba u kulturi. Milana Vuković Runjić jedina se jasno izjasnila kao kandidatkinja za mjesto ministrice dok su Bojan Glavašević i Siniša Ružić naglasili kako su oni tek potencijalni kandidati svojih stranaka. 

Unatoč tome što izborni program Koalicije za Premijera kulturu spominje u tek četiri rečenice, Vuković Runjić prilično je strastveno predstavila stavove i promišljanja kulture Koalicije na čelu s Milanom Bandićem. Istaknula je tako da kultura pripada svima i da s nje prije svega treba maknuti neželjeni pečat elitizma. Rekla je i kako je trenutno vrlo popularno govoriti o demografskoj obnovi, a ne govorimo o kulturocidu koji se javlja u hrvatskom javnom prostoru jer "bez kulture nas ionako nema". Posebno je istaknula, s čime se i većina drugih sugovornika složila, da je trenutno izdvajanje za kulturu sramotno nisko i da ono treba biti barem 1.5 posto proračuna, jer će se tako i kulturni programi lakše provoditi, umjesto da se svi "grebu za sitniš". O trenutnim "vrućim pitanjima" kao što su kulturna vijeća i financiranje časopisa, Vuković Runjić naglašava transparentnost kao ključnu, podržava njihov rad, no smatra i da ministar mora zadržati neke svoje ovlasti, te da nije dobro uvesti potpunu pluralnost na kojoj je, na primjer inzistirao Glavašević. Istaknula je važnost autonomne odluke i osobne odgovornosti pojedinca na mjestu ministrice ili ministra, koji u slučaju ne mogućnosti obavljanja svog posla treba dati ostavku. Kao prioritete moguće buduće kulturne strategije spomenula je baštinu, visoku i popularnu kulturu te "institucije iz kojih se svi napajamo", dok o pitanju kadroviranja i biranja ravnatelja koje je uvijek vrlo politizirano, tvrdi da kriterij profesionalnosti umjesto podobnosti mora biti prioritet na svim natječajima kao i transparentnost i potpuna otvorenost.

Siniša Ružić, izjasnio se da u svom radu ima namjeru slijediti dobre prakse koje su već provođene te naglasio kako "ne treba izmišljati toplu vodu". Jedini je od sugovornika u startu naglasio da ne može garantirati povećanje ulaganja u kulturu rekavši: "Mogu ja potpisati sve zahtjeve Kulturnjaka, ali pitanje je hoćemo li mi taj novac imati". Njihova vlada okrenula bi se europskim fondovima, te prvenstveno misle poticati apliciranje na takve izvore. Iako je u debati sudjelovao kao predstavnik do nedavno vladajuće koalicije, objasnio je kako Most nije imao nikakav utjecaj na kulturne politike te Vlade, niti na rad ministarstva. Tvrdi da ideologiji nema mjesta u kulturi te se također zalaže za autonomiju kulturnih vijeća, no da bi se o nekim stvarima mogli "dogovoriti unutar kulture, kao ljudi". Kaže i kako je neozbiljno u naprijed reći koji će časopisi biti financirani, no garantira otvaranje novog povjerenstva za neprofitne medije. Most također podržava sve korake koji idu u smjeru donošenja dobre kulturne strategije, a jedno od spornih pitanja u kojem je naglašeno neslaganje ono je o strancima u kulturi. Dok se svi ostali slažu da kultura mora biti otvorena i da se umjetnički rad ne smije ograničavati, iz Mosta smatraju da Hrvati moraju imati prednost pri radu, osim kad su u pitanju vrhunski umjetnici i autori.

Program Narodne koalicije predstavio je Bojan Glavašević. U njemu je naglašeno odmicanje politike od kulture, jer "ona pripada onima koji u njoj rade". To prije svega znači jačanje kulturnih vijeća, a naglasio je i kako za njih ministar ima ulogu čuvanja, umjesto arbitriranja kulture. Pri osvrtu na trenutno stanje u resoru nije se u potpunosti složio s Vuković Runjić kako treba ispraviti dvadeset pet godina štete i loših politika, naglasivši da su raniji ministri imali "dobre i loše strane, ali postojao je neki kontinuitet, dok je ovo što je Hasanbegović napravio - koma". U Narodnoj koaliciji smatraju da sve odluke, kao što je imenovanje kulturnih vijeća, donesene prije 16. lipnja i pada Vlade treba ispitati zasebno, dok one donesene nakon tog datuma smatraju nezakonitima. Na ukazanu činjenicu kako u posljednjem mandatu njihova vlada nije promijenila loš model biranja ravnatelja kulturnih institucija, Glavašević je odgovorio da će "ovaj put to sigurno učiniti". U više navrata naglasio je pluralizam i participativno odlučivanje kao ključne odrednice kulturnih politika Narodne koalicije, a osim toga, prioriteti njihovog budućeg mandata bit će projekt Rijeka 2020, što šira dostupnost kulture, održivo korištenje baštine i društveno-kulturni centri. Također naglašava da Kulturna strategija mora biti organski dokument prihvaćen od svih, a nacrt stvoren u suradnji s kulturnom zajednicom. Društvena odgovornost kulture prema Glavaševićevim riječima također zauzima važno mjesto u njihovom programu.

