Vuci, robo-vile i ateistički hajduci | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Vuci, robo-vile i ateistički hajduci

Nakon dobrog otvaranja, serija Raised by Wolves zbog pretjerivanja s elementom misterije ubrzo odlazi u smjeru u kojem se čini da će završiti kao TV-saobraćajka.

Piše: Tonći Kožul

FOTO: YouTube

  • A
  • +
  • -

Nije baš neko zlatno doba televizijske znanstvene fantastike. Žanr koji bi trebao prednjačiti svježim i odvažnim idejama – na malim ekranima zadnjih tko zna koliko godina životari kroz produžetke desetljećima starih franšiza (Discovery, Picard, The Mandalorian), rebootove (Westworld, Lost in Space, Battlestar Galactica – za koju se priprema JOŠ jedan reboot!), ili u najboljem slučaju ekranizacije SF-romana. Poput The Expansea, koji slovi kao najbolja SF-serija današnjice – a i on ima pokoju boljku, poput recimo skučenog budžeta, tipičnog za serije kanala SyFy, zbog kojeg nije onoliko vizualno impresivan koliko je mogao i zaslužio biti.

Stoga je serijal Raised by Wolves dočekan kao nova velika nada televizijskog SF-a jer, čuda li nad čudima, nije franšiza (bar ne zasad lol), niti reboot, pa ni ekranizacija... I nije čak ni neki jeftinjol nego skupocjena HBO-ova produkcija, a da bi dojam vizualnog spektakla bio potpuniji – prve dvije epizode je k tome još i režirao Ridley Scott! SF-fanovima je to bilo kao da ih je netko šarmirao buketom lijepog cvijeća i odveo u predivni bistro na promenadi... Za razliku od većine televizijskih SF-produkcija iz proteklog desetljeća, koje su uglavnom bile kao da te neki mufljuz vodi na prvi spoj u kvartovsku birtiju s tri stola i pikadom u koju godinama nije kročila ženska noga, ne računajući konobaricu. Osjećali smo se tako tetošeno!

I serija nas je upoznala s dvoje bezbožnih androida, Majkom i Ocem koji zasnivaju koloniju i odgajaju grupicu ljudske djece na dalekom, naizgled nenastanjenom planetu Kepler-22b, nakon što je matična im Zemlja gotovo potpuno uništena u bespoštednim ratovima između ateista i mitraista, fanatičnih štovatelja boga Sola. A onda ispadne da su se i mitraisti uputili na Kepler-22b i – eto ti belaja...

Pilot-epizoda je imala sve što biste mogli poželjeti od pilota jedne ovakve serije: jako zanimljivu premisu, dojmljivu fotografiju, top efekte te uzbudljiv, pa i šokantan razvoj događaja koji nas je ostavio sa sto pitanja u glavi i onom slatkom, gorućom željom da dobijemo bar pokoji odgovor u narednim tjednima. Univerzalno oduševljenje pilotom se, međutim, nije proteglo do kraja sezone, do kojeg se gledateljstvo već podijelilo na dva tabora: one koji su i dalje obožavali seriju s mitraističkim žarom – i nas koji smo bivali sve skeptičniji, ako ne i psovali Sola nakon polarizirajućeg finala nedavno prikazane prve sezone.

Ali nije da nisam bio spreman na to. Jer koliko god da mi je pilot bio dobar, ovo je ipak i dalje HBO-ova visokobudžetna serija o androidima – baš kao onaj nesretni Westworld, koji je također imao sjajno otvaranje e da bi onda postajao sve veći i veći krš, završavajući mi naposljetku u rubrici "ZAŠTO pobogu ja ovo i dalje gledam?!?". Tako da sam od početka strepio kada bi i u Raised by Wolves mogao krenuti raspad sistema i – sad kad gledam unatrag, rekao bih da je to bilo negdje oko... druge epizode?

Da ne budem sad previše strog prema seriji – nije to neko zafrkavanje gledatelja čisto zafrkavanja radi kao u slučaju Westworlda, čiji su autori bili toliko opsjednuti gomilanjem misterija i zagonetki i navođenjem gledatelja na krivi trag da su po putu zaboravili kako jednostavno ispričati priču s glavom i repom. Raised by Wolves nije ni približno tako ekstreman primjer forsiranja enigmatike nauštrb drame, ali bih svejedno rekao da je, tja... previše zaogrnut plaštom tajnovitosti za vlastito dobro?

Kako prepoznati seriju koje je previše ovisna o misterijama kao pogonskom gorivu? Pa, tako što, kada im sezona dođe kraju i osvrnete se unatrag, skužite da ste cijelo vrijeme uglavnom samo saznavali stvari na kapaljku – stvari o prošlosti likova, o njihovim stvarnim motivima, o njihovom okruženju i tako dalje – ali da se relativno malo toga konkretnog dogodilo u prezentu radnje. A radnja prve sezone Raised by Wolves se uglavnom svodi na... pa, dva-tri okršaja Majke i Oca s jedne te mitraista s druge strane. Plus neke čudne stvari koje im se povremeno dogode između tih okršaja, a koje djeluju posve nasumično jer vam je uskraćen gotovo bilo kakav kontekst za razumijevanje, jer MISTERIJE.

Ono, volim i ja dobru misteriju – tko ne voli? – ali jedno je imati misterije, a drugo kad ti misterije, jebote, paraliziraju seriju! Naprimjer, mislim da neće biti neki pretjerani spojler ako kažem da se ispostavi kako naizgled nenastanjeni Kepler-22b zapravo... i nije tako nenastanjen kao što se čini. Znate već koja je procedura s ovakvim serijama, znate odmah u startu da će tu biti ovakvih ili onakvih tajanstvenih starosjedilaca, da ćete nakon dvije-tri epizode početi viđati njihove obrise u mraku i da ćete bilo što iole konkretnije o njima saznati... vjerojatno tek na kraju sezone? 

