U službi njegova bankarstva | kulturpunkt

U službi njegova bankarstva

Koja je poveznica između life coachinga, bankarstva, penzije i Abrahama Lincolna?

Piše: Tomo Luetić

Trag bliže točnom odgovoru na datu zagonetku donosi mali svijetloplavi pravokutnik koji je krasio naslovnicu Jutarnjeg lista, točnije, specijalno dvodnevno izdanje tiskovine povodom blagdana Velike Gospe. 

Nije riječ o novom i uzbudljivom vic maheru popularnog dnevnika već o nekolicini plaćenih centimetara koje je zakupila Erste&Steiermärkische banka. Taj oglašivački hibrid kakaa, pčele, power yoge i konvertibilne marke nosi sa sobom određeni misterij. Osim pečatnjaka bečke banke otiskan je i masno upisani citat mrtvog američkog predsjednika koji od slova do slova glasi ovako: "Nije važno koliko je godina u našem životu, nego koliko je života u našim godinama".

Eto dakle izazova i prilike da se zapitamo kakvom su se to komunikacijskom tehnologijom ovoga puta naoružale trupe, kako si ona sama voli tepati, vodeće hrvatske banke? 

Istragu te dileme započeo sam pomalo naivno nazvavši direktno Rijeku i bančin ured za pitanja marketinga, ali nažalost, ni nakon pet upućenih poziva nitko od mjerodavnih nije uslišao molbe razbuktaloj znatiželji. Uslijed uporne zvonjave telefona, sjetih se da je ipak sve online i nije dugo prošlo dok je web stranica ponudila službeno opravdanje za krađu misli Abea Lincolna. Radi se, između ostaloga, o pokušaju što uspješnije stimulacije tržišne grupe umirovljenica i umirovljenika da porazmisle o mogućnosti podizanja gotovinskog kredita. «I u mirovini je važno s kim bankarite! Erste banka prati vas u vašim planovima.»

Kovanicom bankariti hrvatski su jezik obdarili upravo djelatnici dotične banke. O tome je detaljno pisao Ante Jerić, stoga ćemo ovdje preskočiti sve implikacije koje sa sobom vuče poslovno općenje između tebe i pristojnih kamatara. Zadržimo se na saznanju za ljubaznu pratnju o kojoj se kroz naličje Honest Abea obavještava penzićku populaciju. 

Pored otrulog cinizma kojim se vlastito ustrajanje na poziciji dužničkog ropstva prema neplatišama obljepljuje parolom mitskog "bezgrešnika" i "istinozborca", koja ovako istrgnuta iz cjelokupnog konteksta američke povijesti zvuči kao ekonomska adaptacija servisa Žuži Jelinek, ponuda pratnje subliminalno puca na stereotip o nemoćnim starcima koji sami ne mogu ni do pisoara bez da ih netko pritom velikodušno drži za ruku. Tu se onda otvara prostor da uskoči brižna tetka banka jer planirati odmakli život mogu jedino uz materijalni blagoslov kredita. Bez toga, kvalitetnog života naprosto nema.

Slijedom tih neprilika, da je pokojni Lincoln kojim slučajem danas živ i zaposlen kao uhoda u službi Erste banke, njegov bi uvodnik u velikom govoru na prepunom Kaptolu mogao zvučati ovako: "Oj stariji, ponovno mekani i djetinji, nemoćni vi koji preživljavate kroz bijedu mirovinskog proračuna, prosječno tek neznatno plaćeniji od primatelja sramotnog minimalca Miranda Mrsića, rijetka populacijo koja ima sigurna primanja dok država ne bankrotira, vi koji ste polako zagazili u sutone života, onaj period kada brojne funkcije našeg tijela neumitno počinju opadati, ali i zlatan period, doba istinskog spokoja i specifičnih čari kojima se valja prilagoditi... Zalagat ću se za vas i boriti za svakovrsne dodatke životu u vašim godinama, pratit ću vas u vašim planovima. Ako će zatrebati kolica, barka ili zavodljiva iluzija pred konac vaših godina, osigurat ćemo kapital za investiranje. Potom ćemo vas pratiti. Pratit ćemo vas do posljednje kune s najvišim kamatama. Pratit ćemo vas do groba a potom ćemo oderati vašu djecu i sinove ili kćerke vaše djece. Znajte da se na nas možete osloniti kada vas bližnji i prijatelji razvlaste. A onda, kada vas dopratimo pred vrata hrvatskog tržišnog raja, tada ćemo vas pustiti da se koprcate sami kako najbolje znate i umijete. Ono što je tada jedino sigurno osim smrti, a krije se u pozadini ersteovskog života u godinama, jeste zaštitna klauzula kojom se osiguravamo u slučaju vašeg financijskog kolapsa".

Kako navodi Howard Zinn, Lincoln i njegovo bratstvo tj. onaj dio američke elite čije je ciljeve politički zastupao, imali su ipak i neki svoj specijalni interes prilikom opjevanog ukidanja ropstva. Kroz prokušani ratni instrumentarij po cijenu bezbrojnih žrtava, djelovalo se iz marketinški primamljivog razloga kako bi jednog lijepog dana svi mogli "slobodno" raditi i kupovati proizvode na rekonstruiranom tržištu. No, jedno čini deklaraciju, a nešto sasvim drugo djelovanje po službenom postupku. Dok je u više navrata javno propagirao razliku među rasama na političkoj i socijalnoj razini, Lincolnu se robova ustvari najisplativije bilo riješiti i da mu nisu došli kao naručeni za vojnu ispomoć u Građanskom ratu,  velika je vjerojatnost da bi ih većinu otpremio "njihovim kućama" u Africi. Ukidanjem robovlasničkog sustava, bogati Sjever se dograbio višestruko jeftinijih posjeda na opustošenom američkom Jugu. U sigurnoj egzekuciji Abea, kroz kombiniranu vožnju među zastavicama bogatih i crnoputih, koje mu za novog poslodavca u Hrvatskoj glume statisti treće dobi. Zato im se Erste i upucava, mameći na svoju plantažu budući da država ovdje barem jamči za te jadne mirovine.

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 22.08.2014