Umjetničke scene sve se više umrežavaju | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Umjetničke scene sve se više umrežavaju

Kakvu ulogu u upoznavanju drugačijeg, mobilnosti umjetnika i zajedničkom stvaranju danas ima Goethe Institut, saznali smo od njegove voditeljice Katrin Ostwald-Richter.

Razgovarala: Janja Sesar

KP: Misija Goethe-Instituta prvenstveno se zasniva na promicanju njemačkog jezika i kulture u inozemstvu. Kako ova institucija odgovara na izazove današnjice? 

K.O.R.: Svi naši odjeli osmišljavaju programe i projekte kojima se pokušava neposredno reagirati na suvremena pitanja. Uvijek postoje teme i tendencije koje se mogu obogatiti doprinosima iz Njemačke i potiču na dijalog među umjetnicima i kulturnim djelatnicima. Trenutno sva područja našeg rada prožima tema virtualnosti, bilo da je riječ o ponudi jezičnih tečajeva i stručnih skupova koji uključuju online-module, online posudbe i e-čitača koje omogućuju naše knjižnice ili digitalnim platformama pomoću kojih Odjel za kulturne programe daje svoj doprinos umrežavanju umjetnika. Posebne teme koje su već godinama u središtu programa našeg Instituta jesu klimatske promjene, mobilnost/migracije i Europa. 


KP: Ove godine Goethe Institut u Zagrebu slavi 40. rođendan. Kakva je njegova uloga u Hrvatskoj danas, a kakva je bila u prošlosti? Kako biste opisali viziju djelovanja ove ustanove u budućnosti?

K.O.R.: Naravno da se u 40 godina kod nas puno toga promijenilo. Mnogi naši dugogodišnji prijatelji i partneri još se prisjećaju velikih imena koja su dolazila u Zagreb na poziv Instituta: Güntera Grassa, Jürgena Habermasa, Hansa Magnusa Enzensbergera

Jürgen Habermas i Gajo Petrović u Zagrebu, 1989, simpozij Frankfurter Schule und die gegenwärtige Philosophie (Arhiv Goethe Instituta) 

 

U međuvremenu više radimo tako da s našim partnerima pokušavamo vidjeti na koji način možemo doprinijeti stvaranju zanimljivog projekta kroz sudjelovanje iz Njemačke. Naši su gosti često mladi umjetnici ili djelatnici s područja kulture ili humanističkih znanosti, koji su tek na početku karijere i rade na vlastitoj afirmaciji. Prošla su vremena kada bismo pozvali gosta da održi po jedan nastup ili performans i zatim se vrati kući. Takvi formati događanja nama, našim partnerima i publici više nisu zanimljivi. Radije pokrećemo i vodimo zajedničke umjetničke produkcije te isprobavamo nove formate. Posebno nas zanimaju upravo takvi projekti, koji omogućuju da se iz susreta umjetnika/kustosa ili drugih gostiju iz Njemačke ili drugih zemalja s lokalnim partnerima stvori nešto novo. Upravo taj aspekt ne mogu u toj mjeri pokriti jednokratna gostovanja, filmske projekcije ili predstavljanje knjiga, koliko god oni bili značajni za kalendar kulturnih događanja nekog grada. Zato su za nas važna oba područja djelovanja.

Inače, ono što je tipično obilježje našeg rada, kao i rada svih Goethe-Instituta, je kontinuirana promjena: koncept naše knjižnice prilagođava se okolnostima i tendencijama koji se neprekidno mijenjaju, a isto vrijedi i za sadržaje i metode programa stručnog usavršavanja nastavnika njemačkog jezika. Tako se i mi uvijek iznova razvijamo.


KP: Koje programe/projekte Institut provodi i s kojim se temama bavi trenutno, a s kojima će se baviti ubuduće?

K.O.R.: Usred smo priprema za veliku regionalnu izložbu recorded memories koja bi se uz popratni program postavlja u Rijeci. Osim toga ćemo se posvetiti temi Židova danas kroz projekt Židovska kultura danas - Berlin, Wien, Prag koji počinje zajedničkim programom svih partnera, 19. veljače 2014. Potom ćemo u sklopu tog projekta organizirati književnu večer s Adrianom Altaras (21. veljače) i projekciju filma Im Himmel, unter der Erde (20. veljače). U pripremi je i početak našeg EU-projekta Dvostruki teret – Učenje o nacionalsocijalizmu i holokaustu u Europi, zamišljen u obliku simpozija koji bi trebao okupiti sve sudionike i goste projekta. Iduće godine osmislit ćemo novi koncept našeg Jezičnog odjela i nadam se da će prvi rezultati biti vidljivi već u drugoj polovici godine. Od 2008. godine u Hrvatskoj, u okviru takozvanog projekta PASCH intenzivno podupiremo nastavu njemačkog jezika u 8 škola, što će i ubuduće biti od velikog značaja za naš rad.  

