Umjesto razvoja - regresija | kulturpunkt

Umjesto razvoja - regresija

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dostavio nam je imena svih prijavljenih kandidata za izradu novog Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije 2017-2022.

Piše: Matija Mrakovčić

FOTO: rtl.hr

Proces izrade Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije 2015-2020 i pratećeg akcijskog plana trajao je gotovo dvije godine, a nakon što su u čak tri navrata prošli očitovanja nadležnih institucija te savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, Vlada Andreja Plenkovića zaustavila je njihovo donošenje te raspisala javni poziv za novu radnu skupinu. Novi list je sredinom veljače zatražio od Ministarstva vanjskih i europskih poslova razloge zašto se negativno očitovalo o Nacionalnom planu, dok se MVEP u vrijeme Oreškovićeve vlade o istom dokumentu pozitivno očitovao, te koji su konkretni prigovori MVEP-a na sadržaj Nacionalnog plana. MVEP nije odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje. Saborski zastupnik HRAST-a Hrvoje Zekanović, izabran na listi HDZ-a u čijem je Klubu zastupnika, naglasio je kako SDP i HNS neopravdano poistovjećuju kategorije poput ravnopravnosti spolova s rodnom jednakosti: "Ono što ste vi ostavili u nasljeđe ovoj Vladi će se promijeniti i uskladiti. No, vas najviše boli to što brojne udruge koje su sudjelovale u izradi Strategije u vaše vrijeme, vjerujem i toplo se nadam, neće sudjelovati u izradi ove Strategije".

Rečeno-učinjeno. Sredinom ožujka 2017. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina objavio je popis od pet predstavnika organizacija civilnog društva "koje se bave zaštitom i promicanjem ljudskih prava", a koji će biti imenovani članovima nove Radne skupine za izradu Nacionalnog plana. "Nužno je bilo napraviti takav odabir organizacija civilnog društva koji će najbolje odgovoriti na trenutne izazove u sustavu zaštite od diskriminacije te pritom adresirati ona društvena područja u kojima je prema relevantnim izvješćima, istraživanjima i podacima diskriminacija najučestalija odnosno najteža po posljedicama". Kao što je već poznato, odabrani su Ivan Zvonimir Čičak u ime Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, Don Markušić u ime Transparency Internationala, Ivana Eterović u ime Hrvatskog pravnog centra, Filip Markanović u ime Hrvatske udruge mladih i Jasna Petrović u ime Sindikata umirovljenika Hrvatske. 

Ono što nije bilo poznato javnosti, a što smo putem zahtjeva za pristup informacijama saznali od Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, jesu imena ostalih prijavljenih kandidata. Naime, Ured je u obrazloženju istaknuo da je odabirom pet predstavnika nastojao ostvariti "široku zastupljenost sektora civilnog društva te da će odabrani kandidati (...) doprinijeti unaprjeđenju sustava zaštite od diskriminacije". Kao što je istražio Faktograf, a mi ukratko prenosimo, teško je povjerovati da se radi o ljudima i organizacijama koje mogu doprinijeti unaprjeđenju zaštite od diskriminacije. Helsinški odbor osnovan je 1993. godine i u početnim godinama djelovanja dao je znatan doprinos zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj, no u svojoj posljednjoj fazi uglavnom brine o zaštiti interesa vladajućih. Don Markušić blisko je povezan s Vicom Batarelom iz Zaklade Vigilare, dok je hrvatskom ogranku Transparency Internationala zbog loše ocjene njihova rada prije godinu dana oduzeta akreditacija, a oni su se na tu odluku oglušili. Hrvatsku udrugu mladih osnovao je Tomislav Madžar, liječnik iz Ljubuškog koji se povezuje s Tomislavom Karamarkom i SOA-om, djeluje kao menadžer Halida Bešlića te je svojedobni bio povjerenik za mlade predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. U siječnju 2012, odmah po osnivanju, od gradonačelnika Bandića po brzom postupku dobili su prostor u samom središtu grada. Ivana Eterović u ime Hrvatskog pravnog centra sudjelovala je i u radu prethodne radne skupine, dok bi se od predstavnice Sindikata umirovljenika doista mogao očekivati rad na suzbijanju, između ostalog, i starosne diskriminacije, gorućeg problema koji ne zadobiva dovoljnu pažnju institucija i javnosti.

Kada ove kvalifikacije stavimo u kontekst s ostalim prijavljenim kandidatima, postaje jasno zašto se udruga U ime obitelji pohvalila raspisivanjem novog javnog poziva za članove radne skupine kao svojim uspjehom jer je njihovo "zagovaranje" dovelo do odbacivanja "staroga, ideološki jednostranog Plana". 

