Za svakoga po nešto | kulturpunkt

Za svakoga po nešto

Danas niti jedan hrvatski dnevni list ili tjednik nema prepoznatljiv identitet, kako vizualno tako niti sadržajno.

Piše: Ante Jerić
  • A
  • +
  • -

Ne znam za vas, ali meni se ovo kiosk-izdavaštvo baš sviđa. Evo, recimo, Slobodna Dalmacija - koju čitam jer stare navike umiru teško - izdala je po promotivnoj cijeni od niti 40 kuna album Eksplozija srednjožalosne pevaljke Dragane Mirković. Večernji list - koji nije default novina na mom stolu - izdao je u isto vrijeme po još promotivnijoj cijeni od niti 50 kuna izvrsni novi hrvatski prijevod Zaratustre genijalnog filozofa Friedricha Nietzschea. Ako sad očekujte proglas propasti tisućljetne hrvatske uljudbe i litanije za pomoć od kuge, gladi, rata i narodnih Hrvata - stanite ovdje. Mene takva raznolikost zapravo veseli. Uspoređujući općenito izlog Večernjeg lista i Slobodne Dalmacije teško je ne primijetiti određenu tendenciju u ponudi. Kao da ciljaju na različite kupce. A, recimo, čitajući taj isti Večernji list i Slobodnu Dalmaciju, teško da ćete steći taj dojam. Upravo bi različitost u izlozima naših dnevnih listova, po mom skromnom mišljenju, trebala postati model segmentiranja pristupa novinarstvu u domaćoj dnevnoj i tjednoj periodici. Želja: za svakog po nešto!

Pogledajte malo listove koji izlaze svakog tjedna u Hrvatskoj. Nijedan od njih nema prepoznatljiv identitet, hoćete vizualno hoćete sadržajno.

Ako se na 10-ak metara približite kiosku počinje bombardiranje očnog živca hipnotično agresivnim kontrastom koji čine bijela slova na crvenoj podlozi. Tek kad dođete sasvim blizu i kad boje ili format više ne igraju ulogu možete dokučiti radi li se o Globusu ili Nacionalu. Počinjete okretati stranice i, ako baš niste redoviti čitatelj, teško ćete sa sigurnošću reći koji list imate u rukama. U oba, naime, imate rezervirano mjesto za članke o gorućim svjetskim problemima, tjednopolitičkim aferama, nezaobilazni lifestyle kutak, pokoji intervju i par kolumni naših vodećih pera. Oni su ujedno differentia specifica svakog od tjednika i, što se mene tiče, jedini razlog zašto bih za njih odvojio 12 kuna. A i to samo ako treba ubiti jedno poslijepodne drndajući se u autobusu između Splita i Zagreba.

A dnevne novine? I tu je situacija daleko od idealne. Svaki dnevni list izgleda identično stranicu po stranicu od novosti preko regionalnih vijesti, mozaika, crne kronike, sporta pa sve do tv programa. Takva ustaljena forma i kod dnevnika i kod tjednika možda jesu - kao sonet u lirici - jednostavno savršene. Nije problem u rubrikama. Problemi su više kvantitativne naravi.

Hoćemo malo o omjerima? Omjer stranica posvećenih kulturi i onih posvećenih sportu u već spomenutoj Slobodnoj Dalmaciji je 1:9. Ukoliko je koeficijent k=1 što, shvatili ste, znači da od 60-ak stranica koliko broje naši dnevni listovi sportu pripada pozamašnih 9, a kulturi pišljiva jedna. Od tih 9, ni više ni manje, čak su 4 posvećene nogometu. Pa je li baš istina da Hrvati ( i Hrvatice, da ne zaboravimo!) radije čitaju o izvedbi koju priredi Dinamo u Maksimiru nego onoj koju priredi Teatar Ulysses na Brijunima? Statistika, koliko god inače varljiva bila, eksplicitno pokazuje da je u protekloj godini više gledatelja sjedilo u parterima naših kazališta negoli na sjevernim tribinama naših stadiona. Eto, neka glavni i odgovorni urednik Slobodne Dalmacije primi na znanje - kad srce kaže HNK kaže Hrvatsko narodno kazalište Split, a ne Hrvatski nogometni klub Hajd u k...

Omjer sporta i znanosti u našim tiskovinama još je porazniji - 0:9. Znanost, eto, nema niti jednu počasnu stranicu. Iako proživljavamo i preživljavamo znanstvenu (r)evoluciju, hrvatske novine vijesti o nauci uopće ne prate. Barem ne sustavno. Tu i tamo u subotnjim prilozima, koji trpe sve, osvane kakav članak koji se očeše o prirodne znanosti, ali to je, više-manje, to. Nema matematike, fizike, kemije, biologije ni, primjerice, astronomije. