Trgovi turistima, ali i građanima | kulturpunkt

Kulturoskop Kritika

<

Trgovi turistima, ali i građanima

Alternativni turistički vodič Katerine Dude tematizira pitanje javnog prostora trgova i način na koji je novi priljev turista u Zagrebu utjecao na njih.

Piše: Martina Domladovac

FOTO: Sara Pukanić/Kulturpunkt.hr

Sve veća turistička posjećenost Zagreba i time izazvano prilagođavanje gradskih prostora potrebama turističkih djelatnosti u posljednje dvije godine, ponukalo je umjetnicu Katerinu Dudu da istraži na koji način je to utjecalo na razvoj javnih urbanih prostora, točnije centralnih zagrebačkih trgova. U sklopu trinaestog UrbanFestivala, u organizaciji BLOK-a, koji tematizira pitanje javnog prostora trga, Katerina je proučila na koji način je novi priljev turista u Zagrebu utjecao na prostor nekih od najpopularnijih gradskih trgova. Rezultate je sažela na prospektima vizualno sličnima turističkim publikacijama koje od 16. do 31. kolovoza dijeli građanima na odabranim trgovima, ulazeći pritom s njima u komunikaciju. 

Osim uzimanja prospekta koji funkcionira kao turistički vodič, u spomenutom se razdoblju svi zainteresirani mogu pridružiti umjetnici u organiziranom obilasku sedam odabranih trgova. Predviđena tura počinje na novo projektiranom Trgu Europe koji je zaživio 2013. godine, upravo kada je Hrvatska postala dijelom Europske Unije, a nova klasa putnika i turista otkrila unutrašnjost Hrvatske kao poželjnu destinaciju. Umjetnica ovaj trg smatra problematičnim pošto je zbog novog stajališta autobusa njegova očita uloga prvi susret turističkih grupa s gradom iako sami stanovnici grada nemaju s njim nikakvu povezanost, niti ga smatraju mjestom susreta. Ne treba zaboraviti ni novu zgradu, sjedište organizacija Europske Unije, prikladno smještenu na uglancanom Trgu Europe čija je jedina očita uloga predstaviti Zagreb njegovim stranim posjetiteljima kao novu, uređenu, europsku metropolu.

Drugi problematični moment nove prenamjene trgova vidljiv je i na primjeru Kaptola i Markova trga. Oni su svedeni na puke kulise turističkog sadržaja, prostore na kojima nam je neugodno zaustavljati se i koji jasno negiraju bilo kakvu mogućnost građanskog djelovanja ili prosvjedovanja što se često pravda sintagmom "A što će turisti misliti o tome?". Istovremeno, dok je veliki dio Gornjeg grada pretvoren u svojevrstan muzej, prostor u kojem se ne živi svakodnevno već samo povremeno posjećuje, prostor kroz koji se prolazi, ali se u njemu ne zadržava, Donji grad je u potpunosti prilagođen uživanju i konzumaciji. Sve veći broj ugostiteljskih objekata koji zauzimaju sve veće površine javnog prostora, zaštitni su znak Cvjetnog trga i njegovih okolnih ulica. Umjetnica se u svom istraživanju posebno osvrnula na odnos otvorenih terasa i javnih sjedećih mjesta, kao i na opći utjecaj koji terase imaju na mogućnost kretanja Donjim gradom ili dostupnost javnih površina svim građanima. U tom kontekstu zanimljiva je i prošlogodišnja instalacija gigantskog klizališta na Trgu kralja Tomislava koje je šetačima u potpunosti onemogućilo pristup trgu. On je bio moguć samo korisnicima s plaćenom ulaznicom. Trend zauzimanja javnih prostora trgova i ulica kojima smo donedavno slobodno hodali čini se nezaustavljiv, a pritom je profit jedini važan i neosporan čimbenik.