I tako bi i ovdje, samo što ti zakrabuljeni starosjedioci, domoroci, šta već, ne da nisu neka prijeteća pojava – nego su me fizionomijom i kretanjem ponajprije podsjećali na, hm... Evokse? Znate, one dobroćudne, kudrave, skoro-pa-medvjediće iz Star Warsa? E, tako nekako otprilike, što... možda i nije baš najpoželjnija asocijacija za jednu seriju koja se inače trudi graditi nekakvu kao creepy atmosferu? Mislim da je i scenaristima to naknadno sinulo, pa su u drugoj polovici sezone brže-bolje ubacili scenu u kojoj se ovi mole nečemu što izgleda kao... glava janjeta s ražnja na metalnom postolju? A moglo se to sve jednostavno izbjeći tako da se lijepo negdje u tipa četvrtoj ili petoj epizodi razjasnilo tko i što su oni i nastavilo dalje odatle, ali – jok, sve što može biti misterija mora biti misterijom i točka, pa makar i narušavalo atmosferu serije!

A postojanje nekih drugih bića na Kepleru je inače potpuna novost Majci i Ocu, čitavih dvanaest godina nakon što su na nepoznatom planetu zasnovali koloniju o kojoj bi trebala ovisiti budućnost ljudske vrste – dvanaest godina kroz koje se očito nisu udostojili pošteno poskenirati niti najbližu okolinu za moguće prijetnje potencijalno zadnjim izdancima ljudske vrste koje su, kao, programirani štititi? Da ne spominjem kako su, od svih mogućih kutaka planete, izabrali da nastane djecu tik do jedne – ogromne rupe bez dna, promjera jedno bar deset metara?!? Jedna takva potpuno nemarna traljavost da me ne bi iznenadio twist da zapravo nisu uopće ateistički androidi, nego da ih je na Kepler uhljebio HDZ! 

A kad androidima logika nije jača strana - možete misliti kako se tek u seriji ponašaju ljudi. Mitraisti su recimo također uvjereni da su među posljednjim živim predstavnicima ljudskog roda – pa se svejedno uredno nastavljaju međusobno ubijati zbog glupih internih sranja! Mislim, dobro, kužim: religiozni fanatici, slijepo vjerovanje autoritetima i hijerarhiji, bla bla, ali kad ste već toliko desetkovani da vas ostane tek tucet-dva, a stvarno ste uvjereni da ste među posljednjim preživjelim homo sapiensima – pa je li previše za očekivati da bi netko od vas mogao možda u nekom trenutku i reći da bi možda, štajaznam, mogli i malo stati na loptu? Glavnog baju među mitraistima, inače, glumi Travis Fimmel ilitiga Ragnar iz Vikingsa i glumi ga tako da baulja okolo poput pijanog šatoraša – ali ostatak postave je uglavnom OK, Amanda Collin i Abubakar Salim su jako dobri kao Majka i Otac, a nije ni Winta McGrath za baciti u glavnoj dječjoj ulozi (mada me totalno dekoncentriralo koliko je ista Kiernan Shipka!).

E, i još onda povrh svega toga – finale sezone! Sve ovo što sam dosad naveo je ništa u odnosu na finale, koje kao da je napisano u potpunom kokainskom bunilu, bez ikakvih filtera, kao da su scenaristi nabacali sve što im palo na pamet. Neke je to finale toliko revoltiralo da su prekrižili seriju... Jesam je i ja manje-više prekrižio kao ozbiljnu seriju, ali ću pogledati bar još jednu sezonu jer ako i bude TV-saobraćajka kao što mi se čini da će biti – bit će bar propisno zabavna saobraćajka, za razliku od zadnje dvije sezone Westworlda.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 30.10.2020

VEZANE VIJESTI

OK, svemirski boomeru

Piše: Tonći Kožul

Glacijalno spore radnje i neuvjerljivo zbrzanih odnosa među likovima, Star Trek: Picard je jedna zvjezdana tegoba iz ladice razočaravajućih televizijskih reuniona.

Baci fotonsku bombu, goni klingonsku bandu

Piše: Tonći Kožul

Zbog prezasićenosti obratima Star Trek: Discoveryju nedostaje dubine, no dobri likovi i izuzetna dinamičnost daju mu potencijal da iskorači iz sjene svojih prethodnika.

Jedan muškarac i beba

Piše: Tonći Kožul

Iako ne otkriva ništa novo o univerzumu Star Warsa, The Mandalorian gledatelje uvlači u "oronule kutke galaksije" igrajući prije svega na kartu vizuanog doživljaja.

Ustajte, vi zemaljski roboti!

Piše: Tonći Kožul

Serija Westworld može biti emotivno bogata kada ostavi enigmatska kompliciranja po strani i prestane tretirati svoje likove kao puke pijune na igraćoj ploči.

Papazjanija carbonara

Piše: Tonći Kožul

Skupa produkcija serije Altered Carbon pada u drugi plan pred pripovjednim nelogičnostima, šundovskim obratima, fetišizacijom nasilja i lošim tretmanom ženskih likova.

Što je ostalo od revolucije?

Piše: Tonći Kožul
Iako je, nadovezujući se na bujanje antikapitalističkog raspoloženja, serija Mr. Robot postala udarna popkulturna senzacija, njeni nastavci ne uspijevaju pratiti vrhunsku prvu sezonu.