Omnibus za direktnu demokraciju, 2009, inscenirao Joseph Beuys (Arhiv Goethe Instituta)


KP: Tema sjećanja u individualnom i kolektivnom, povijesno-političkom smislu jedna je od središnjih tema kojima se bave Goethe-Instituti u jugoistočnoj Europi. Kako se Goethe-Institut ovoj temi posvetio u Hrvatskoj? 

K.O.R.: Pored regionalnih projekata na temu sjećanja, s partnerima Documentom i Festivalom židovskog filma iz Hrvatske, zakladom Spomen područja Buchenwald i Mittelbau-Dora (Gedenkstätten Buchenwald und Mittelbau-Dora) iz Njemačke, Forumom za primenjenu istoriju iz Srbije, Historijskim muzejom Bosne i Hercegovine te 5 škola iz spomenutih zemalja, od 2014. do 2015. vodimo projekt o sjećanju na holokaust i nacionalsocijalizam, sufinanciran od strane EU. Učenici iz Hrvatske, Mađarske, Srbije te Bosne i Hercegovine će se putem umjetničkih formata kao što su filmovi, izložbe, kazališne predstave i intervencije u javnom prostoru, pokušati približiti lokalnim povijesnim zbivanjima. Program se sastoji i od simpozija, putovanja u posjet Weimaru/Buchenwaldu i ljetne škole kojom se ovaj projekt završava. 

Također ćemo prikazati gore spomenutu izložbu recorded memories, koja će se od 31. siječnja moći razgledati u MMSU-u u Rijeci, uz popratni program. Osim toga se priprema regionalna kazališna produkcija Hansa Wernera Krösingera u suradnji s kazalištem HAU iz Berlina, koju čine radovi i predstave u različitim gradovima naše regije. 


KP: Iduće godine se obilježava i stota obljetnica početka Prvog svjetskog rata. To će biti važna tema u raznim područjima društva. Na koja pitanja Goethe-Institut namjerava staviti naglasak u pristupu ovoj temi i koja su to povijesna događanja koja imaju paralele s prvim svjetskim ratom, pomoću kojih se ta tema po vašem mišljenju može aktualizirati?

K.O.R.: Početkom svibnja u okviru EUNIC-grupe planiramo simpozij o ovoj povijesnoj temi, a zajedno s našim kolegama iz Francuskog instituta nadamo se dodatnim sredstvima za jednu njemačko-francusku plesnu produkciju koja će se baviti ovom temom, a trebala bi se održati na jesen. U svibnju ćemo u okviru našeg rezidencijalnog programa u suradnji s Kućom za pisce u Pazinu ugostiti berlinskog novinara i pisca Uwea Radu, koji će tijekom svog boravka voditi radionice pisanja s učenicima. Osim toga se nadamo da će se neki važni njemački naslovi prevesti i izdati na hrvatskom. Osobno držim da je ova tema iznimno aktualna. Rat je povezan s izbijanjem nasilja, a njegove su posljedice za društvo i gospodarstvo katastrofalne. Promišljanje okolnosti pod kojima se sukob pretvara u nasilje koje uništava život, uzroka takvih procesa, metoda povijesnog promišljanja ratnih zbivanja i trenutka u kojemu se tome pristupa – sve su to složene teme i problemi koji nikada ne gube na aktualnosti. 

 

KP: Na koji način surađujete s kulturno-umjetničkim organizacijama i koja je uloga Goethe-Instituta u području kulturne suradnje te mobilnosti umjetnika i kulturnih djelatnika? I konačno, kako to utječe na lokalnu umjetničku i kulturnu scenu i na otvaranje dijaloga koji nadilazi nacionalne granice? 

K.O.R.: U pravilu radimo po projektima i u idealnom slučaju se pojavljujemo kao partneri već tijekom formuliranja projektne ideje. To je zato što vjerujemo da smo kompetentan partner već u fazi odabira doprinosa iz Njemačke, između ostalog i zahvaljujući našim stručnjacima iz središnjice Goethe-Instituta u Münchenu. Uvijek iznova nam se događa da nas netko zamoli samo za financiranje postojećeg programa. To za nas nije idealna situacija, budući da mi sebe u prvom redu doživljavamo kao partnere u projektu.  

