Za DORH spremni | kulturpunkt

Vijesti Mediji

<

Za DORH spremni

Izbor iz tjedna u medijima: od proslava suludih obljetnica, preko odnosa rada, inovacije i tehnologije, do ne-seksističkog grada.

Piše: Vatroslav Miloš

FOTO: Martina Kontošić/Kulturpunkt.hr

Došao je taj dan. Svake se godine nekako ušulja, prikrade i pomete desetljeća akumuliranog znanja, istraživanja i, uvjetno rečeno, razuma. Uistinu je okrutan taj travanj, pogotovo na datum kada moralni, povijesni i politički gubitnici obilježavaju proglašenje nimalo nezavisne, nimalo države i nimalo Hrvatske. Ovih dana to čine nekako slobodnije, s obzirom na to da nikakvih reperkusija kao niti barem nedvosmislene javne osude od aktualne vlasti nema, čemu se svakako - kao i prijašnjih godina - moglo svjedočiti na proslavi 25. obljetnice osnutka IX. bojne HOS-a koja nosi ime ustaškog zločinca Rafaela viteza Bobana i čiji je "službeni znak": Za dom spremni. "Stoljetni san o hrvatskoj slobodi za kratko se ostvario 1941. godine osnivanjem Nezavisne države Hrvatske. Na žalost, izdajom dijela naroda ugušena je Nezavisna država Hrvatska i hrvatski narod je utonuo u najcrnji komunistički mrak u kojemu se progonila svaka hrvatska riječ i ideja", istaknuo je u obljetničkom govoru jedan od zapovjednika te postrojbe Marko Skejo, "Uz Božju pomoć utemeljena je 1991. godine IX. bojna HOS-a vitez Rafael Boban. Vitez Rafael Boban je bio general hrvatske vojske, jedan od najhrabrijih ratnika u hrvatskoj povijesti, legenda Hrvatske legije, koji je bio jedan od najčasnijih hrvatskih vojskovođa. Mi smo sljedbenici svih hrvatskih sinova koji su kroz povijest pali za dom i hrvatsku neovisnost". Uz zahtjev da se "njihov pozdrav" ugradi u novi zakon o hrvatskim braniteljima - kao i sasvim neugodan osjećaj besmisla ponavljanja lekcija iz osnovnoškolskog udžbenika povijesti - i prikladnu korsku izvedbu, izgleda da je masa ponovno bila naprosto pregolema da bi organi reda i mira u njoj mogli identificirati barem jednog kriminalca. "Godina je 2016., nedjelja 10. travnja", piše Mašenjka Bačić za Stav, "a Split je još jednom tužan i okupiran grad u kojem ljudi nekažnjeno i uz odobravanje predstavnika vlasti i crkve veličaju ustaštvo".

Revizionistički je tako i Jakov Sedlar uronio u "istinu o Jasenovcu", "dokumentarni film" prepun laži i falsifikata od koji je tek jedan segment demontirao Lovro Krnić za Lupigu. Otkrio je, naime, da je naslovnica Vjesnika iz 1945. prikazana u filmu - koju Sedlar koristi kao ključni argument protiv "komunističke propagande o Jasenovcu" - u potpunosti neautentična. Vidljivo je već na prvi pogled da se sporna naslovnica ne uklapa u grafički i urednički obrazac korišten u Vjesniku u tom periodu. Ponešto detaljniji pogled na tekst iznad kojeg navodno stoji "Mnoge leševe iz Jasenovca Sava je donijela do Zagreba" razotkriva da se tamo, naime, piše o položaju Trsta, Istre i Slovenskog primorja.

Povjesničar Bartul Čović na portalu Slobodni Filozofski analizira pokušaje inzistiranja "relativiziranom tumačenju povijesti, lišenom političko-ekonomskih implikacija po suvremenu društvenu zbilju". Kako bi nas mnogi ovih dana željeli uvjeriti, ideologija je konstrukt koji smo odavno već trebali nadvladati, a vrijeme je da se okrenemo budućnosti i odmaknemo od starih sukoba ustaša i partizana. Čovićev tekst se referira na pokušaj razlaganja teza Marije Selak o potrebi službenog komemoriranja stradanja na Bleiburgu: "Selakina obrana pritom počiva na paradoksalnim postavkama koje se svakodnevno mogu vidjeti ne samo u političkom, već i u akademskom polju. Niz aktera, poput predstavnice ‘konzervativnijeg intelektualnog bloka’ u HRT-ovoj emisiji, vlastitu objektivnost i analitički legitimitet nastoje istaknuti nominalnim zauzimanjem neideološke pozicije. Međutim, stavovi izneseni u spomenutom članku mogu se promatrati kao presjek argumentacijske linije hrvatske desnice, posebice kada je riječ o raspravama na temu ljudskih gubitaka u Drugom svjetskom ratu te nasljeđa antifašističke borbe".

