Urbano istraživanje | kulturpunkt

Kulturoskop Školica

<

Urbano istraživanje

Okupilo se veliko mnoštvo u petak u Medici - namjera: pogledati što je to sve napušteno, ali ne i posve zaboravljeno u Lijepoj Našoj.

Piše: Martina Domladovac

FOTO: Nela Laptoš i Goran Kerić

Izložba Abandoned Croatia pokazala je rad dvoje hrvatskih entuzijasta koji već godinama obilaze i vještim fotografskim okom istražuju urbano propadanje i polagano kopnjenje objekata nekad sagrađenih ljudskom rukom, idejom i motivacijom. Svoj rad Nela Laptoš i Goran Kerić redovito prezentiraju na društvenim mrežama, gdje postaje sve popularniji, a sada su dobili priliku predstaviti ga u vidu fotografske izložbe u AKC Attacku, simptomatično smještenom u nekadašnjoj tvornici lijekova.

Nema ništa novo niti pretjerano inovativno u izlaganju napuštenih i zubom vremena nagriženih građevina oku javnosti. Pokret urbanog istraživanja (urban exploration) uzeo je maha među klincima suvremene generacije, koji su, najčešće zaintrigirani ruševnim tvornica iz svog bližeg ili daljeg susjedstva proisteklih iz globalizacijskih trendova i opadanja industrijalizacije, počeli istraživati prošlost svojih kvartova, gradova, zemalja, ali i povijest svojih obitelji: tvornica u kojima su možda godinama radili njihovi djedovi i bake, napuštenih stanova građenih za radničke obitelji... Nesumnjivo je upravo taj romantičarski poriv i potreba za otkrivanjem vlastitog identiteta kroz mjesta kolektivnog sjećanja početna ideja kojom se vodi svaki urbani istraživač ili arheolog. Iz tog pokreta proistekle su neke od zanimljivih kritika suvremenog društva, a mnogi umjetnici današnjice svojim aktivizmom pokušavaju skrenuti pažnju upravo na mjesta urbanog propadanja koja uvijek idu ruku pod ruku s procesom propadanja društva. 

Ipak, romantičarski prizvuk koji najčešće prati fotografije nastale na takvim mjestima, kao i običaj da se autori sami nerjetko nalaze ispred objektiva u vidu svojevrsnog ("Ja sam bio ovdje") osvajanja mjesta, na neki način banalizira ozbiljnost propuštenih mogućnosti, izgubljenih radnih mjesta i propalih investicija, dok istovremeno te iste ruševine zaogrće velom mistike dajući im lažnu patinu koja prikriva stvarno stanje, pruža neke nove prilike, daje neki novi sjaj. 

Što se točno htjelo postići ovom izložbom, teško je reći. Nikakva kritika hrvatskog zanemarivanja državne imovine, često kulturnih spomenika, ne može se isčitati iz skupa fotografija nanizanih na zidovima galerije bez legendi ili opisa. Ne iščitava se ni kritika hrvatske pretvorbe i privatizacije koja je ostavila opustošena industrijska postrojenja i hotelske komplekse. 

Dio autorskog stava je i odbijanje navođenja lokacija fotografiranih objekata kako bi se izbjegla njihova turistička popularizacija i daljnje uništavanje, no jedan od također neimenovanih izložaka bio je i niz izloženih ključića, vjerovatno sakupljenih na istraživanim lokacijama, čime su 'abandonovci', čini se, prekršili jednu od glavnih zapovijedi urbanog istraživanja: ne uzmi ništa osim fotografija, ne ostavi ništa osim otisaka stopala! No, unatoč tome što izložba nije pokazala puno više od zanimljivog hobija entuzijastičnog dvojca, treba pozdraviti umjetničko izlaganje urbanog istraživanja u Hrvatskoj i otvaranja prostora za buduće, možda hrabrije umjetničke iskorake ovih ili nekih ambicioznijih autora.

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 15.12.2014