Vladanje virtualnim prostorom | kulturpunkt

Vijesti Mediji

<

Vladanje virtualnim prostorom

Drugog dana konferencije Mediji protiv demokracije? održana su dva panela posvećena ekonomskim transformacijama interneta te negativnim aspektima društvenih medija.

Piše: Tomislav Žilić

FOTO: mkhmarketing

Prva dva panela drugog dana konferencije bavila su se nekim od bitnih problema koji su neodvojivi od današnjeg shvaćanja interneta i virtualnog prostora. Na panelu naslovljenom Ekonomske transformacije globalnog interneta sudjelovali su Marcell Mars, haktivist, predavač te jedan od osnivača Multimedijalnog instituta, te Marisol Sandoval, predavačica na Odsjeku za kulturne i kreativne industrije na City University u Londonu. Moderator panela bio je Tomislav Medak. Na panelu Kontrola nad infoprostorom – demokratski deficiti društvenih medija sudjelovali su Sebastian Sevignani, postdoktorand na Institutu za sociologiju Sveučilišta Friedrich Schiller u Jeni, te Rasmus Fleischer, istraživač na Odsjeku za povijest ekonomije Štokholmskog sveučilišta. Moderator panela bio je Marcell Mars. 

Uvodni dio prvog panela Tomislav Medak i Marcell Mars posvetili su kratkom predstavljanju povijesti interneta koji je ilustrirao njegov razvoj od neutralne kreacije usmjerene slobodnom korištenju do komercijalne i tržišno orijentirane globalne infrastrukture koja postoji danas. Marcell Mars u svom izlaganju detaljniju pozornost posvetio je razvoju prvih mainframe računala 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, koja su dovela do potrebe za upotrebom računala u raznim industrijama, a u konačnici i do ideje stvaranja "virtualnog stroja" koji je utabao put razvoju interneta i računalne industrije. Kako Mars naglašava, izum mikroprocesora i njegova upotreba u proizvodnji prvih osobnih računala dovela je do booma računalne industrije i pojave tržišnih divova poput Applea i Microsofta. Upravo u kontekstu tog zaokreta prema tržištu smješta razvoj open source softvera, poput GNU-a Richarda Stallmana

Ostatak izlaganja bio je posvećen analizama slučajeva Googlea i Amazona, u cilju ispitivanja njihove stvarne pozicije prema slobodnim informacijama te isticanja komodifikacije koja označava trenutnu fazu razvoja interneta. Na primjeru stvaranja i kompozicije Google tražilice istaknuto je kako se unatoč korištenju Linux kernela, koji je open source operativni sustav, i dalje ne pružaju uvidi korisnicima u procese rada i baze podataka. Odnosno, naglašen je privatni i korporativni aspekt nečega što je izrađeno na open source kodu. U dijelu izlaganja koji je bio posvećen Amazonu, Mars je nastavio u istom tonu demonstrirajući načine na koje je Amazon proširio svoje poslovanje na razne djelatnosti, naglašavajući da takav tip korporacije iskorištava svakog agenta na tržištu kako bi došli do profita. Svakako se to tiče i konačne "virtualizacije stroja" koja danas postepeno odbacuje hardversko pohranjivanje podataka te se temelji isključivo na cloud sustavu. Zaključno, Mars je izdvojio da se razumijevanje suvremenog interneta i njegove tržišne pozicije ne može razumjeti ukoliko se ne razmotri uloga ogromne oglašavačke i birokratske aparature koja stoji iza korporacija koje u mnogočemu suvereno vladaju virtualnim prostorom.

Marisol Sandoval svoje je izlaganje posvetila korporativnoj (ne)odgovornosti u digitalnom dobu, s naglaskom na društvenim medijima. Svoje razmatranje društvenih medija i njihove uloge u današnjoj komunikaciji započela je pokušajem podrobnije definicije termina "društveno", odnosno naglašavanjem da je "potrebno ponovno vratiti političko značenje termina". No, kako Sandoval napominje, bilo kakav povratak takvim definicijama bio bi prijetnja kapitalizmu, što objašnjava današnje razumijevanje društvenih medija kao apolitične konstrukcije koja je zapravo u samom centru poslovnog svijeta. Upravo u tom aspektu nastupa i termin corporate social responsibility ("korporativna društvena odgovornost"). Termin je to koji je popularnost stekao tijekom posljednjih 20 godina, a Howard Bowen ga je skovao kada je pokušao naznačiti da poslovni ljudi imaju odgovornost prema društvu. Jasno je, doduše, da je u današnjem kontekstu takvo shvaćanje ponešto i subverzivno, s obzirom da je ipak kosi s odanošću profitu poslovnog svijeta. 

