Umjetničko promišljanje društva kontrole | kulturpunkt

Najave Događanje

<

Umjetničko promišljanje društva kontrole

Radovi ovogodišnjeg Salona mladih referiraju se na pojam panoptikona u njegovim različitim metaforičkim značenjima, uz kritički osvrt ili subverziju nadzoru podređene stvarnosti.

24.05.2018 - 26.06.2018 , Zagreb - Dom hrvatskih likovnih umjetnika (HDLU)

Mario Matoković, To all of those people who destroyed my city, 2017.

U četvrtak, 24. svibnja u 19 sati, u Domu hrvatskih likovnih umjetnika otvara se 34. Salon mladih – Panoptikon prema koncepciji Mirne Rul

Radovi izloženi u sklopu ovogodišnjeg Salona referiraju se na pojam panoptikona u njegovim različitim metaforičkim značenjima, te ih, ovisno o tretiranju samog pojma, riječima kustosice, možemo ugrubo podijeliti u nekoliko skupina. U prvoj se skupini nalaze umjetnici koji panoptikon prepoznaju u društvu kontrole i u svojim se radovima kritički  odnose naspram vršitelja nadzora, ali i kazne (pa i one koja se očituje kao izostanak nagrade), bilo da je riječ o hrvatskim kulturnim i umjetničkim institucijama (Maša Barišić, Vice Tomasović, Petar Popijač, Jelena Lovrec), medijima (Ana Sladetić) ili nadzoru putem nadzornih kamera (Anita Miloš). 

Bijeg od ovakvog društva kontrole omogućuje Brisač identiteta Vitra Drinkovića, dok s druge strane Tomislav Hršak pomalo strepi od odlaska iz sigurnog okrilja institucije – Akademije likovnih umjetnosti. Maja Bachler, Tea Ivković i Vendi Vernić propituju odnos institucije, umjetnika i recipijenta, dok kritiku političkih centara moći čije su malverzacije i nebriga doveli do propasti industrije, ali i čitavih regija čitamo u radovima Nebojše Vukovića, Marija Matokovića i Lane Stojićević

Nemar gradskih vlasti prema napuštenim prostorima kritizira Filip Pilj, ekstenzivnu izgradnju zagrebačkih fontana tematizira Vanda Kreutz, a odnos periferije i centra Mihael Giba i Frane Rogić. Ana Kovačić i Marija Koruga u svojim se radovima referiraju na Virginiju Woolf, apostrofirajući pitanje položaja umjetnica u Hrvatskoj i njihovu još izraženiju prekarizaciju u odnosu na muške kolege. Potrebu za prilagođavanje raznovrsnim pozicijama moći osvijestili su u svojim radovima Vladimir Novak, Anja Leko, Kristina Pongrac i Josipa Stojanović

Više ili manje suptilnu subverziju ovako uređene stvarnosti iščitavamo u radovima Vide Meić, Valerije Jakuš i Kristine Marić, dok Marija Matić i Marija Ančić predočavaju tjeskobu zbog stvarnosti od koje ne možemo pobjeći. Egzistencijalna tjeskoba i dehumanizacija prisutna je i u radu Ivane Tkalčić, čiji hiperrealni svijet predstavlja utopiju za digitalne informacije, ali zatvor za čovjeka.

Čitavoj su priči gotovo ludički i pomalo ironično pristupili IvanaTudek i Niko Mihaljević, koji panoptikon sagledavaju na razini forme, a ne sadržaja, referirajući se upravo na krug kao gradivni element njegove arhitekture.

I sam će Meštrovićev paviljon, svojom kružnom formom, tijekom trajanja Salona, prizivati Benthamov panoptikon, pri čemu će mladi umjetnici i njihovi radovi biti izloženi panoptičkom, "neumoljivom pogledu u budućnost" hrvatske likovne umjetnosti.

Izložba ostaje otvorena do 26. lipnja 2018.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 16.05.2018