Živi zid nema program za kulturu, stoga je bio vidljiv nedostatak smjernica njihove predstavnice Nikoline Butorac. U svom kratkom predstavljanju naglasak je više puta stavila na potrebu boljeg obrazovanja u kulturi od vrtića pa na dalje pošto o kulturi nedostaje svijest, te naglašava potrebu za povezivanjem likovne, dramske i literarne umjetnosti. Više puta je spomenula i problem ne isplaćivanja umjetničkih honorara, odnosno besplatan rad na koji su umjetnici često prisiljeni, te se priklonila općem mišljenju o povećanju sredstava za kulturu, upravo kako bi mogla biti utrošena i u te svrhe. Butorac smatra kako je važno da u kulturnim vijećima sjede ljudi "koji su iskusili kulturu na svojoj koži", kao i da se "adekvatne osobe trebaju javljati na adekvatna mjesta". Smatra također da je tužno što jedne novine kao što je Zarez izlaze samo na internetu i da se trebaju vratiti i u tiskano izdanje, a na pitanje o kulturnoj strategiji odgovara da je "njena vizija spajanje baštine sa suvremenim". 

Svi sugovornici složili su se s potrebom depolitizacije javnog radija i televizije te vraćanjem njihovih kulturnih programa koji su zadnjih mjeseci zahvaćeni "čistkom". Svi se također slažu s potrebom za pluralnošću sadržaja, kako političkih tako i stavova i pozicija, no kamen spoticanja bilo je pitanje RTV pristojbe. Ružić je inzistirao na tome da ona mora biti srezana na 50 kuna, što je i dio mostovih izbornih obećanja, te da se neometan rad HRT-a može provesti i s puno manjim sredstvima. Tome se oštro usprotivio Glavašević, ali i brojni članovi publike, optuživši Ružića da ničime ne može potkrijepiti svoje tvrdnje, kao i da bi takve nepromišljanje radnje imale ozbiljne posljedice na rad javnog medijskog servisa. Svi su se složili i s važnošću HAVC-a kao nezavisnog tijela pri čemu Ružić posebno naglašava financijski doprinos društvu (za razliku od npr. sporta), a Vuković Runjić spominje i pitanje filmske baštine koje također ne smije biti zanemareno. Butorac tek dodaje da bi javni medijski servis trebalo otvoriti i mladim autorima.

Između ostalih, "zagrebano" je i pitanje problema u izdavaštvu za koji, čini se, još uvijek ne postoji konkretno rješenje. Vuković Runjić i Glavašević slažu se da postoje duboki sustavni problemi, nedovoljno financiranje i neadekvatnost raspolaganja sredstvima zbog čega uspjeh ovisi isključivo o pojedincu. Vuković Runjić pritom naglašava kako ekskluzivne knjižare ne mogu biti tretirane kao bilo kakav drugi dućan, a Ružić dio rješenja problema vidi u smanjivanju sredstava velikim izdavačima i lobijima te pomaganju malim. Osim općeg problema opadanja čitalačke kulture, Glavašević naglašava problem krupnog kapitala koji ne ide na ruku ovom sektoru te za primjer navodi Tisak koji "nije knjižara, niti će ikad biti".

Na pitanje odnosa tržišta i kulture, Ružić odgovara u poznatoj mostovoj maniri, kako kulturni sektor mora više iskoristiti potencijal tržišta te se zalaže za povezivanje kulturnih i kreativnih industrija. Glavašević s druge strane naglašava kako je kultura javno dobro i "bila je tu puno prije slobodnog tržišta", no slaže se s razvojem Strategije poticanja i razvoja kreativnih industrija. 

Na kraju debate svi su se usuglasili kako je kultura važna i potrebna nam je promjena kulturne paradigme te odnosa prema kulturi kao važnoj društvenoj cjelini i svi će na tome raditi.

Video snimku debate pogledajte na istaknutoj poveznici.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 07.09.2016

VEZANE VIJESTI

Jedan posto ničega

Pišu: Vatroslav Miloš i Matija Mrakovčić
Ususret nadolazećim parlamentarnim izborima, na papir smo stavili ključne točke programa za kulturu HDZ-a, MOST-a, Narodne koalicije, Koalicije za premijera i stranke Pametno.

Zabrinutost za fiskalnu stabilnost

Piše: Matija Mrakovčić
I posljednje je Ministarstvo nastavilo trend politike diskontinuiteta prema kulturi i prema medijima, pa se obećanje neke nove politike iz ove perspektive čini podosta neuvjerljivo.

Javna televizija kao izborna nagrada

Piše: Martina Domladovac
Misija međunarodnih novinarskih udruga i organizacija za zaštitu slobode izražavanja objavila je izvještaj o stanju u hrvatskom novinarstvu i političkim pritiscima medija.