Vodonoše globalnih mešetara | kulturpunkt

Vodonoše globalnih mešetara

Sadržaj Memoranduma o razumijevanju između tvrtke Eagle Hills i Grada Zagreba, kao i borba za njegovu objavu, podcrtavaju potpuni prezir gradskih vlasti prema građanima i javnom interesu.

Piše: Lujo Parežanin

FOTO: Zagrebački Velesajam / Facebook

Kao i u prethodnim slučajevima kada se činilo da je Bandić konačno poljuljan – a bilo ih je uistinu mnogo – i kod objavljivanja Memoranduma o razumijevanju između Grada Zagreba i emiratske tvrtke Eagle Hills, posvećenog zloglasnom "zagrebačkom Manhattanu", teško je i pored prvotnog optimizma ne osjetiti onaj neizbježni strah kada je zagrebački vladar u pitanju. Jer tolika je njegova sigurnost nakon 19 godina na vlasti u Zagrebu, toliko su okoštale strukture koje ga održavaju na vlasti, toliko je ljudi ovisno o tim strukturama, da se i za Bandića načelno najrizičnije situacije doimaju kao da su potpuno pod njegovom kontrolom.

Pa ipak, predmet je Memoranduma po svojim razmjerima i značaju za Zagreb jedinstven čak i u impresivnog katalogu Bandićevog haranja gradom – veće intervencije u gradsko tkivo u novijoj zagrebačkoj povijesti nema. Da bi dogovor s Eagle Hillsom mogao biti ta konačna prilika da se Bandića sruši bilo je svima jasno i bez ikakvog uvida u dokumente: sama činjenica da je i Zagreb postao mjestom u kojem će megalomanski građevinski projekt pripasti tvrtki odgovornoj za horor poznat pod imenom Beograd na vodi – o čijim nevjerojatnim nepravilnostima je pisao niz medija, pa i Kulturpunkt – bila je sasvim dovoljan znak da je riječ o dosad najgoroj otimačini gradskog prostora u korist građevinskog kapitala.

Podsjećamo, Grad je sredinom veljače objavio Javni poziv investitorima za iskazivanje interesa za sudjelovanje u razvoju i realizaciji projekta Grad u Gradu, i to na nakon što se u prethodnoj godini održalo nekoliko sastanaka s predstavnicima Eagle Hillsa. No dok se emiratskom kapitalu u najboljoj maniri polukolonijalnih vodonoša hodočastilo na "konzultacije", gradski se izvrsnici nisu htjeli smarati oko savjetovanja s lokalnom strukom, javnošću i relevantnim gradskim tijelima pa je cijeli proces iniciran a da nikakva rasprava – kamoli formalni preduvjeti za planiranje takvih intervencija – nije prethodno provedena.

Rasplet je poznat i onima koji sada po prvi put čuju za ovaj Javni poziv: nakon svega pet dana odlučivanja o multimilijunskom projektu na preko milijun četvornih metara gradske površine (za usporedbu, odlučivanje o bijednim javnim potrebama o kulturi traje nekoliko mjeseci), Grad Zagreb je objavio da su odabrani sretnici Eagle Hills, s kojima će se pristupiti potpisivanju spomenutog Memoranduma. Taj je ključni dokument koji definira okvir projekta u lijepoj kolonijalnoj maniri potpisan u Dubaiju, i to 12. ožujka, svega šest dana nakon objave rezultata. No javnosti je pristup najvažnijem dokumentu za budućnost metropole uskraćen pod izlikom da je riječ o – poslovnoj tajni! I ne samo da je bio uskraćen javnosti, nego mu nisu mogli pristupiti ni zastupnici u Skupštini Grada Zagreba koji odlučuju o pitanjima kojih se Memorandum tiče.

