U stalnom tehnološkom prijevodu | kulturpunkt

U stalnom tehnološkom prijevodu

Krhkost i nestabilnost digitalnih tehnologija postavlja ne samo tehničke, već i konceptualne izazove arhivima i muzejima koji izlažu i čuvaju novomedijske umjetničke radove.

Piše: Hana Sirovica

FOTO: Federigo Federighi / Wikimedia Commons

  • A
  • +
  • -

Iako je od pojave prvih internetskih umjetničkih praksi prošlo tek nešto više od četvrt stoljeća, u terminima ubrzanog online vremena riječ je o čitavoj vječnosti. Mnogi umjetnički radovi koji su koristili digitalne tehnologije nastajali su u programskim jezicima, formatima, preglednicima koji su danas nečitljivi, teško dohvatljivi, ili je za njihovo pokretanje nužan hardver kakav više ne postoji. 

Krhkost digitalnih medija i tehnologija postavlja tehničke i konceptualne izazove muzejima koji izlažu i čuvaju ne samo internetsku umjetnost, već i novomedijske i digitalne radove u širem smislu, a o njima je na nedavno održanom predavanju govorila Sabine Himmelsbach, direktorica HeK-a (House of Electronic Arts Basel). Prvo u nizu online predavanja posvećenih izazovima s kojima se susreće intermedijska umjetnost održalo se u organizaciji SCCA-Ljubljana i Zaklade Igor Zabel u suradnji s ljubljanskim Goethe-Institutom, te u sklopu regionalnog projekta Svijet oko nas, realiziranog u partnerstvu Kurziva s udrugama Kulturtreger, SCCA-Ljubljana, SEEcult.org  i Kontrapunkt. 

Himmelsbach je objasnila kako izgleda proces pohrane novomedijskih umjetničkih radova u HeK-u, jednoj od rijetkih institucija posvećenih upravo očuvanju digital-born praksi. Slijedeći uvriježene strategije arhiviranja digitalne kulture, čuvanje radova uključuje strategije migracije i emulacije. Dok se migracijom, kao što naziv daje naslutiti, materijal "seli" iz zastarjelog u novi sustav, emulacija se odnosi na razvoj nove platforme koja simulira izgled originalnog programa. Približavanje originalnog iskustva rada u temelju je ovih metoda, no postoje slučajevi u kojima ponovno pokretanje nekog rada više nije moguće i tada jedinim opcijama ostaju opsežna dokumentacija te reinterpretacija rada u novoj okolini i pomoću nekih novih tehnologija. 

Brojni primjeri radova što su pohranjeni strategijom emulacije dostupni su u Rhizomeovoj Net Art Anthology, vjerojatno najpoznatijoj zbirci internetske umjetnosti. U približavanju digitalnih radova njihovu izvornom obliku, Rhizomeov preglednik uključuje detalje izvornog iskustva susreta s radovima - od pokretanja Windowsa 98 uz prigodni zvuk do, za današnje pojmove beskrajno dugog,  čekanja da se otvori stranica ili pretraži internet u njegovoj dial-up fazi. Danas Rhizome uz emulator koji omogućuje doživljaj povijesnih digital-born radova, razvija i Conifer, snimač kretanja webom namijenjen bilježenju  pregledavanja interneta koji omogućuje čuvanje umjetničkih (ali i svakodnevnih) praksi čije su poprište društvene mreže.

Nematerijalnost digitalne ili internetske umjetnosti utemeljena je u njezinim vrlo materijalnim, tehnološkim pretpostavkama, pa "prijevod" na noviju tehnologiju uvelike mijenja gledateljsko iskustvo i u tom smislu stvara novi rad. S druge strane, ranija internetska umjetnost nije ni ciljala na to da se sačuva i postajne trajnom, čemu je dobar primjer net.art, pokret koji je propitivanjem vlastitih tehnoloških postavki težio i njihovoj promjeni. U tom smislu, otpor koji povijesne digitalne prakse i danas pružaju vlastitoj institucionalizaciji u skladu je s njihovom izvornom misijom, no ironično polučuje i potpuno suprotni efekt, sasvim primjeren centralizaciji internetske moći koja se u međuvremenu zaoštrila. Naime, tehnička, a onda i financijska zahtjevnost očuvanja born-digital radova uzrokuje i ovisnost njihovih arhiva i muzeja o internetskim korporacijama i tehnogigantima, čemu je primjer patnerstvo spomenutog Rhizomea (koji je započeo kao samoorganizirana mailing lista) s Googleom. 

U svakom slučaju, izazovi čuvanja digitalne i novomedijske umjetnosti su brojni, te još ne postoje način da se ti radovi očuvaju na način koji bi omogućio isto iskustvo kao u izvornom susretu s njima. Za suvremene prakse to znači da bi ih trebalo što bolje dokumentirati sada, u trenutku u kojem su još dostupne, dok je za one ranije pak nužan iznalazak strategije koja bi obuhvatila širi okvir njihove pohrane, a prvi korak k tomu bila bi snažnija sistematizacija pristupa i praksi očuvanja digitalnih umjetničkih radova, zaključak je ovog predavanja.

Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 16.11.2020

VEZANE VIJESTI

Novomedijske interpretacije aktivizma

Razgovarala: Ana Kutleša
O angažiranim umjetničkim praksama, aktivizmu, novomedijskoj umjetnosti i komercijalizaciji obrazovanja govori Mark Tribe, američki umjetnik, kustos i predavač na Sveučilištu Brown.

Identitet kao tehnologija današnjice

Piše: Igor Marković
Dugogodišnja preokupacija pionira net.arta Heatha Buntintga mehanizmima kontrole javnog prostora, u recentnom radu rezultira umjetničkom praksom mapiranja identiteta, ali i same stvarnosti.

Čije suučesništvo?

Piše: Martina Kontošić

Berlinski transmediale vješto je kurirano intelektualno sajmište koje nudi pregled nad suvremenim umjetničkim trenutkom, ali i uvid u savjest kulturnog establišmenta.