Vrtlarenje kao stvaranje javnog prostora | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Vrtlarenje kao stvaranje javnog prostora

Zelena površina poznata kao Vrtal, nastala trudom lokalnog stanovništva, jedno je od rijetkih mjesta u turizmom okupiranoj splitskoj jezgri na kojem javni prostor ispunjava svoju svrhu.

Piše: Filip Bojić

FOTO: Filip Bojić

Dok je postsezona obarala rekorde u noćenjima i dolascima, ovo ljeto Splićani su mogli svjedočiti obaranju vlastitih granica tolerancije na kaos koji dolazi s navalama turista u grad. Jasno, turizam i njegovi brojni gosti samo su kap što prelijeva posudu problema koje jedna vlast ostavlja drugoj u naslijeđe. Ljetne gužve na ulazu u grad koji je s autocestom, odnosno aerodromom spojen samo jednom prometnicom mogu poslužiti kao prostorni i konceptualni uvod u problematiku beskompromisne podređenosti jednoj ekonomskoj grani. Tako je postalo gotovo nemoguće uzeti stan u najam na čitavu godinu, jer se u periodu od svibnja do listopada prazne za goste, pa urbane i društvene dinamike doživljavaju promjenu. Split se seli na periferiju i u trgovačke centre, a veliki i reprezentativni dijelovi grada, poput Splita 3, ostaju bez sadržaja, samo s idejnim konceptom.

Samim tim, dinamika života i dalje poprilično centraliziranog grada ocrtava poprilično jak kontrast između ljetnog meteža i zimske letargije. Dok za turizam manje atraktivni kvartovi i objekti prepušteni sami sebi dobrim dijelom atrofiraju, centar grada i obala doživljavaju investicijski bum. Nažalost, i tu se u osnovi radi o razvoju samo profitabilnih projekata, poput nakaradnih hotela na Bačvicama koji su pojeli malobrojne zelene površine i objekte šire namjene, a njihovi gosti okupirali plaže istisnuvši lokalno stanovništvo. Situaciju ne poboljšava sivozonska dodjela koncesija na pomorskom dobru kao ni njihova neadekvatna kontrola.

No svakako najveću težinu upravljačke usmjerenosti na brzi profit podnosi centar grada i njegova stara jezgra. Zatvaranjem prodavaonica odjeće i obuće, prehrambenih dućana, antikvarijata i knjižnica ili autentičnih kavana gube se sadržaji koje urbane sredine uzimaju zdravo za gotovo. Invazivna transformacija ponude iz cjelogodišnje u sezonsku učinila je svakodnevni život težim, a bezobzirna okupacija javnog prostora gotovo nemogućim. Štekati, gužve i otpad koji za njima ostaje progutali su život i grad pretvorili u kulisu za prolaznike. Problem nebrige za gradsku jezgru u međuvremenu je izišao iz praznog izloga gdje je bio manje uočljiv i preselio se na ulice, parkinge, trgove i dijelove obale, odnosno na sve površine koje mogu doprinijeti obaranju još jednog turističkog rekorda. Prometni, komunalni i društveni red žrtvovani su u ime brzog profita kojeg donose štekati i ležajevi, a stanovnici splitskog Geta primorani su odlaziti u druge dijelove grada ili uzeti stvari u svoje ruke.

Jedan od malobrojnih Getana koji prkosi nametnutim promjenama je Baldo Đanović, tridesettrogodišnji kroatist s adresom u Dominisovoj 9, jedinoj ulici sa zelenom površinom u Dioklecijanovoj palači. Njegovo uporno vrtlarenje koje je započeo kao jedanaestogodišnjak stvorilo je prostor poznat kao Vrtal, trenutno jedno od rijetkih mjesta unutar zidina gdje javni prostor ispunjava svoju svrhu. Iako je zbog prizora u kojem se iznad autohtonog mediteranskog bilja na tankom konopu suši odjeća lako pomisliti kako je ovaj dio grada oduvijek izgledao isto, za njegovo stvaranje bilo je potrebno puno borbe s vjetrenjačama. Vrtal je nastao iz Ruševine, kako se ranije zvao taj dio Dominisove jer se tu nalazio objekt koji je tijekom Drugog svjetskog rata srušen, pa je 90-ih ovo mjesto služilo za odlaganje otpada. "Osim vešmašina, bojlera i građevinskog otpada tu su se nalazili i kontejneri koju su uklonjeni tek nakon što je jedan završio u rivi kao znak protesta nakon niza neuspješnih dopisivanja s nadležnim službama. Ostataka otpada susjedi i ja smo se rješavali postepeno i na njihovo mjesto donosili zemlju te počeli sa sađenjem. Veliki dio ljudi koji su pomagali oplemeniti prostor danas više nije u Dominisovoj, pa smo susjeda teta Lile i ja jedini koje se kontinuirano brinemo o Vrtlu", objašnjava Baldo.