Nevjerojatno zvuči ovakva samovolja gradonačelnika koji kao da je prestao kriti potpuni prezir prema građanima Zagreba i javnom interesu, podcrtavajući da je njegova funkcija isključivo ona servisera kapitala koji proždire grad, njegovu infrastrukturu i prostor. Srećom, uslijedio je kontinuirani pritisak medija, aktivista, organizacija civilnog društva i oporbe – ponajprije zastupnica i zastupnika iz Kluba lijevog bloka – koji je konačno, praktički nakon sramotnih pola godine, urodio plodom. Prva je pristup Memorandumu dobila novinarka RTL-a Danka Derifaj, kojoj je tek nakon dvomjesečnog inzistiranja krajem kolovoza dopušten uvid u prostorijama gradske uprave, ali uz pratnju pročelnice Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Mirke Jozić i odvjetnice te bez mogućnosti fotografiranja. Derifaj je, srećom, mogla raditi bilješke pa je javnost 23. kolovoza konačno doznala prve detalje Memoranduma, iz kojih je vidljivo da je Grad već angažiran na servisiranju emiratskih investitora i na stvaranju uvjeta za provedbu projekta te da se procedurom donošenja novog GUP-a manipuliralo kako bi se projekt progurao mimo važećih odluka i bez adekvatne javne rasprave.

Nakon što su se mediji izborili za pravo na uvid u Memorandum, odbijanje zastupnika i zastupnica Skupštine postalo je neodrživo pa im je 30. kolovoza konačno dozvoljen pristup, ali po nevjerojatno ponižavajućim uvjetima – na 15 minuta, pod nadzorom i bez prepisivanja. No u tom je trenu već postalo jasno da će s prvom pukotinom Bandićev zid oko Memoranduma prije ili kasnije popustiti, pa je Grad 3. rujna konačno odlučio pustiti dokument u javnost, i to svega dan prije nego što se na sjednici Skupštine trebala naći točka kojom Klub lijevog bloka od gradonačelnika traži da javnosti podnese izvješće o provedbi "zagrebačkog Manhattana". Sadržaj je potvrdio sve strahove kritičara projekta i manipuliranja procedurom koje ga od samih početaka okružuje. Jedna od njih je arhitektica i pripadnica organizacije Pravo na grad Iva Marčetić, koja je u razgovoru s Kulturpunktom napomenula da Memorandum, suprotno tvrdnjama gradske uprave da je riječ o neobvezujućem dokumentu, "sadrži nekolicinu članaka za koje eksplicitno stoji da su obvezujući".

Marčetić nam je iznijela svoje detaljno viđenje sadržaja Memoranduma i njegovih spornih točaka: "Ovim dokumentom gradonačelnik je pristao da Grad Zagreb u roku od osam uz dodatnih mogućih šest mjeseci pripremi punu prostorno-plansku dokumentaciju koja bi omogućila da se i Hipodrom i Velesajam i igralište Lokomotive u potpunosti očiste od ljudi i stvari, odnosno od aktivnosti i zgrada, osim onih zgrada koje su zakonom zaštićene. Izmjenom prostorno-planske dokumentacije na ovom zemljištu bi bilo moguće izgraditi za sad nedefiniranu količinu kvadrata mješovite, odnosno poslovno-stambene namjene." Neravnopravnost pozicija, odnosno potpuna podređenost Grada njegovim emiratskim "partnerima" očita je u načinu na koje je zamišljeno buduće poduzeće u vlasništvu Eagle Hillsa i Grada, preko kojega će se projekt provoditi: "Gradonačelnik se u naše ime dogovorio da će Grad, doduše uz nužni pristanak skupštine, osnovati tzv. Ciljno društvo, odnosno poduzeće u čijem će vlasništvu biti sva navedena zemljišta. To poduzeće bi, prema tekstu Memoranduma, trebalo isključivo firmi Eagle Hills ponuditi većinski udio u svojem vlasništvu, kao i u upravljačkim ovlastima, a Grad i Eagle Hills bi onda zajednički pristupili gradnji tzv. zagrebačkog Manhattana ili Grada u gradu. Pritom bi na osnovu većinskog vlasništva u novonastaloj firmi Eagle Hills bio u mogućnosti dizati kredite za izgradnju koje bi mogao davati trećim stranama, a Grad bi trebao pripremiti zemljište i u potpunosti ga infrastrukturno opremiti o našem trošku kako bi Eagle Hills navodno mogao tamo graditi, dok bi se dobit dijelila Gradu tek onda kada se svi zajmovi otplate."

