Vrijeme je za pravi showtime | kulturpunkt

Vrijeme je za pravi showtime

Kako smo formu reality showa stavili u malo širi kontekst.

Piše: Marija Andrijašević
  • A
  • +
  • -

Ono što je u zadnje vrijeme pokazalo neku vrstu pomaknutosti s mjesta su vijesti s naslovnica internet-portala. Osim uobičajenih tračeva, tu se pojavio jedan od najjačih intervjua u posljednje vrijeme - onaj Siniše Vuce za Slobodnu Dalmaciju. zatim Mamićevo psihijatrijsko vještačenje, Niveskino optuživanje oca Aneja Sema za zlostavljanje… Par dana kasnije pojavio se još jedan jaki dio Vuce, ovaj put njegov dlan na ženinom obrazu, al' polako sad, doći ćemo i do tog dijela. Nakon što je Vuco u intervjuu zaprijetio većini mužjaka s ovih prostora, a bogami i nekim ženama, svojim sposobnostima u krevetu, odlučila sam čisto znatiželje radi pogledati čime nam to još Vuco može zaprijetiti.

Sigurno se sjećate njegovog gostovanja kod Malnara kad je izjavio da kod kuće drži cijeli arsenal oružja i tko sad njemu tu može išta?
Kako reagirati kad neka javna osoba izjavi nešto takvo? Kad svoju bahatost postavi iznad zakona ili zdravog razuma? Oni koji se ne žele s time opterećivati odmahnut će rukom i nasmijati se, a oni koji se ipak požele time poigrati, napravit će gadnu pogrešku jer… kad odgovoriš djetetu na njegovu provokaciju reakcijom, uslijedit će ih još. A ovdje se upravo korespondira na toj razini. Nekakva lančana reakcija koja nema veze sa svemirom nego s ljudskom taštinom. U nekim sredinama i s primitivizmom. Jer, kako drugačije protumačiti njegove najnovije ispade u medijima, a posebno šamaranje žene?

Prvo nama poznato šamaranje dogodilo se početkom ove godine, par dana prije nastupa na Dori (zbog čega je i diskvalificiran). Tada se i njegova žena s njim pojavila u medijima i izjavila za naš narod pun interesa kako se nije dogodilo ništa više od normalne obiteljske svađe. I da, tu zapravo dolazi ono najzanimljivije -; potreba javnih osoba da se izjašnjavaju pred kamerama o svom privatnom životu, nevezano za sreću, novac… bilo kakav uspjeh. Sve se bazira na opravdavanju i grabljenju medijskog prostora, zatiranju afera i aferica pod medijski tepih i svima će nam biti lakše jer smo dobili završetak, closure skandala. Sad ćemo s njima lakše disati i pratiti njihove uspjehe, karijere ove-one. Ma da…
Međutim, nema nikakvog završetka, priča se nastavlja dalje. Vuco opet šamara svoju ženu, oformljuje novi stari bend i šalje nam svima još jednom poruku: "Mogu raditi što hoću i kad hoću zato jer sam ja tako rekao".

A budne kamere sve to prate, svi mediji jurišaju prema novim skandalima i svi virimo Vuci iznad ramena očekujući njegov najnoviji ispad. I eto Vuce opet na televiziji i u novinama zbog zlostavljanja žene. I eto opet izjava tipa "Ništa se nije dogodilo, odoh ja na probu s bendom".
Zar ovo ne podsjeća na nekakav TV format u kojem se prati privatni život sudionika, koji vrvi dinamikom, događanjima (skandalima), svakakvim obratima i tako ostvaruje svoj cilj - što veću gledanost, tj. pažnju velike većina promatrača sa strane.
Oni postaju savršene mete medija čiji se život može pratiti koji god da se dnevni ili tjedni časopis poželi prelistati ili pogledati neke od televizijskih emisija. Postajemo upućeni u njihove živote makar nam to i nije bila namjera. Možebitna kriva interpretacija tog istog života kojeg vode uopće nije upitna, ona nam je tako servirana. Treba je krivo interpretirati da bi ju se reinterpretiralo. Isto je i u Big Brotheru, u kojem se sve vidi i sve zna. On je odavno postao rasadnik teorije relativiteta. A time i nezanimljiv.