Sandoval je potorm skrenula pozornost na aproprijaciju tog termina od strane korporacija koje ga zapravo koriste kao poslovnu strategiju za prodaju i distribuciju. Pritom se je posebno osvrnula na to da korporacije orijentirane na društvene medije ne dostavljaju godišnje CSR izvještaje, dok se u njihovom poslovanju s druge strane uvijek naglašava transparetnost i dostupnost informacija. Kao primjer "ne-društvenih praksi društvenih medija" daje problem oglašavanja raznih servisa koji izravno koriste korisničke podatke i rezultate internet pretraga, čime se ti podaci zapravo komercijaliziraju. U zaključku izlaganja Sandoval je povukla paralele između privatnih i društvenih medija, naglašavajući da se upravo zbog supostavljanja privatnog vlasništva, želje za profitom i tržišnog natjecanja kolektivnom vlasništu ponovno treba razmotriti društvena uloga korporacija. Odnosno, ona zaključuje da je potrebno izokrenuti formulu i u prvi plan staviti "odgovornost prema socijalizaciji korporacija", koja bi rezultirala stvaranjem kontrole temeljene na uvažavanju društvenih vrijednosti.

Izlaganje Sebastiana Sevignanija, prvo u sklopu drugog panela, bilo je posvećeno korporativnom karakteru interneta te problematici privatnosti korisnika. Sevignani je započeo tvrdnjom da danas osobni podaci "postaju novi tip sirovine koja je ravnopravna s kapitalom i radom" te da je stoga internet u velikoj mjeri posvećen zaradi putem oglašavanja. Prema njemu, dolazi do stvaranja kulture nadgledanja korisnika koja najviše do izražaja dolazi u društvenim medijima, gdje korisnici otkrivaju najviše osobnih podataka. 

U tom pogledu je bitno skrenuti pozornost na to da društveni mediji održavaju dvostruke standarde u svojim ugovorima o privatnosti, gdje se načelno podržava svačije pravo na privatnost, no predavanje prava na korištenje privatnih podataka postavlja se kao uvjet korištenja društvenih medija. U zaključku Sevignani ističe da prevladavajuće shvaćanje privatnosti u potpunosti slaže s dominantnim poslovnim modelom, odnosno oslanjanju na privatno vlasništvo. Internet kapitalisti su pri tome ovisni o akcijama svojih korisnika, no diktiraju uvjete kojima se korisnici moraju prilagoditi. Stoga, problematika koja nastaje kada se komodificiraju privatni korisnički podaci predstavljaju veliku prijetnju informatičkog doba.

Rasmus Fleischer svoje je izlaganje posvetio digitalnoj kontrarevoluciji, koja se prema njemu temelji na događajima koji su uslijedili nakon globalne ekonomske krize 2007. godine. Prema njegovom tumačenju, isprva je takozvana kontrarevolucija imala prijateljsko lice koje se je temeljilo na otvorenosti i mobilnosti karakterističnoj za društvene medije. No kroz izlaganje osnovnih karakteristika kontrarevolucije, pokazao je rezultate koji svjedoče suprotnom. Prva karakteristika je monopolizacija, koju je objasnio primjerima Wikileaksa i Pirate Baya i iz njega proizašlih piratkih stranki. Odnosno, ti projekti su počeli kao inspirativni pokušaji donošenja informacija i sadržaja javnosti, no monopolizirali su sami sebe i nadrasli svoje vlastite granice, što je rezultiralo time da je sam sadržaj postao važniji od inicijalne misije projekata. 

Potom je upozorio na trend oslanjanja na mobilne platforme, što je rezultiralo udaljavanjem od upotrebe osobnih računala i specijaliziranih mobilnih uređaja, a jedan primjer predstavlja propast vizije stvaranja e-book tržišta. S tim je povezana i centralizacija, koja u istom trendu udaljavanja od fizičkih platformi sve više usmjerava na korištenje cloud servisa, te orijentacija financijama, koja se oslanja na naplaćivanje korisnicima sve više servisa i funkcija koje su nekada bile i besplatne. Korisnici polako, ali sigurno, postoje u personaliziranom virtualnom prostoru koji najviše koristi oglašivačima i kompanijama koje tako zarađuju, a najmanje samim korisnicima. Čime dolazi i do homogenizacije internetskog sadržaja, pri čemu je sve teže pronaći tražene informacije u sustavu koji ovisi o faktorima koje korisnici ni približno ne kontroliraju. U zaključku izlaganja Fleischer kao opciju iznosi povratak starim načinima funkcioniranja interneta, no skepsu izražava i samim time što zapravo smatra da je "digitalna kontrarevolucija" samo konstrukt koji ima potencijale nekog novog dot com mjehurića. 

Tomislav Žilić

Objavio/la tomislav [at] kulturpunkt.hr 26.04.2014