U ime Ambidekster kluba prijavila se Martina Horvat, u ime Protagore Zvonimir Mahečić, Centar za građansku hrabrost kandidirao je Daniela Martinovića, Forum za slobodu odgoja Maria Bajkušu, Centar za kulturu dijaloga Zorana Grozdanova, Centar za ženske studije Natašu Medved, Udruga za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda Homo Sašu Moharića, Kuća ljudskih prava Ivana Novosela, Trans Aid Ariana Kajtezovića, Građanski odbor za ljudska prava Srđana Dvornika, Lezbijska grupa Kontra Sanju Juras, Documenta Božicu Ciboci te Centar za mirovne studije Saru Lalić. Kao jednu od dvije predstavnice organizacija civilnog društva u radnoj skupini za izradu odbačenog Nacionalnog plana, Saru Lalić smo upitali zašto je, prema njenom mišljenju, Vlada zaustavila taj proces. "Mislim da su ljudi koji rade u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH jako dobro osmislili i vodili taj proces. Uzele su se u obzir prijašnje preporuke, analize i istraživanja, i na osnovu tih podataka definirali su se ciljevi i prioritetne mjere antidiskriminacijske politike. Mislim da smo na kraju izašli s dobrim i kvalitetnim dokumentom, koji bi, uz malo političke volje i zalaganja ljudi koji te politike provode na raznim razinama, za nekoliko godina sigurno pokazao rezultate. A zašto je je taj Plan zaustavljen? Pa upravo zato jer je bio dobro postavljen i odgovarao na sve goruće probleme, i jer je imao potencijala da zaživi i proizvede društvenu promjenu, odnosno poboljša položaj diskriminiranih grupa. Udruge bliske Vladi očitovale su se na Nacionalni plan kroz javnu raspravu, i točno one mjere koje im smetaju, a koje se tiču rodne ravnopravnosti, LGBT ravnopravnosti itd. su razlog zašto je Plan zaustavljen", smatra Lalić. 

Centar za mirovne studije se dugo i posvećeno bavi temom suzbijanja diskriminacije – do sada su proveli osam europskih projekata na ovu temu, održali više od 15 edukacijskih ciklusa za odvjetnike, državne odvjetnike, suce, državne, državne službenike, novinare, organizacije civilnog društva i druge provoditelje antidiskriminacijskog zakonodavstva i politike, izdali više od 20 istraživanja, analiza, priručnika i drugih publikacija u tom području, a provodili su i javne kampanje na tu temu. Zašto CMS onda nije član nove skupine, pogotovo ako uzmemo u obzir da aktivnosti odabranih udruga u ovome polju posljednjih nekoliko godina javnosti nisu poznate? "Mislim da je politička odluka da mi i nama slični ne budu prisutni u toj radnoj skupini, štoviše, to je najavio saborski zastupnik Hrvoje Zekanović, koji je rekao da vjeruje i toplo se nada da udruge koje su sudjelovale u donošenju prvog plana neće sudjelovati u donošenju ovog. I eto, vjera i nada su urodile plodom". 

Među ostalim prijavljenim kandidatima koji nisu ušli u radnu skupinu nalazi se javnosti već dobro poznati lobi konzervativnih udruga. Mariju Junković zajednički su kandidirale udruge U ime obitelji, Svjetski savez mladih Hrvatska, čiji stavovi - poput onoga da dijagnoza neodrživosti života fetusa po rođenju ne može biti opravdanje za pobačaj - svoju medijsku ispostavu imaju na portalu narod.hr udruge U ime obitelji, te udruga Obiteljsko obogaćivanje. Prema Registru neprofitnih organizacija, istoimenu udrugu je osnovala Željka Markić na istoj adresi na kojoj djeluje udruga U ime obitelji, dok je u Registru udruga moguće pronaći samo podatke unesene nakon posljednje izborne skupštine održane u svibnju 2016, u kojima se ime Željke Markić, kao ni adresa njene udruge, više ne pojavljuje. Maria Vojvodića kandidirala je udruga Vigilare, čiji je predsjednik Vice Batarelo, ujedno i organizator TradFesta, svojevrsnog coming out festivala rigidne konzervativne struje kojoj pripadaju i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier te članovi Hrasta u tijelima vlasti, spomenuti Zekanović i Hrvoje Šlezak, donedavni zamjenik ministra Šustara, sada državni tajnik za obrazovanje Pave Barišića. Centar za obnovu kulture - čiji su članovi upravnog odbora ujedno i govorničke perjanice TradFesta Stjepo Bartulica, Robin Harris, Luka Popov (ujedno i potpredsjednik Zaklade Vigilare), Dubravka Hrabar, dekanica Pravnog fakulteta, lobistica U ime obitelji te voditeljica radne skupine čije su teze za Obiteljski zakon izazvale snažnu reakciju javnosti, te studentski kapelan don Damir Stojić - kandidirao je Ivana Šimovića, a Glas roditelja za djecu (GROZD) Kristine Pavlović, sestre Ladislava Ilčića, kandidirao je Martina Jelačića

Pavlović je prilikom javnog savjetovanja o Nacionalnom planu za borbu protiv diskriminacije 2015-2020 predložila da Vlada odbaci već izrađeni nacrt i napravi sasvim novi dokument, što je podržao i Vigilare pozivajući se na promicanje "agendi" LGBT pokreta, udruge Protagora, GOOD inicijative, Ženske mreže Hrvatske, Inicijative liječnika i liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti i udruge CESI, te agendu udruga Platforme 112 jer se "Nacionalni plan bavi uskim ideološkim temama (poput uvođenja Građanskog odgoja, provođenja Zakona o životnom partnerstvu, osiguravanje dostupnosti kontracepcije i abortusa - što sve ne bi trebalo biti dio mjera za suzbijanje diskriminacije)", a "mjere predstavljaju opasnost jer se mogu upotrijebiti za ograničavanje ljudskih prava i građanskih sloboda osoba čija se uvjerenja ne podudaraju s ideologijom kojom odišu oba dokumenta (npr. građani koji drže obiteljske vrijednosti ili su vjernici)". Prema njihovu tumačenju, hrvatskom bi se društvu moglo dogoditi da prihvaćanjem Plana, naprimjer, LGBT osobe postanu privilegirani članovi društva.

