Umjetnost kao katalizator promjene | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Umjetnost kao katalizator promjene

Festival Ars Electronica najveći je festival novomedijske umjetnosti u Europi i jedan od vodećih u svijetu.

Piše: KONTEJNER

Grinder-Man, Mirage

  • A
  • +
  • -

Ovogodišnje izdanje festivala tematski je bilo posvećeno istraživanju uvjeta koji su potrebni da bi se generirala društvena promjena – inovacija ili obnova koja u određenom kontekstu generira neku razliku – pri čemu je osnovni fokus festivala bila ideja umjetnosti kao katalizatora promjene. Podnaslovljen kao C... what it takes to change? tu je ideju istražio na sebi svojstven način, kroz sadržajno zasićen amalgam hibridnih umjetničkih praksi i reprezentacijskih modula koji su obuhvaćali izložbe, performanse, predavanja i prezentacije, koncerte i večernje zabave, umjetničke instalacije i intervencije u javnom prostoru, simpozije i okrugle stolove te razne druge oblike javne komunikacije i interpretacije umjetnosti na razmeđi znanosti i tehnologije.

Manifestacija je i ove godine okupila umjetnike, znanstvenike, kustose, glazbenike, inovatore, poduzetnike i transdisciplinarne istraživače iz cijeloga svijeta te ponudila dubinsko sondiranje teme praćeno živim diskusijama i često provokativnim pristupom problematici. Ono što samo organizatori festivala uvijek rado naglašavaju – i što čini jedno od potencijalno svrsishodnijih obilježja ove manifestacije – upravo je kritički produktivan susret između svjetski poznatih intelektualaca i njihovih mladih oponenata, između vrhunskih stručnjaka i zaintrigiranih laika, između pionira digitalne revolucije i mladih zvijezda suvremene novomedijske scene. Od 4. do 8. rujna 2014., u trećem po veličini austrijskom gradu koji broji nešto manje od 200 000 stanovnika, festival Ars Electronica posjetilo je preko 85 000 posjetitelja, dok niz impresivnih brojki nastavlja 427 pojedinačnih festivalskih događanja te 579 sudionika samog festivala koji u 2014. dolaze iz čak 59 različitih zemalja. Na festivalu se ove godine prezentirala i udruga KONTEJNER: kao ko-kustos  izložbe i simpozija Device art (Olga Majcen Linn i Sunčica Ostoić),  zajedno s japanskim, američkim i slovenskim kolegama u manifestaciji je sudjelovala s predavanjem i prezentacijom rada udruge i vlastitog projekta Device_art te predstavljanjem radova domaćih umjetnika Martine Mezak Urania i Anselma Tumpića TatEye, kao i radova slovenskih umjetnika Sanele Jahić Pendulum i Saše Sedlačeka Prosjak 1.0.

Uz izožbu laureata nagrade Prix Ars Electronica i izložbu Cyberarts koje predstavljaju jezgru izložbenog programa svakog festivalskog izdanja, poseban je događaj ove godine bio postav u katedrali Mariendom čije su bočne kapele zajedno s centralnim prostorom ugostile instalacije poput one nazvane Flying records japanskog umjetnika i glazbenika Ei Wade te performansa Mirage japanskog performerskog kolektiva Grinder-Man. U osmominutnom nadrealnom iskustvu pomicanja granica između budućnosti, prošlosti i sadašnjosti, performans samo jednoj osobi (onoj koja na glavi nosi futuristički dizajniranu VR kacigu) pruža doživljaj snovite zamjenske surogat stvarnosti u kojoj dvoje suvremenih plesača plešu sa vlastitim projekcijama koje je, zbog sofisticirane hiper-realne tehnologije koja se u radu koristi, nemoguće razlikovati od stvarnih protagonista radnje. Publika pritom istovremeno vidi projekciju događanja, presliku scena koje doživljava pojedinac s kacigom – svojevrsnu real-time dokumentaciju performansa.