Posebno je nastran aspekt ovog dogovora da pritom Grad ne samo da se Eagle Hillsu potpuno podređuje u provedbi projekta, nego i na sebe preuzima sav rizik njegove realizacije: "Gradonačelnik se ovim Memorandumom nedvojbeno obavezao da će se svi eventualni sporovi, odnosno raskid ovog Memoranduma, rješavati arbitražom u Parizu i da će 'oštećena' strana moći putem ove arbitraže naplatiti sve dosadašnje troškove za pripremu projekta. Ovakav mehanizam je apsolutno pogodan za Eagle Hills koji je već naručio natječaje i studije za ovaj prostor, ali se ovakvom obvezujućom klauzulom u Memorandumu osigurao da sve što uloži može biti naplaćeno kroz arbitražu ako demokratske institucije odrade svoj posao i proglase ovaj memorandum ništetnim. Treba obratiti pažnju na to da se ovakvim sporazumom Eagle Hills osigurao da nema nikakvih rizika u poslovanju sa Zagrebom, da ni cent njihovih sredstava neće propasti, dok Grad Zagreb srlja u slijepo i ponaša se kao da je hedge fond, a ne javna uprava. Ostaje upitno i kako se gradonačelnik može obavezati na isplatu vjerojatne višemilijunske odštete ako znamo da gradonačelnik nema ovlasti raspolagati imovinom većom od milijun kuna bez odobrenja Skupštine."

Sve ovo, međutim, imali smo prilike gledati u susjedstvu, što ovaj dogovor čini još zlokobnijim: "Ono što je ovdje bitno napomenuti je da smo isti scenarij već gledali samo 400 kilometara nizvodno u Beogradu gdje je Eagle Hills potpisao jednake dogovore sa tamošnjim vlastima, a do dana današnjeg država Srbija uložila je u ovaj projekt višestruko veća sredstva u odnosu na tu tvrtku. Ovo što danas gledamo u Zagrebu identično je događajima i u Beogradu, i u Kazahstanu, i u Indiji, Maroku i svuda gdje firme poput Eagle Hillsa, odnosno globalni mešetari nekretninama, prepoznaju slabu demokraciju i u njoj djeluju na način da devastiraju veliki dio grada o trošku lokalnih samouprava i države, a ubirući profit za sebe, bez poslovnog rizika. Zagrebački Manhattan je samo jedan u nizu ovakvih projekata koji se rade po špranci, odnosno modelu u kojem mi ulažemo, a globalne korporacije profitiraju."

Uzevši u obzir Bandićevu neuništivost, teško je predvidjeti i hoće li mu i ovakav, čak i za njegove standarde nevjerojatan pokušaj privatizacije grada, ozbiljnije naštetiti. Ono što je sigurno je da su demokratske procedure u Zagrebu uzurpirane na dosad najvećoj razini: očito je to iz načina na kojeg je do Memoranduma došlo, iz bahate netransparentnosti kada je uvid u njega bio u pitanju, iz načina na koji je tempirana javna rasprava o izmjenama i dopunama GUP-a kojima se priprema teren za "Manhattan", iz činjenice da Grad Zagreb nije sukladno zakonskoj obavezi u propisanom roku dostavio Izvješće o toj javnoj raspravi – ukratko, iz svega vezanoga za ovaj štetni projekt. Za građane Zagreba dilema je jasna: ili će grad biti samoposluga građevinskog kapitala ili će konačno prevladati javni interes. Nakon 19 godina devastacije, bilo bi vrijeme da o zagrebačkoj sudbini konačno odluče oni koji u njemu žive.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 06.09.2019

VEZANE VIJESTI

Dijalog kao nužnost ili nužno zlo?

Piše: Ivana Pejić
Isključivanje građana iz procesa planiranja, kreiranja i upravljanja javnim prostorima u suprotnosti je s njihovim kvalitetnim osmišljavanjem koje bi odgovaralo stvarnim potrebama javnosti.

Želje i pozdravi investitora

Piše: Martina Domladovac
Proces donošenja novog zagrebačkog GUP-a kao prvog koraka prema realizaciji projekta "Grad u gradu", neodoljivo podsjeća na postupke koji su prethodili izgradnji "Beograda na vodi".

Muljanje na vodi

Piše: Lujo Parežanin

Netransparentna priprema terena za megalomanski "zagrebački Manhattan" u suradnji s tvrtkom zaslužnom za Beograd na vodi znak je potpunog dokidanja demokracije u Zagrebu.