Umjetnički rad provocira stereotipe | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Umjetnički rad provocira stereotipe

S Katrin Ostwald-Richter razgovaramo o školskim i izvannastavnim aktivnostima u sklopu projekta Goethe Instituta o učenju o nacionalsocijalizmu i holokaustu u Europi.

Razgovarala: Ida Jagar

Spomen-područje Buchenwald, FOTO: Facebook

  • A
  • +
  • -

Dvostruki teret – Učenje o nacionalsocijalizmu i holokaustu u Europi projekt je Goethe Instituta, nastao uz potporu Europske unije, koji uključuje učenike, pedagoge, stručnjake na području nacionalsocijalizma i holokausta, kao i kulturne djelatnike i arhive te podupire kulturni obrazovni proces. Učenici koji sudjeluju u projektu zajedno s učiteljima, umjetnicima i arhivima potiču se na umjetničko i povijesno-političko promišljanje o prošlosti i odgovorno oblikovanje budućnosti. Sudionici projekta dolaze iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Hrvatske, Srbije i Mađarske. Cilj je omogućiti učenicima da aktivnim suoblikovanjem steknu vlastiti pristup događanjima iz vremena nacističke vlasti te ih ohrabriti da prelazeći državne granice pokreću rasprave o holokaustu i o rasističkim netrpeljivostima. 

U nizu od četiri intenzivne radionice u školama u Zaprešiću/Veszpremu, Koprivnici, Beogradu i Sarajevu, osim profesora iz pojedinih škola, učenicima su znanje i iskustvo prenosili Branko Lustig, Slavko Goldstein, Staša Čelan, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dubravka Stojanović, Jim Marshall, Rifet Rustemović, Jelena i Milena Bogavac, Saša Šimpraga, Petra Milički, Ana Ogrizović, Ana Panić, Dražen Ernečić te stručnjaci iz partnerskih institucija. Projekt će završiti ljetnom školom 2015. u Jasenovcu i Novom Vinodolskom, a o svemu smo razgovarali s Katrin Ostwald-Richter, voditeljicom projekta i ravnateljicom Goethe-Instituta Kroatien. 

 

KP: Dvostruki teret okupio je mnoge organizacije i škole u provođenju izvannastavnih aktivnosti s ciljem približavanja povijesnih činjenica vezanih uz teme holokausta i nacionalsocijalizma. Koje su metode kojima se provodi učenje o tim temama u školama i kako su te metode drugačije od onih koje su predviđene službenim obrazovnim programom?

K.O.R.: Projekt ne intervenira izravno u nastavu povijesti, već pruža mogućnost da se nastavnici i učenici pomoću raznih oblika kulturnog obrazovanja, dakle umjetnošću, izvan nastave, na drugačiji način približe povijesnim temama i događajima koji su, ovisno o okolnostima, možda još uvijek predmet vrlo kontroverznih rasprava ili temama koje su zbog svoje lokalne specifičnosti potisnute i zaboravljene. Naravno da smo tijekom pripreme projekta ispitali situaciju školskog obrazovanja iz povijesti u dotičnim zemljama, a rezultati se nalaze na internetskoj stranici projekta.

Umjetničke formate smo odabrali zato što oni dozvoljavaju način približavanja povijesti koji tolerira individualne emocije, različita gledišta i obrasce tumačenja, za razliku od prenošenja pukih činjenica u nastavi ili osobno obojenih mišljenja iz privatnog okruženja. Osim toga, općenito vjerujemo da rad usmjeren na projekte uvelike obogaćuje kako učenike tako i nastavnike. Pritom se razvija cijeli niz kompetencija koje su za adolescente od osobite važnosti - rad u timu, preuzimanje odgovornosti za samoga sebe, tolerancija prema drugim stajalištima i mišljenjima, kreativni rad, da spomenemo samo neke. Stoga nam je aktivno sudjelovanje partnera, kako onih koji se bave lokalnom poviješću, tako i umjetnika, posebno važna.    

 

Radionica u Beogradu, listopad 2014.

 

KP: Projekt se trenutno provodi u pet zemalja, Njemačkoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj. Kolike su razlike u praksama podučavanja i u službenim obrazovnim programima ovog perioda u pojedinim zemljama? 

