Uronjenost u digitalnu prazninu | kulturpunkt

Uronjenost u digitalnu prazninu

Rastući trend osnivanja muzeja digitalne umjetnosti zasad se zadržava na granici spektakla, kiča i samorazumljive suvremenosti, propuštajući iskoristiti puni potencijal novih tehnologija.

Piše: Ivana Pejić

Na marginama zbivanja u svijetu kulture ovih se dana moglo naići na vijest o otvaranju novog muzeja – prema najavama prvog u potpunosti posvećenog interaktivnoj digitalnoj umjetnosti. Borderless Digital Art Museum nalazi se na Odaibi, velikom tokijskom umjetnom otoku namijenjenom kulturnim i zabavnim sadržajima, a spektakularnoj okolini odgovaraju i brojke kojima je muzej predstavljen javnosti – prostire se na impresivnih deset tisuća četvornih metara te uključuje pedesetak interaktivnih instalacija koje pokreće složena mreža od 520 računala i 470 high-tech projektora.

Iza projekta stoje tvrtka Mori Building i kolektiv teamLab koji u svojem radu spaja suvremenu umjetnost i visoku tehnologiju, a čine ga stručnjaci širokog spektra djelovanja – umjetnici, programeri, inženjeri, računalni animatori, matematičari i arhitekti. Kolektivno se nazivaju "ultra-tehnolozima", čiji rad uključuje razne vrste video projekcija, zvučnih instalacija i arhitektonskih konstrukcija koji bi posjetitelje trebali uvući u svijet novih mogućnosti, a muzejsko iskustvo pretvoriti u "jedinstven doživljaj bezgraničnosti".

Želja za prelaskom granica fizičkog ističe se kao jedno od važnih obilježja digitalne kulture u vremenu posthumanizma, utemeljene u "vjeri" u nove tehnologije i njihovu mogućnost nadilaženja svih ograničenja i banalnosti ljudskog tijela. Tu liniju nominalno slijediToshiyuki Inoko, osnivač teamLaba, koji u umjetnosti oslobođenoj ograničenja materijalne supstance prepoznaje mogućnost "promišljanja novih odnosa koji nadilaze granice među ljudima, te između ljudi i svijeta koji ih okružuje, u koji mogu slobodno uroniti". Interaktivnost i uranjanje, u ovom slučaju u raskošni svijet vodopada, drveća i cvijeća, pojavljuju se kao ključne riječi novih muzejskih metodologija i strategija, osobito značajnih u kontekstu stalnog pritiska i nametanja tržišnih modela kulturnim institucijama.

U njima pametna tehnologija često postaje tek sredstvo nužno za održavanje relevantnosti ustanove, povećanje broja posjetitelja i njihovu instrumentalizaciju u svrhu besplatnog oglašavanje putem društvenih mreža. Primjer tomu je i Atelier des Lumières, nedavno otvoreni centar digitalne umjetnosti u Parizu, sa selfie-centričnom izložbom posvećenom bečkim slikarima, prvenstveno Gustavu Klimtu, ali i Egonu Schieleu te Friedensreichu Hundertwasseru, koja kod posjetitelja "izaziva osjećaj uranjanja u prošla vremena".

Umjetnički koncepti vezani za interaktivnost i pokretljivost kao sastavne dijelove umjetničkog rada nisu nužno vezani uz ovu vrstu instrumentalizacije; štoviše, neki koncepti koji se istražuju u digitalnim medijima postavljeni su desetljećima prije "službene" digitalne revolucije, a dobar dio ih je bio prisutan u starijim umjetničkim formama, ostvarenim u tradicionalnim medijima. No razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije promijenio je metode i prakse upravljanja umjtničkim zbirkama, a utjecao je i na odnose muzeja s drugim institucijama i širom javnošću. Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije, tvrde urednici zbornika Museums in a Digital Culture, utječe na način istraživanja i prikazivanja umjetničkih dijela, a te promjene mogu uključivati i pitanje odnosa moći, vlasništva te kontrole nad pristupom baštini i informacijama, kako fizičkim tako i intelektualnim.

Na ovoj razini izazovi su nešto kompleksniji, "tiču se statusa institucija kao što su umjetničke galerije i muzeji u svijetu gdje nove tehnologije radikalno dovode u pitanje način njihova funkcioniranja. [...] U toj promjeni muzeji više nužno ne odražavaju i ne osnažuju kanonska tumačenja, uspostavljena i razvijana u okviru povijesti umjetnosti, etnologije, arheologije i drugih disciplinama." Digitalna tehnologija u tom smislu ima subverzivni potencijal "prevrednovanja vrijednosti", koji za sada u velikoj mjeri ipak ostaje neiskorišten.

Negativnu bilancu dijelom potvrđuje i ciriški Muzej digitalne umjetnosti, fizički i virtualni prostor posvećen "umjetnosti koda i pitanjima koja se otvaraju interakcijom između podataka, algoritama i društva". Iako bi ovako postavljen fokus djelovanja dao naslutiti kritički pristup, neprofitni Digital Arts Association koji stoji iza muzeja, u Kickstarter kampanji prikupljanja sredstava za njegovo osnivanje, naglasak stavlja upravo na neutralnosti ovog prostora, kao "mjesta gdje se ove rasprave mogu voditi bez korporativnih ili političkih agendi". 

Tako rastući trend osnivanja muzeja digitalne umjetnosti zasad potvrđuje tezu Hito Steyerl o suvremenoj umjetnosti utkanoj u retoriku urbanog marketinga, brendiranja i socijalnog inženjeringa, koja dominantno služi produkciji spektakla. Slijedeći tržišnu logiku, kreću se od estetiziranog prikaza klasične umjetnosti do "interaktivnog kiča", koji su – sudeći prema rasprodanim turama – itekako isplative.

Digitalna kultura neminovno donosi promjene u pristupu i iskustvu umjetnosti, ali otvara i pitanje odnosa prema baštini te potencijalno predstavlja izazov postojećim odnosima moći. Nove tehnologije ne nude samo mogućnost komunikacije s izloženim djelima u "realnom vremenu" već i mogućnost uspostave novih prikazivačkih oblika koji mogu uključiti i širu institucionalnu promjenu, no novi blockbuster muzeji, u kojima se znanost, tehnologija i suvremena umjetnost prožimaju bez ikakvog kritičkog odmaka, propuštaju iskoristiti tu priliku. 

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 29.06.2018

VEZANE VIJESTI

Drugačija imaginacija je moguća

Piše: Jelena Pašić

U deborovskom "društvu spektakla" virtualno postaje stvarno, i obratno, a koncept zabave i igre koju nudi gaming industrija doveden je do ekstrema. 

Naličje razumljivog

Piše: Iva Rosandić

Science Fiction – New Parallel Worlds multidisciplinaran je osvrt na svakodnevne pojave koje artikulacijom specifičnih koncepata predstavljaju drugačije viđenje stvarnosti.

Umjetnost greške

Piše: Bojan Krištofić

Estetika glitcha jedan je od nosećih zidova suvremene digitalne umjetnosti: ima svoje klišeje i idiosinkrazije, svoje predstavnike i avangardne iznimke, festivale i publiku.