Važnost mikroimpulsa u kulturi: primjer Clubturea | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Važnost mikroimpulsa u kulturi: primjer Clubturea

Petogodišnjica jedne organizacije ili mreže ne ukazuje na dugo razdoblje ukoliko se ne radi o neprofitnom sektoru, odnosno civilnom društvu. Tada se ukupno viđenje mijenja i ovakva obljetnic

Sanjin Dragojević
  • A
  • +
  • -

U čemu se dakle krije tajna uspjeha Clubturea, ne samo u okviru hrvatskih već i regionalnih te posebice europskih razmjera? Prije svega radi se o novoj generaciji mreža projektnog tipa. Mreže osamdesetih i devedesetih godina – razdoblje koje obilježava bujanje nadnacionalnih, posebice strukovnih mreža u kulturi – vođene su načelom "biti prisutan i uspostaviti kontakt". To su prije svega informacijsko-komunikacijske mreže čija projektna pozadina postoji u vidu jačanja informacijskog kapitala i kapitala zagovaranja pojedinih inovativnih inicijativa i shema suradnje. Pojedine zemlje Europske Unije, jednako kao i međunarodni projektni i koprodukcijski natječaji i oblici suradnje, omogućuju i projektnu suradnju kao izvedenu i drugu po važnosti.

Nasuprot tome, nove mreže prije svega funkcioniraju kao horizontalne projektne suradničke platforme operativnog tipa. Jedino projektna suradnja daje pojedinim članicama mogućnost opstanka unutar mreže. Otud one osnažuju i prepoznaju kulturne i sociokulturne razvojne mikroimpulse kao dominantnu odrednicu djelovanja. Djeluju, dakle, u decentraliziranom okružju i od kulturne politike (bez obzira radi li se o nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini) traže decentraliziranje svih njezinih instrumenata (prije svega planiranja, zakonodavstva i financiranja) i mjera (natječaji, nagrade, subvencije, utemeljivanje zaklada itd.).

Otud je i u petogodišnjem razdoblju mreže Clubture moguće zamijetiti tri razvojna ciklusa: razdoblje utemeljenja (prve dvije godine), razdoblje izrazito intenzivne projektne suradnje (sljedeće dvije godine) te naposljetku razdoblje orijentacije prema organizacijskom razvoju, podizanju kapaciteta te strateškom planiranju, kako na razini ukupne mreže tako i unutar svake organizacije članice. Ovakav dinamičan razvoj nije ostao nezamijećen unutar europskih okvira, tako da se govori o zagrebačkom iskustvu decentraliziranog djelovanja, odnosno o participativnoj kulturnoj politici koja biva zavijena odozdo.

To što je ovaj razvojni ciklus prepoznat prije svega kao zagrebački govori i o nužnosti daljnjeg decentraliziranja mreže unutar hrvatskih ali i europskih prilika, i to prije svega kad je riječ o Jugoistočnoj Europi. Akumulacija znanja i njegovo kodificiranje (pokazuje to i ova publikacija) nesumnjivo jamče uspješno započinjanje novog razvojnog ciklusa klupski utemeljene kulture kao jednog od najinventivnijih izvoznih proizvoda hrvatske kulturne scene.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 21.11.2007