Već u ovoj fazi projekta, umjetnica koja se osim toga bavi i propitivanjem memorije gradskog prostora, dobila je različite reakcije građana među kojima je i jedno otvoreno pismo koje brani ulogu i potrebe ugostitelja. Svakako, u trenucima beskonačne ekonomske krize i nezaposlenosti mnogi će braniti bilo kakav način gospodarskog poduzetništva, no uzmemo li u obzir cijene koje se najčešće tamo zatiču, moramo se zapitati kome su takvi objekti zaista namijenjeni. Proces gentrifikacije dobro je poznat brojnim urbanim sredinama, a čini se kako se u Zagrebu upravo sada, napuštanjem gradskog centra kao mjesta stanovanja i otvaranja sve većeg broja elitnih kafića i restorana, događa nešto slično. Prema riječima Katerine Dude, Zagreb pomalo zaposjedaju turisti, trgovine i terase. U prospektu je dobro istaknuta cijena najma terase u centru grada, no u razgovoru s umjetnicom saznali smo kako prihodi od takve djelatnosti čine vrlo mali udio gradskog proračuna, dok je dozvole za njihovo postavljanje i suviše lako dobiti. Kako bismo vidjeli da je javni gradski prostor sve više podložan potrebama privatnog kapitala, dovoljno se prisjetiti velikog, bijelog šatora koji veći dio godine okupira centralni Trg Bana Jelačića i gotovo je nemoguće zamisliti kako trg bez njega izgleda.  

Ovaj iznimno zanimljiv projekt treba sagledati sa više strana. Prvenstveno, on predstavlja vrlo dobru analizu trenutnog stanja, kao i težnji u razvoju nekih od glavnih zagrebačkih središta. No, postavlja se pitanje je li takav razvoj u interesu grada i njegovih stanovnika. Na prvi pogled čini se kako je sam koncept rada usmjeren isticanju negativnih posljedica dolaska većeg broja turista. Umjetnica tvrdi kako se centar grada sve više sastoji od formi koje oblikuju kapital nego pravih korisnika prostora. Upravo je zato predviđena šetnja gradom namijenjena njegovim stanovnicima s ciljem da ih se potakne da preuzmu natrag centar grada i njegove trgove. No, ne smijemo zaboraviti kako su i sami turisti na neki način stanovnici grada i korisnici njegovih prostora barem na kratko i kao takvi imaju mogućnost sudjelovati u njihovoj transformaciji. Također, treba uzeti u obzir kako su brojni drugi europski gradovi pretrpjeli turističku transformaciju, ali i naučili živjeti sa svojim posjetiteljima. Ono što Zagreb razlikuje od velikih turističkih središta je izostanak centra daleko od centra. Ovdje su i građani i turisti jednako usmjereni na iste prostore, što gradu daje svojevrstan šarm, ali i donekle zbunjuje svakodnevne korisnike tih prostora. Tu spada i nikad riješen problem nedostatka kulturnih sadržaja u četvrtima Novog Zagreba, čiji su stanovnici također usmjereni prema centru, dok su turisti zakinuti za iskustvo istraživanja i razgledavanja tog vitalnog dijela grada.

Na kraju, bez obzira u kojem smjeru želimo da se grad razvija, vrlo je važno sudjelovanje građana u kreiranju i stvaranju vlastitog životnog prostora na kojem mogu participirati svi, bez obzira na rod, dob ili klasu. Prostor koji će obuhvaćati različite sadržaje s različitim načinima korištenja i na kraju svega, prostor u kojem ćemo moći i željeti boraviti. Stoga je možda budućnost ovog rada upravo u predlaganju mogućih načina korištenja centralnih zagrebačkih trgova, ulica i prolaza i uključivanje građana u njihovo aktivno korištenje.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 26.08.2015

VEZANE VIJESTI

Nezanemariva političnost

Piše: Bojan Krištofić

Stripovi na izložbi Femicomix plijene originalnim grafičkim stilom i nesvakidašnjim, nadrealnim motivima te zadržavaju pažnju promatrača maštovitim pripovjednim postupcima.

Gdje živi internet?

Piše: Tihana Bertek
Tyler Coburn kroz posjet podatkovnom centru želi ukazati na fizički i geopolitički kontekst koji pruža temelj za formiranje metafora neopipljivosti i raspršenosti tehnologije.

Pukotine u monolitnoj slici

Piše: Bojan Krištofić
Prikupljanjem i digitalizacijom otpisanih knjiga povodom 20. godišnjice Oluje i umjetničkim akcijama u javnom prostoru, WHW ukazuje na brisanje kulture kao preduvjet prekrajanju povijesti.