K.O.R.: Projekt je namijenjen učenicima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Mađarskoj. U Njemačkoj surađujemo s partnerom Stiftung Gedenkstätten Buchenwald und Mittelbau/Dora (Zaklada spomen-područja Buchenwald i Mittelbau/Dora) koji na području kulturnog obrazovanja ima puno međunarodnog iskustva. Kao što je već spomenuto, analize škola u pojedinim zemljama mogu se naći na našoj internetskoj stranici. Pored toga kao i svugdje na svijetu vrijedi: osoba nastavnika je presudna i igra mnogo veću ulogu od propisanog kurikuluma ili opremljenosti škole. U tom pogledu želim naglasiti da u projektu svugdje doživljavamo angažirane nastavnike kojima je ovaj izvanškolski projektni rad s vremenom sve više prirastao srcu. 

 

Radionica u Koprivnici, listopad 2014.


KP: Koju ste povratnu informaciju dobili u radu s učenicima iz različitih zemalja? Razlikuju li se, i na koji način, percepcije, odnos i znanje učenika o holokaustu i posljedicama fašističkih režima? 

K.O.R.: Nakon uvodnih radionica za učenike u Koprivnici, Sarajevu i Beogradu te Zaprešiću na kojoj je sudjelovala i skupina iz Veszpréma, sada su svi sudionici s velikim angažmanom i entuzijazmom krenuli u fazu umjetničke produkcije. Naravno da su stupnjevi znanja i formiranost mišljenja među učenicima različiti, no razlikuju se više od učenika do učenika nego od zemlje do zemlje. Razdoblje nacionalsocijalizma i holokausta u Europi je historizirano. To znači da postoji kanon znanja i informacija koji predstavlja povijesni temelj. Razlikuju se doduše odnosi spram nacionalne povijesti nakon 1945. godine i aktualne vremenske i lokalne situacije.

Naravno da rad na projektu dovodi do toga da se automatski postavljaju pitanja povezana s različitim povijesnim kategorijama kao što su "počinitelj" i "žrtva", "genocid", "etničko čišćenje" itd. i ključno je pitanje ima li i u kojoj mjeri to veze sa sadašnjošću.

 

Radionica u Koprivnici, listopad 2014.

 

KP: Još jedan od aspekata projekta je i poticanje da se, uz pomoć umjetnika i mentora, ostvare manji umjetnički projekti i intervencije u javnom prostoru koji su vezani uz teme holokausta i nacionalsocijalizma. Je li recepcija te teme prošla jednako u svim zemljama? Koji su to sporni momenti, ako ih je bilo, u pojedinim sredinama?

K.O.R.: Ne, zaista možemo konstatirati da su na svim mjestima svi sudionici pokazali veliku otvorenost i spremnost za rad na projektu. Odabrani umjetnički formati namjerno su različiti - u Beogradu je to kazalište, u Sarajevu izložba, Zaprešić i Veszprém posvetit će se formatu filma, a u Koprivnici će biti intervencija u javnom prostoru. Ova raznolikost između ostalog svim sudionicima u zajedničkoj ljetnoj školi treba poslužiti kao inspiracija za buduće projekte. Rad s umjetničkim formatima predstavlja i suočavanje s nesvjesnim aspektima, provocira stereotipe i djeluje vrlo individualno i emocionalno. Partneri profesionalci se međutim znaju s time nositi i preusmjeriti to u umjetničku produktivnost. Upravo je to i prednost umjetnosti!

 

Radionica u Zaprešiću, listopad 2014.

 

KP: Projekt Dvostruki teret završava ljetnom školom 2015. Koji su planovi i programi predviđeni do kraja projekta?  

K.O.R.: Prije ljetne škole planira se zapravo najzanimljivija faza projekta: prezentacija rezultata umjetničke produkcije u pojedinim mjestima, imat ćemo pet "praizvedaba"! Nadamo se da će film, kazališna predstava, izložba i intervencija naići na veliki interes koji prelazi granice škole, te da će možda putovati i izvan mjesta u kojima su nastala.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 20.11.2014