Uloga fotografije u artikulaciji ženskog iskustva | kulturpunkt

Uloga fotografije u artikulaciji ženskog iskustva

Propitivanje fenomena "ženskog pogleda", seksualnosti i identiteta u digitalno doba sve češća su tema radova mladih fotografkinja, kao i okosnica ovogodišnjeg Organa vida.

Piše: Martina Domladovac

FOTO: Amalia Ulman, Privilegij

Međunarodni festival fotografije, Organ vida, ovogodišnjim programom pridružuje se globalnim nastojanjima da se pitanje ženske reprezentacije i sudjelovanja u umjetnosti stavi u prvi plan. Centralnom temom Uključene, aktivne svjesne – ženske perspektive danas preispitujući aktualnu ulogu fotografije u reprezentaciji i artikulaciji ženskog iskustva, festival se naslanja na pokrete kao što su #metoo, free the nipple, the future is female, koji su posljednjih godina doživjeli svoj vrhunac isticanjem duboko ukorijenjene društvene rodne neravnopravnosti, toliko uobičajene da ju ček ni ne doživljavamo kao diskriminaciju. "Zašto i kako žene protestiraju i potenciraju promjene? Tko su heroine našeg doba? Na koji način se oblikuju društvene uloge i obrasci ponašanja djevojčica i žena? Kako se djevojke reprezentiraju i samoprezentiraju putem društvenih mreža i kako možemo promišljati novu takozvanu Instagram generaciju umjetnica?", pitanja su koja dotiču radovi dvadeset odabranih autorica iz cijelog svijeta predstavljenih na jubilarnom izdanju ovog fotografskog festivala.

Centralna tema festivala posebno je usredotočena na ideju ženskog pogleda (female gaze). Ovaj fenomen javlja se prvenstveno u filmskoj industriji, kao odgovor na uvriježenu praksu takozvanog muškog pogleda na koju je prvi put upozorila filmska kritičarka Laura Mulvey 1975. godine, istaknuvši kako muški pogled dominira filmskom industrijom, a konstruiran je u svrhu zadovoljstva muškog gledatelja. Žene se pritom tretira kao erotski objekt za likove u filmskoj priči ili erotski objekt namijenjen pogledu muške publike. Od revolucionarnog članka Laure Mulvey sve više redateljica i drugih vizualnih umjetnica dekonstruira fenomen muškog pogleda, istovremeno propitujući ideju i stvarajući novi kanon takozvanog ženskog pogleda. Ovogodišnjim izdanjem Organa vida tako se želi "preispitati aktualna uloga fotografije u reprezentaciji i artikulaciji ženskog iskustva, objediniti, ali i suprotstaviti različite generacijske i kulturne perspektive te kritički preispitati kako digitalna kultura transformira feministički pristup slici". 

Ženski pogled u velikoj mjeri podrazumijeva reprezentaciju ženskog lika ili ženskog tijela, ali isto tako uključuje i različite teme koje u patrijarhalnom društvu ne dobivaju veliku pažnju. Primjerice, Španjolska umjetnica Laia Abril izložbom Povijest mizoginije, 1. poglavlje - O pobačaju predstavlja svoj dugoročni projekt kojim dokumentira i konceptualizira opasnost i štetu prouzročenu manjkom sigurnog, legalnog i slobodnog pristupa pobačaju. Abril prati povijesni razvoj kontracepcije i mogućnosti pristupa pobačaju od 19. stoljeća. Ilustrirajući kako je unatoč velikom medicinskom napretku i znanju o ženskom tijelu i trudnoći, zbog restriktivnih zakona, političke i religijske ideologije i sveprisutne mizoginije, pobačaj za mnoge žene još je uvijek opasan, pa čak i smrtonosan. U svom radu umjetnica kombinira prikaze uobičajenih predmeta korištenih za sprječavanje i prekid trudnoće, kao i osobna iskustva osoba diljem svijeta koje su svjedočile ili bile žrtve mizoginih napada protivnika pobačaja. Za izložbu predstavljenu u Les Rencontres d’Arles 2016. godine dobila je nekoliko fotografskih nagrada, a trenutno radi na drugom poglavlju projekta pod nazivom On Rape Culture.

