U nedostataku objektivne istine | kulturpunkt

U nedostataku objektivne istine

Uoči nadolazećih izbora Europska unija nastoji spriječiti širenje dezinformacija pokretanjem široke, međunarodne platforme za provjeru činjenica, iako je efikasnost takvih metoda upitna.

Piše: Martina Domladovac

FOTO: Thomas Guest

Međunarodna mreža za provjeru činjenica (IFCN) nedavno je predstavila novu platformu FactCheckEU kao jedan od alata borbe protiv širenja dezinformacija i lažnih vijesti pred izbore za Europski parlament u svibnju ove godine. U platformi sudjeluje 19 medija za provjeru činjenica iz  13 europskih zemalja među kojima je i hrvatski Faktograf. Tekstovi će se objavljivati i prevoditi na 10 različitih jezika partnerskih organizacija s nadom da će vijesti doprijeti do što šire europske publike. FactCheckEU bi trebao objavljivati provjerene informacije o Europskoj uniji koje su istražile i objavile spomenute partnerske organizacije te razotkrivati lažne vijesti vezane za izbore i izjave europskih političkih aktera. Stranica sadrži i rubriku "Pitanja i odgovori" koja će, navodi se, doprinijeti stvaranju direktne veze s publikom i jačanju povjerenja u medije odgovaranjem na pitanja čitatelja, bez obzira na njihova politička opredjeljenja. Platforma će također analizirati načine na koje funkcioniraju dezinformacije u EU i baviti se pitanjima kako se lažne informacije šire iz jedne zemlje u drugu ili tko smišlja manipulativne vijesti. 

Platforma je pokrenuta na vrhuncu panike oko mogućeg manipuliranja i utjecaja na biračko tijelo pred nadolazeće izbore. Poučeni iskustvom predsjedničkih izbora u Americi i referenduma o izlasku iz EU u Britaniji, europske institucije puno pažnje posvetile su mehanizmima širenja dezinformacija koje bi mogle utjecati na ishod izbora i time sastav EU parlamenta. Nakon što se pokazalo da je putem niza lažnih računa na društvenim mrežama Rusija uspjela plasirati pojedine ideje kojima su zaoštrene javne rasprave, između ostalog i oko Brexita i predsjedničke utrke Hilary Clinton i Donalda Trumpa, takozvani "ruski trolovi", postali su najveći strah europskih čelnika. Slučaj Cambridge Analytice koji je pokazao kako su preuzeti podaci milijuna Facebook korisnika upotrebljeni da bi se korisnici targetirali pojedinačno, dodatno je osvijestio potrebu za promjenom politika prema sakupljanju i korištenju osobnih podataka u digitalnom prostoru. 

Društvene mreže uočene su kao posebno podobne platforme za širenje dezinformacija pa se u pokušaju njihovog zaustavljanja prvenstveno nastoji regulirati djelovanje samih društvenih mreža. Facebook je tako nedavno prilično strogo počeo regulirati sponzorirani sadržaj za koji postoji sumnja da prenosi političke ideje ili poruke. Za sav odobreni plaćeni sadržaj ubuduće će jasno biti naznačeno da se radi o "političkom oglasu", kao i tko je objavu financirao, a da bi se mogli reklamirati, oglašivači će morati potvrditi svoj identitet i lokaciju. Koliko su ovi napori potencijalno uzaludni daje naslutiti i sam Mark Zuckerberg u objavi kojom su najavljene nove Facebookove politike. Istaknuo je kako "ovi koraci sami po sebi neće spriječiti nikoga da pokuša izigrati sustav, ali će biti mnogo teže napraviti isto što su i Rusi napravili tijekom izbora 2016. i koristiti lažne račune i stranice za prikazivanje oglasa". Efikasnost ovih mjera još je upitnija pošto znamo da su umjesto izravnih političkih reklama, "ruski trolovi" koristili metode zaoštravanja rasprava i produbljivanja političkih podjela. 

Osim kontrole društvenih mreža, čini se kako se EU protiv širenja dezinformacija odlučila boriti i sa zatrpavanjem javnog prostora "činjenicama". No čitava ta praksa polazi od ideje da će korisnici samoinicijativno tražiti "drugo mišljenje" za svaku vijest ili novu ideju koja im se prezentira u medijima, a uzmemo li u obzir nepreglednu količinu sadržaja koja nam se prezentira svakodnevno, to je teško zamislivo. Velika potreba za neprestano novim sadržajem u medijima također stvara uvjete u kojima se vijesti prenose bez konteksta ili se primjerice izjave političara prenose prije no što je provjerena njihova točnost, a do trenutka kada činjenice budu provjerene ili ispravljene, korisnici su već stvorili mišljenje o temi koje je onda teško promijeniti. Još je veći problem što se čini da čak i kad su suočeni s činjenicama, ljudi će često ostati vjerni opciji za koju su se ranije opredijelili, kao što je pokazalo jedno istraživanje na osobama skeptičnim prema cjepivima.

Na kraju, kao što je u tekstu o digitalnim politikama pisao Paško Bilić, problem nije u tome što javnom sferom kruži puka laž ili nedostatak objektivne istine, nego u strukturnim uvjetima u kojima lažne vijesti predstavljaju vrhunac optimizacije i racionalizacije ekonomskog sistema. Lažne vijesti su potpuno objektivne, ekonomski opravdane i racionalne oglašivačima i digitalnim posrednicima kao što su Google i Facebook, čiji je glavni cilj ekonomska dobit. Automatizirani algoritmi pomažu im da pronađu najkraći informacijski put između oglašivača i potrošača i pritom su najvažniji brzina, količina informacija i učinkovitost, dok je sadržaj nebitan. 

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 27.03.2019

VEZANE VIJESTI

Vratiti javnosti pravo da zna

Piše: Ivana Pejić
Ususret izborima za novi saziv Europskog parlamenta, Europska federacija novinara objavila je manifest kojim buduće parlamentarce poziva na promicanje slobode medija i medijskog pluralizma.

Između slobode i eksploatacije

Piše: Ivana Pejić
Monopoli nad sredstvima komunikacije dovode do faustovskog ugovora u kojem su otvorena razmjena i društveno umrežavanje dobiveni po cijenu rasapa demokratskih vrijednosti.

Digitalna politika: posljedice transformacija kapitalizma

Piše: Paško Bilić

Drugi u nizu tekstova o digitalnoj ekonomiji govori o strukturnim uvjetima u kojima distribucija lažnih vijesti predstavlja vrhunac optimizacije i racionalizacije ekonomskog sistema.