Vrhunsko live iskustvo | kulturpunkt

Kulturoskop Školica

<

Vrhunsko live iskustvo

Letellier dolazi u punoj opremi za pravi nastup, sa samplerom, ritam mašinom, efektima i live mixerom, a kao audio-vizualnom izvođaču, vizualna komponenta nije mu ništa manje važna.

Piše: Ivna Franić

Kandging Ray

  • A
  • +
  • -

Underground klupska scena posljednjih godina doživljava pravu malu renesansu na ovim područjima, a čini se da je Ljubljana polako počela hvatati korak intenzivnog tempa zagrebačkih i beogradskih partyja, i to sa hrabrom mjerom eksperimentalne glazbe na koju se tradicionalna klupska publika dobrim dijelom tek navikava. Samo Klub K4 u 2014. je nanizao gostovanja imena kao što su Levon Vincent, Shifted, Ø, Om Unit, 2562, Objekt i mnoga druga, redom zaslužna za neka od najzanimljivijih recentnih izdanja u elektronskoj glazbi. U ovaj se niz prošlog petka, u sklopu programa Gravity, upisao još jedan istaknuti predstavnik suvremenih trendova.

David Letellier, Francuz s prebivalištem u Berlinu, zvučni je umjetnik i audio-vizualni izvođač najpoznatiji po solo projektu Kangding Ray s kojim već gotovo desetak godina djeluje na razmeđi eksperimentalne glazbe i klupske kulture. Upravo ovogodišnji album Solens Arc, na kojem su buka, distorzija, "masne" bas linije i sirove melodije isprepletene s hladnim ambijentalnim dijelovima i techno ritmovima, smjestio ga je u sam vrh aktualnog glazbenog vala elektronskih izvođača s mračnom industrial prošlošću. Ovaj se spoj, inače, pokazao spasonosnim za dva pomalo ustajala žanra, u procesu sjedinjenja lišavajući oba nepoželjnih trash elemenata njihovih estetika. To se ogleda kako u samoj glazbi tako i u elegantnim pratećim vizualnim materijalima koji probrano zadržavaju techno minimalizam i industrial crninu, ostavljajući za sobom i kvazi-futurističke fontove i gotičarske atavizme. U slučajevima glazbenika koji se iz eksperimentalnih i noise miljea reinkarniraju u klupske rezidente, kako se pokazalo i na nedavnim zagrebačkim nastupima Itala i Xosar, uvijek postoji opasnost da će dijelu publike izvedba biti suviše abrazivna. Kangding Ray je uspješno izbjegao i ovu i neke druge zamke. 

Za razliku od brojnih kolega koji će se pri izvedbi uživo nerijetko radije odlučiti za DJ set, Letellier dolazi u punoj opremi za pravi nastup, sa samplerom, ritam mašinom, efektima i live mixerom, a kao svestranom umjetniku i audio-vizualnom izvođaču, vizualna komponenta nije mu ništa manje važna. Očigledno pažljivo pripremljene vizualizacije izmjenjivale su se na platnu u pozadini pozornice tijekom cijelog njegovog seta, savršeno nadopunjujući crni ambijent kluba K4 zahvaljujući nimalo napadnim minimalističkim oblicima i uzorcima. Prava se magija ipak odvijala ispred platna, za velikim stolom prepunim elektroničkih uređaja, gdje je Letellier s lakoćom demonstrirao koliko su ponegdje još uvijek aktualni prijepori o (ne)uzbudljivosti žive izvedbe elektronske glazbe zapravo anakroni. Setom koji je trajao nekih sat i pol vremena predstavljen je uglavnom materijal s ovogodišnjeg albuma, u nešto drugačijem svjetlu, razliven preko niza drugih beatova i obogaćen raznim dodatnim zvukovima te mjestimice čak jedva prepoznatljiv. Iako je Solens Arc u suštini album sasvim prigodan za kućno slušanje, ispostavilo se da sadrži niz elemenata koji tek živom izvedbom u klubu dobivaju puni smisao, a neke od skladbi koje su se pri prethodnim slušanjima možda činile kao potencijalni razarači podija, poput Amber Decay, u live izvedbi su tu titulu prepustile drugim, skrivenim draguljima albuma. Beatovi uživo djeluju još punije, synth linije su daleko oštrije, a svi oni mali odjeci noise utjecaja zaokružuju bogatu zvučnu sliku koja je istovremeno tehnički besprijekorna i energično sirova.

Ako je Kangding Ray objasnio kako se to radi, ostatak izvođača s lineupa mogao je samo gledati i učiti. Na glavnoj bini večer su otvorili i zatvorili Volumeovi DJ-i Bench i Brt Cutul solidnim, ali mahom predvidljivim techno setovima, dok je možda i predugo čekanje glavnog izvođača imao prikratiti Slovenac Mind Machines s live nastupom kojim je uglavnom dokazao kako količina i kvaliteta audio opreme ne može izliječiti nedostatak kreativnosti. I sam Letellier bi svako toliko zakoračio na binu želeći započeti set, valjda već nervozan, kao i onaj manje opijeni dio publike koji je s oduševljenjem dočekao da ovaj slovenski one-man projekt napusti prostoriju. U drugom, više ili manje pustom dijelu kluba, na repertoaru je bila jednako mračna ali možebitno zabavnija elektronska glazba sa synth predznakom u izvedbi DJ trojca Symann, Vuka i Byn. Budući da se nije znalo kada će početi headliner, većina je posjetitelja bila isključivo na glavnom flooru do samog završetka Letellierovog nastupa, no vrijedilo je pretrpjeti par neupečatljivih setova za vrhunsko live iskustvo kakvo pruža Kangding Ray ostavljajući naposljetku dojam mudrog ali neposrednog majstora showa koji čuva prljavu malu tajnu – prepun klub je upravo plesao na eksperimentalnu glazbu.

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 17.12.2014