Ne bojte se, niste prestari za Big Brother, jednostavno ste preumorni za igre na klackalici. Takvim formatima fali konkretnosti, a ne neprovjerenih informacija kojima ćete prebukirati iole ispravan mozak. Unutra se događa jedno, kad netko ispadne vani za medije priča drugačiju priču od onog što smo vidjeli.

Pa što nas onda privuče takvim emisijama? Interes za nešto strano i upoznavanje nečega što nam je do tada bilo nepoznato. SSNMT s Nove TV se isfurao već prve godine jer je postigao sve svoje ciljeve: zabavio nas je i pružio nam je uvod u reality format kakav njeguje Big Brother (sjećate se da su finalisti SSNMTS živjeli neko vrijeme u zajedničkom stanu gdje su ih snimale kamere?). Big Brother nas je, doduše, prve godine i zabavio i pokazao nam kako smo učmali, nepokretni i željni reanimacije isto koliko i bakice iz staračkih domova na samrti.

Mislim, sjećate se možda Patrika Jurdića? Hint: nije jedan od sudionika Big Brothera. Gdje je on nestao?
Zašto onda opet SSNMTS ili Hrvatski Idol ili Showtime, koji kod nas nikako da postigne nekakvu željenu pozornost? Ove subote sam se zakačila na taj show i pokušala shvatiti što bi me od svega toga trebalo zadržati pred televizijom pa da postanem vjerni gledalac ovog showa. Nema tu ni neviđenog ni skandala. Ustvari, bilo je demantiranja nekakvog skandala između Izabele Popović i oca joj Danijela, koji su u posljednje vrijeme također grizli svoj dio medijskog kolača. I to ne bilo koji dio, nego onaj sklon skandalima. Pjevačke talente imamo, al' kakve koristi od njih kad su mi nezanimljivi? I kad je Vatroslav otpjevao Rehab od Amy Winehouse vrhunski, a ispao iste večeri?

Big Brother konje za trku ima - njegov sudionik Stipe navodno je šamaratelj žena kao i Vuco, a ukućanka Mateja dugoprstić. I sad mi promatramo kako se snalaze u tom prostoru gdje su svjesni da ih netko promatra, a ne smiju udariti nekoga ili su ograničeni mjestom gdje bi mogli utažiti svoju kleptomansku osobnost?
Smiješno.

Zapravo jedina prava reakcija na sve ovo bi trebalo biti ignoriranje. Ali, kako ignorirati nešto što će u mnogočemu utjecati na mlade čiji će uzori biti baš Vuco, koji će jedan dan išamarati ženu, drugi završiti na televiziji i sutradan ići vježbati svirati sa svojim bendom? Pa lijepo, isključiti kameru baš u onom dijelu showa kad bi nam trebalo postati najnapetije jer se sad razrješava cijela situacija. Ne treba nam tuđi closure na vlastitu štetu.

Renato Baretić ovo je ljeto, baš u vrijeme kad su se novine raspisale oko dolaska Paris Hilton u Dubrovnik, napisao zanimljiv članak i postavio na kraju još zanimljivije pitanje: "I meni se to gadi, i ja bih volio raditi u novinama koje plasiraju samo važne informacije. Ali - tko bi takve novine kupovao?"

Vi možda? Stvarno? Ne zezate me?

Isto tako se postavlja pitanje bi li mediji mogli bez ovakve vrste realityja kojima nas zabavljaju Vuco i njemu slični? Ne bi, a vjerojatno više ne možemo ni mi jer smo se navukli. Sad nam samo treba dosaditi.


Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 16.11.2007