Naši programi automatski omogućuju mobilnost među umjetnicima i kulturnim djelatnicima, jer upravo poticanjem zajedničkih produkcija dolazi do razmjene, i to uglavnom u Hrvatskoj i Njemačkoj. Također pružamo mnoštvo informacija o brojnim stipendijama i boravcima u Njemačkoj koje nastojimo promicati. Osobito su popularni postali rezidencijalni programi. Primjerice, naš program za Kuću pisaca u Pazinu raspisujemo u cijeloj Njemačkoj, a žiriju prepuštamo odluku o tome koga će pozvati. Drugi primjer je izložba One-sided-story, u okviru koje smo 12 međunarodnih umjetnika doveli u Zagreb. Nakon niza radnih boravaka u Leipzigu, oni su stvorili zajedničku izložbu iz koje su u međuvremenu proizašla tri nova projekta. 

Forum za kreativne glave, 2010, Art radionica Lazareti (Arhiv Goethe Instituta) 


KP: Koja je današnja uloga stranih kulturnih instituta i njihove međusobne suradnje, s obzirom da postoji mreža kulturnih instituta (EUNIC)?

K.O.R.: Iz mog iskustva ta suradnja ima sve veću ulogu, a EUNIC-ova platforma idealan je preduvjet za njezino ostvarenje. Tako nam polazi za rukom da teme i formate koje nas povezuju, jače usmjerimo prema europskoj perspektivi, predstavljajući pritom i svu našu raznolikost. Umjetničke scene sve se više umrežavaju, dobivaju jači europski i općenito međunarodni pečat, na što nacionalni kulturni instituti dakako moraju reagirati. Mislim da je dobar primjer toga naš zajednički simpozij na temu promicanja umjetnosti: stručnjaci iz naših zemalja su s jedne strane predstavili značenje ove teme u svakoj pojedinoj zemlji, ali i vrlo različite nacionalne modele promicanja umjetnosti.  

 

KP: Prije dolaska u Zagreb, radili ste u u Goethe-Institutu u Bjelorusiji. Možete li povući neke paralele u novijoj povijesti ovih dviju zemalja, osobito kada je riječ o obrazovanju i kulturi?

K.O.R.: Ne mogu uočiti neke paralele. Kao i u nekim drugim socijalističkim zemljama, kulturno-umjetnički život u Bjelorusiji dugo je gotovo u potpunosti bio izoliran od Zapada i tek se u 90-im godinama mogao otvoriti prema suvremenim tendencijama. Država na to nije reagirala i prvenstveno potiče umjetnike i formate koji se uglavnom kreću u području popularne kulture ili nadovezuju na tradicije Sovjetskog saveza. Ono što je za mene vrlo zanimljivo u Hrvatskoj je da su se i nekad i danas kultura i umjetnost ne samo mogle usmjeravati prema međunarodnim trendovima, već u njima i aktivno sudjelovati i davati vlastite doprinose. Ovdje nema državne cenzure umjetničkih produkcija. Sloboda mišljenja i sloboda okupljanja su zajamčena, građani mogu koristiti javni prostor. Ta sloboda umjetničkog stvaralaštva i umjetničkog života veliko je bogatstvo. Iz mojih toliko različitih iskustava u mnogim zemljama znam koliko je to vrijedno, iako se čini da je to samo po sebi razumljivo. 

 

KP: Kako doživljavate trenutnu društvenu klimu u Hrvatskoj? Koje prilike za razvoj uočavate u ovoj zemlji, osobito u području kulture i obrazovanja? 

K.O.R.: Kao "rotirajuća izaslanica" koja je samo nekoliko godina u gostima u Hrvatskoj, naravno da nisam toliko uključena u društveno-političke procese. Primjećujem, naravno, kako gospodarska kriza snažno utječe na sve sfere života. Ali ja se iskreno nadam da će Hrvatskoj poći za rukom pokrenuti potrebne razvojne procese kako bi opet izašla iz krize. Ovdašnja kulturno-umjetnička scena u tom kontekstu zacijelo može iskoristiti priliku i više se okrenuti prema Europi i svijetu. U Njemačkoj se danas funkcije ravnatelja kazališta, festivala, bijenala itd. raspisuju za kandidate iz cijelog svijeta, tako da se popunjavaju međunarodnim stručnjacima. Osobno to doživljavam kao veliko obogaćenje cjelokupnog kulturnog života u Njemačkoj. Možda će i tema kreativnih industrija u Hrvatskoj buditi sve veće zanimanje kulturne javnosti. Kao istočna Njemica koja je dugo živjela u Leipzigu, financiranje ovih industrija od strane grada i stvaranje pozitivne, prijateljske klime i za najmanje poduzetničke pothvate u području kulture i umjetnosti, doživjela sam kao nešto izrazito pozitivno. A danas se može vidjeti koja je uloga ovog grada u kulturnom životu Njemačke. 


* Posljednja fotografija: Studentski centar, dugogodišnji partner instituta (Muzički salon, MM Centar, Teatar &TD) Foto © Davor Šiftar 

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 19.12.2013