Fascinacija virtualnom stvarnošću i novim modelima simulacije (iako bez tipične japanske sklonosti zaigranosti) očituje se u mnogim radovima predstavljenima u sklopu festivala, poput rada Clouds Jamesa Georgea (US) i Jonathana Minarda (US) koji u formi dokumentarnog filma istražuju novi RGBD 3D kinematografski format i kreativno izražavanje u jeziku računalnog koda. Simulacija stvarnosti tema je i rada Transfigurations Agi Haines (UK) koja izlaže pet hiperrealističkih skulptura (na prvi pogled) osakaćenih novorođenčadi čiji tjelesni "nedostaci" u biti predstavljaju mogućnost karnalnog re-dizajna kao potencijalnog kirurškog poboljšanja ljudskog tijela.

Dobitnik Zlatne Nike (nagrade Ars Electronica Festivala) u kategoriji interaktivne umjetnosti u 2014, Paolo Cirio (IT/US),  predstavio je fascinantan projekt Loophole for All u kojem se bavi problematikom poreznih oaza i demokratizacijom prava na korištenje offshore poslovnih blagodati koje uživaju različite tvrtke i kompanije. Cirio je hakirao sustav vlade Kajmanskih otoka u kojemu se nalazi registar tvrtki koje koriste "porezne povlastice", objavio ga javno i putem internetske stranice počeo izdavati digitalne inkorporacijske certifikate koji svakome omogućuju preuzimanje identiteta tvrtki i izbjegavanja poreza. 

Program izmješten iz strogog centra događanja i izložbe nagrađenih radova i ove je godine predstavljao jedno od festivalskih osvježenja. Ciklus sound art performansa The Soft, The Hard and The Wet poznate kustosice, umjetnice i aktivistice Shu Lea Cheang (US/FR) tako je funkcionirao poput svojevrsnog underground pandana izložbi poznatog svjetskog sound art umjetnika Billa Fontane (US) u OK Kulturhausu, a publiku je na intimniji i neposredniji način upoznao s rubnim, eksperimentalnim praksama suvremene umjetnosti zvuka kroz performanse umjetnica Afroditi Psarre (GR), Ce Quimere (ES) i Robertine Šebjanič (SI). Uvijek zanimljiva i izazovna izložba i konferencija Interface Cultures u sklopu ovogodišnjeg festivala obilježila je deset godina postojanja istoimenog diplomskog studija na Fakultetu za umjetnost i dizajn Sveučilišta u Linzu kojeg su osnovali Christa Sommerer i Laurent Mignonneau. Kao i u mnogim prijašnjim festivalskim izdanjima, ova je izložba ponovo pokazala veliki potencijal neposrednog, neopterećenog studentskog pristupa prožimanju umjetnosti, dizajna i znanstvenog istraživačkog pristupa. 

Festival Ars Electronica u ovome je izdanju pojedina događanja dislocirao iz uobičajenih prostora Ars Centra, Brucknerhausa i OK Offenes Kulturhausa u prostore poput Arkade trgovačkog centra, što je pružilo atipičnu kulisu za tamo predstavljene instalacije i performanse. Iako je ta shopping mall kulisa možda pružila drugačije iskustvo hibridne umjetnosti, njezina svrhovitost (koja se može čitati kao pokušaj ulaska u svakodnevnicu stanovnika grada) ipak je ostala neobjašnjenom, naročito u usporedbi s nadrealnom sakralnom atmosferom Mariendoma. S druge strane, osnovni sadržajni nedostatak festivala ove godine odnosi se na njegov diskurzivni program i odsustvo ozbiljnijeg simpozija koji bi razložio složenu temu umjetnosti kao katalizatora (društvene) promjene i teorijski kontekstualizirao pojedine umjetničke projekte. Jedan od minusa je bez sumnje i ovogodišnja tematska konceptualizacija programa koja je festivalska događanja grupirala u cikluse nazvane Festival to go, Festival that shows ili Festival to think & talk te je za posjetitelja koji se pokušava snaći u pregolemoj brojci od 427 festivalskih događanja prije bila konfuzna nego motivirajuća, što predstavlja praktičan propust kojeg si festival jednog takvog kalibra ipak ne bi smio dozvoliti. 

I nakon 38 godina postojanja, festival Ars Electronica zadržao je čvrsto status jednog od najznačajnijih festivala novomedijske umjetnosti u svijetu. Budući da se projekt približava 40. jubileju, s velikim uzbuđenjem pitamo se What it takes to change u odnosu na sam festival i s veseljem očekujemo naredna festivalska izdanja – i kao posjetitelji, i kao njegovi ponosni sudionici. 

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 15.10.2014