Nešto drugačijim vidom ženskog pogleda bave se fotografkinje kao što su Amalia Ulman i Arvida Byström koje kroz svoj rad istražuju utjecaj i mogućnosti djelovanja putem društvenih mreža, posebno Instagrama kao fotografske platforme. Ulman se prije nekoliko godina proslavila fotografskim performansom Excellences and Perfections kada je isključivo kroz objave na Instagramu kreirala imaginarni lik mlade djevojke koja se iz provincijalnog gradića seli u Los Angeles u potrazi za manekenskom karijerom, ispričavši priču o razočaranjima i neuspjehu. Reakcija publike i pratitelja Ulmaninog alter ega pokazale su problematičnost reprezentacije na društvenim mrežama i lakoće stvaranja imaginarnih likova. U Muzeju suvremene umjetnosti Ulman se predstavlja izložbom Privilegij u kojoj je prikazan njen kasniji online performans. Performans je izvela kao pretjerana, gotovo karikaturalna verzija sebe u tipičnom uredskom prostoru. Ključna za rad te funkcionirajući kako svojevrsna vremenska pozadina Privilegija bila je umjetničina vlastita performativna trudnoća.

Byström se također obilno koristi društvenim medijima. U Fotografijama koje objavljuje na svom profilu koristi takozvanu "djevojačku" estetiku s ciljem redefiniranja normi prihvatljive i poželjne ženske vizualne reprezentacije. Iako njeni radovi uključuju estetiku kojom dominira roza boja, cvijeće i autoportreti u formi "selfija", žensko tijelo prikazuje iz pozicije vlastite seksualnosti, umjesto prilagođeno muškom pogledu i objektivizaciji. Čest motiv njenih radova su menstruacija i ženska dlakavost, a zbog Adidasove reklame u kojoj je fotografirana dlakavih nogu, a kojom se tematizirao negativan stav prema ženskoj dlakavosti u modnoj industriji, primala je prijetnje nasiljem putem društvenih mreža. S umjetnicom Molly Sodom 2017. godine uredila je knjigu Pics or It Didn’t Happen: Images Banned From Instagram u kojoj su objavile fotografije žena i ženskih tijela koje su zbog "pravila objavljivanja" uklonjene s Instagrama. Na festivalu ćemo imati priliku vidjeti njenu izložbu Cherry Picking (Samo birane trešnje). Naziv izložbe simbolizira ženskost kao konstrukt, ženstveno kao fetiš, ali i aludira na pitanje selekcije i prezentacije sebe u digitalnom dobu. Izložba tako govori o vrsti subjektiviziranog otpora, kao i o mogućnosti upravljanja reprezentacijom uopće. 

U sklopu bogatog popratnog festivalskog programa održat će se i konferencija o suvremenoj fotografiji pod nazivom Ženske perspektive, a kroz tri panela fokusirat će se na sjecište teorijskih tumačenja ženskog pogleda i njegova proučavanja u radu umjetnica koje izlažu na festivalu, kao i na promjene u ulozi i položaju suvremene fotografkinje. Centralna izložba Organa vida, kao i prošle godine održava se u Muzeju suvremene umjetnosti, dok je ostatak programa raspoređen na šesnaest drugih zagrebačkih lokacija. Uz program Organa vida najavljeno je i kako je organizacija konačno dobila prostor u Gradu Zagrebu koji će omogućiti kontinuirano cjelogodišnje održavanje programa radionica, predavanja, izložbi i gostovanja umjetnika mimo samog festivalskog programa. 

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 06.09.2018

VEZANE VIJESTI

Ne biste li radije u vojsku?

Razgovarala: Ejla Kovačević

Marie Vermeiren, redateljica i voditeljica festivala Elles tournent, govori o položaju žena u filmskoj industriji i međunarodnoj mreži ženskih filmskih festivala.

Slojevi zaborava

Piše: Ivana Pejić

Minuciozno gradeći sliku društveno-političkog konteksta svoje teme, izložba Autocesta Davora Konjikušića u potpunosti nadilazi fotografsku fetišizaciju propadajućih prostora.

O rodu i ženskom pogledu

Pripremila: Martina Domladovac

Megan Magdalena Bourne serijom fotografija BOYS BOYS BOYS istražuje povezanost cenzure društvenih mreža, muškog pogleda i feminističke fotografije.