Inovacija i tehnologija, koje su u svom reprezentacijskom, ali i praktičnom modusu uzdignute na razinu fetiša, u potpunosti su zasjenile rad i proizvodnju. U eseju Hail the maintainers Lee Vinsel i Andrew Russell razlažu zašto kapitalizam uspijeva u području "inovacije", ali ne i u području "održavanja". Ono što kritičari fetiša inovacije ističu kao mnogo važnije jest održavanje, popravljanje, izgradnja infrastrukture. Jednostavno rečeno, rad omogućuje funkcioniranje infrastrukture i to je ono što je za ljudsku svakodnevicu mnogo važnije od velike većine tehnoloških inovacija. "Feminističke teorije odavna ističu", pišu Vinsel i Russell, "da opsesija tehnološkim novotarijama zasjenjuje sav rad, uključujući i kućanski rad, koji žene, disproporcionalno, obavljaju da bi život išao dalje". Ta neproporcionalnost reflektirana je, primjerice, i u činjenici da rad u domaćinstvu ima nevjerojatne financijske posljedice, a ne uračunava se u formalne ekonomske statistike.

Radinici na odlagalištu otpada Blue Plains u Washington, DC; FOTO: Robert  Madden/National Geographic Creative

Naši aktualni reformisti i politički inovatori imaju, dakako, svoje mišljenje o radu i pravima građana pa je tako saborska zastupnica Ines Strenja Linić, inače oslobođena plaćanja police dopunskog zdravstvenog osiguranja, izjavila da se "jako malo se govori o ljudima koji su oslobođeni plaćanja dopunskog osiguranja". Kako bi se taj sustav održao, koji prema njoj uključuje "siromašne građani i kompletne grupacije sve djece do 18 godina, redovite studente, sve oboljele od malignih bolesti, psihijatrijske bolesnike", moralo se ići u povećanje naknade za dopunsko zdravstveno osiguranje. Što je od svega toga točno istražio je Faktograf. A njena stranačka kolegica, ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović, izjavila je da "osmosatno radno vrijeme ne treba uključivati plaćenu pauzu". Jurlina Alibegović, odnedavno poznata i po tome što joj "radni tjedan završava u petak u 16 sati kada se posvećuje svojoj obitelji i prijateljima", vjerojatno niti ne razmišlja o tome da unatoč tome što zakon određuje pravo radnika na dan odmora, kao i pravo na plaćenu pauzu - što je pravo koje ona očito zdušno uživa -  mnogi od njenih sugrađana to pravo poznaju tek kao mrtvo slovo na papiru. 

Nova hrvatska nacionalna paradigma našla je svoje zasluženo mjesto u ARTE-ovom dokumentarcu Rechts, zwo, drei – Driftet Europa ab? u režiji Sebastiana Bellwinkela, Romy Straßenburg i Marte Werner. U dobrom društvu s njemačkim, francuskim, poljskim i mađarskim radikalnim desničarima, fašistima, revizionistima i ksenofobima, našli su se HČSP, Ivan Tepeš, Zlatko Hasanbegović, ali i pojedini pripadnici Crkve i hodočasnici na manifestaciju koja se svake godine održava u Čavoglavama. 

Stvarnost prostora urednice Eveline Turković započela je ciklus emisija autorice Vesne Vuković, a u njezinom prvom izdanju emitiran je esej Dolores Hayden Kako bi izgledao ne-seksistički grad? Razmišljanja o stambenom prostoru, urbanom dizajnu i radu. Hayden, urbana geografkinja i povjesničarka arhitekture sa Sveučilišta Yale, "u tradiciji materijalističkog feminizma povezuje podjelu na plaćeni i neplaćeni (odnosno kućanski) rad s prostornom segregacijom. Inzistirajući na tome da su društveni problemi uvijek i prostorni problemi, analizira suburbani prostor kao glavno mjesto reprodukcije rodne nejednakosti: izolacije žena i njihovog ograničavanja na kućni život".

Suzanne Ciani, eksperimentatorica u području sintesajzerske tehnologije i elektroničke glazbe

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 11.04.2016

VEZANE VIJESTI

Stvarnost je fikcija

Piše: Vatroslav Miloš

Izbor iz tjedna u medijima: od međunarodne zavjere iza Panama Papersa, preko nastavka politike vlastite krivnje, do Zahe Hadid i Johna Carpentera.

Plamteći besmisao svakodnevice

Piše: Vatroslav Miloš

Izbor iz tjedna u medijima: od montiranog procesa za Montirani proces, preko masakra u Dvoru na Uni, do Ase Briggsa i nalaženja smisla u sve većoj količini dostupne glazbe.

Sve je relativno

Piše: Vatroslav Miloš
Izbor iz tjedna u medijima: od previranja na javnoj televiziji i lektire, preko aktualne nacionalne paradigme u Poljskoj, do Jenny Hval i Fear of Men.