Nastanak Vrtla je bio dugotrajan i ostao neizvjestan proces. Unatoč tome što kroz njega prolazi evakuacijski put kinoteke Zlatna vrata zbog čega se na njegovom mjestu ne može izgraditi objekt, i ovoj se površini u više navrata pokušao promijeniti izgled i namjena. Za razliku od ranijeg napada kada je prenamjena u štekat zaustavljena inicijativom građana, onaj zadnji, s kraja 2017. godine, kada se krenulo u popločavanje površine, spriječen je intervencijom samog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Tada je najavljeno da će nakon vraćanja površine u prvobitno stanje Parkovi i nasadi u suradnji s građanima održavati Vrtal. Upitan kako izgleda suradnja na održavanju, Baldo odgovara: "Sve se opet svelo samo na riječi pa kao i do sada ovisimo sami o sebi. Pomoć više ne stiže ni u obliku sadnica, pa jedine donacije budu od susjeda, poput recimo ove vreće iskorištene kave iz kafića u kojem sjedimo, što ću upotrijebiti kao gnojivo". No tradicionalno ignoriranje gradskih službi i konzervatora zapravo stoji u sjeni neodgovorenog pitanja o nadležnosti. Zamoljen da pojasni tko je uopće odgovoran za ovaj prostor kojim se službenici i turistički djelatnici često hvale, Baldo kaže: "Odi u Banovinu pa ako saznaš reci mi, jer do sada nitko od nadležnih na to nije odgovorio, kao ni što je točno prvobitno stanje. Je li to antika, ovo zelenilo ili ona hrpa otpada koju smo morali sami uklanjati? Shvaćam da su moje intervencije u Vrtlu ilegalne i zbilja nemam problem s tim da mu netko promjeni izgled ili svrhu, samo želim da se tom površinom konačno počne upravljati na transparentan način".

Ruševan objekt zatrpan smećem pored Carrarine poljane nedaleko od Vrtla

Iako Vrtal iz različitih razloga privlači interes prolaznika, javnosti, investitora i gradskih službi, pozornosti usprkos, ostatak Dominisove ulice kao i mnoge druge točke unutar gradske jezgre ne dobivaju ni minimum potrebne brige. Unatoč Unescovoj zaštiti povijesnog dijela za čije se održavanje plaća spomenička renta, ali i na kojoj se dobrim dijelom temelji ekonomija čitavog grada, očiti problemi centra Splita i dalje se ignoriraju. Nepostojanje adekvatnog plana upravljanja starom gradskom jezgrom zbog kojeg je taj dio grada pretvoren u zabavni park za turiste i izvor zarade za investitore svela je broj stanovnika Geta s više tisuća na par stotina. Kontinuirana uzurpacija javnih prostora štekatima zbog kojih trgovi počinju ličiti na ulice, a ulice na eksterijer restorana, neodržavanje osnovne infrastrukture, restauracija nekvalitetnim i preplaćenim materijalima, nereagiranje na samovolju pojedinaca koji ruše i grade unatoč zaštiti ovu su sezonu eskalirali, a građanima je prekipjelo.

Kako bi se tradicija nebrige konačno prekinula, raskopana fasada odmah nasuprot Vrtla i rupe u stropu obližnjeg Židovskog prolaza postale su početna mjesta niza aktivističkih akcija koje se i dalje redaju. Dok su rupe u Židovskom prolazu aktivisti performativno sami sanirali i pritom na uvid dali troškovnik, na fasadi u Dominisovoj prozvani su voditelj Odsjeka za staru gradsku jezgru Goran Nikšić i pročelnik Konzervatorskog odjela Radoslav Bužančić, koji je inače i sam stanar spomenute ulice. Jasno, zid je jutro nakon akcije prebojan, ali fasada je ostala razrovana. Upornost prozivanja isplatila se barem kod ilegalno postavljene ploče za oglašavanje na Voćnom trgu, koja je poslije akcije građana skinuta, no nažalost, previše je kompleksnih problema koji bi se na ovaj način mogli riješiti. Upitan da prokomentira situaciju koja se dešavala u blizini njegovog doma, Baldo odgovara: "Građanima je dosta nereda i mislim da je potrebno upozoriti na nerad institucija koje svi mi plaćamo. Kad je riječ o Vrtlu, ne želim sebi priskrbiti medijsku pažnju, tapšanje po ramenu niti se pozicionirati kao jedini koji ima pravo na ovaj prostor. Moj cilj je ispod vlastitog prozora stvoriti ugodno mjesto za obitelj i građane kad nam već oni kojima je to posao to nisu u stanju osigurati". 

Nakon što se stiša buka, a gužve stranaca polako prorijede, u centru Splita ostaju njegovi malobrojni stanovnici i mnogobrojni problemi. Visoke cijene i loš standard života u starom dijelu grada te komunalni nered koji eskalira pretrpavanjem infrastrukturnih kapaciteta ili jednostavnije, uporno neupravljanje gradskom jezgrom, rezultiraju kontinuiranim bijegom građana u druge kvartove. Sezonski metež uvijek istakne niz problema s kojima se Getani svakodnevno suočavaju, a "projekti" poput Vrtla dodatno naglašavaju nebrigu nadležnih tijela čiji posao obavljaju aktivisti. Javne površne, a posebice one oplemenjene zelenilom nisu ekonomski resursi grada, nego dvorište i potreba ljudi koji ga naseljavaju, pa se kao takvi moraju i sačuvati. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 10.12.2018

VEZANE VIJESTI

Prostor za lov u mutnom

Piše: Diana Magdić
Spor iz splitske Dioklecijanove ulice nije neka naročita iznimka u modelu, a raspliće se samo zahvaljujući nestrpljivosti investitora i od institucija napuštenoj udruzi Adria Art Annale.

Kako grad gubi smisao

Piše: Matija Mrakovčić
Udruga Adria Art Annale održala je akciju pred Ministarstvom državne imovine kojom je upozorila na otimačinu prostora koji koriste i za koji plaćaju najam već petnaest godina.

Grad kao sociološki i umjetnički eksperiment

Razgovarao: Vatroslav Miloš
O ACTOPOLIS-u, transnacionalnom umjetničkom laboratoriju koji propituje aktualnu situaciju i budućnost urbanoga života, razgovaramo s kustosicom Anom Danom Beroš.