Koliko smo daleko od toga, komentira Sara Lalić: "Što se tiče same diskriminacije u hrvatskom društvu, niz istraživanja i statistika prijava pravobraniteljskim institucijama su nedvojbeni - diskriminacija se najviše događa po osnovama nacionalne pripadnosti, etničkog identiteta i rase, spola, dobi, invaliditeta i seksualne orijentacije te rodnog identiteta, a događa se najčešće u području rada i zapošljavanja, uprave, javnog informiranja i medija, pristupa dobrima i uslugama itd. Svaka antidiskriminacijska strategija bi dakle trebala odgovoriti na ove probleme. Svatko tko to svjesno onemogući ne radi u interesu Republike Hrvatske i njenih građana, ma koliko god mislio da zastupa domoljublje, kršćanstvo i obiteljske vrijednosti". 

Otvoreno je pitanje i potencijalni gubitak sredstava iz EU fondova jer je opći preduvjet za povlačenje sredstava iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija u kojem je na raspolaganju 6,8 milijardi eura usvajanje Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije. Naime, prema prethodnom dogovoru s Europskom komisijom, Nacionalni plan Vlada je morala usvojiti do 31. prosinca 2016. godine, dok se usvajanje novog Plana očekuje do kraja prve polovice ove godine. Radna skupina do tada mora donijeti novi plan, sva ministarstva moraju dostaviti i obrazac procjene financijskog učinka, potrebno je provesti javnu raspravu, nakon toga izraditi i objaviti izvješće o provedenoj raspravi, a o budućem se dokumentu moraju pozitivno očitovati sva ministarstva. Iako ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava tvrdi da Hrvatska zbog odugovlačenja s donošenjem Plana neće ostati bez europskih sredstava, čime zapravo prejudicira još nepoznati stav Europske komisije, Sara Lalić smatra da se radi o nepotrebnom gubitku novaca i radnog vremena ljudi koji će biti u radnoj skupini, a da "u konačnici nacionalni plan sigurno neće biti bolji od onoga koji smo već sastavili". 

Prije godinu dana Sabor nije prihvatio Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2015. godinu, što je okarakterizirano kao izravan udarac vladajućih na ljudska prava. Lalić smo upitali možemo li ovaj potez iz današnje perspektive promatrati kao prvi institucionalni nasrtaj na zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj? "Nasrtaja na zaštitu ljudskih prava prošle je godine bilo toliko da je doista teško reći s čim je sve započelo. Ali da, sigurno, neprihvaćanje Izvješća Pučke pravobraniteljice simbolički je važan čin i nagovještaj u kojem smjeru koračamo. Institucionalni okvir za zaštitu ljudskih prava u RH koji smo do sada izgradili sigurno nije savršen, ali je bio nešto što bi se trebalo dalje razvijati. Zakon o suzbijanju diskriminacije je, iako ima neke nedostatke, vrlo kvalitetan pravni instrument. Međutim, imamo veliki problem s implementacijom i učincima toga zakona na raznim razinama - zbog slabog prijavljivanja diskriminacije, nekažnjivosti, nedovoljnog rada na prevenciji itd. To su problemi koje ne može riješiti zakon, nego soft mjere jasno i kvalitetno usmjerene antidiskriminacijske politike - poput kampanja, edukacija itd. Upravo tome bi trebao služiti ovaj Nacionalni plan. Nadam se da će institucije preživjeti ove nalete samovolje i regresije u svakom smislu. Nažalost, došli smo do toga da institucije trebamo braniti", zaključila je Lalić. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 23.03.2017

VEZANE VIJESTI

Žestoko protiv mržnje u javnom prostoru

Piše: Vatroslav Miloš

Na internetskoj stranici dostajemrznje.org mogu se prijaviti ispadi javne mržnje i netolerancije svih oblika.

Medicinski izvještaji i osobna svjedočanstva

Pripremila: Martina Domladovac
Muzej nasilja dokumentira i svjedoči o povezanosti tradicionalnih, patrijarhalnih, konzervativnih, maskulinih i retrogradnih društvenih pojava sa slučajevima nasilja u svakodnevnom životu.

Izbori, mediji, diskriminacija

Pripremio: Vatroslav Miloš
Analiza izborne promidžbe u medijima pokazala je da je u raznim intenzitetima na dnevnoj razini bio prisutan stereotipizirajući, ali i diskriminatoran govor.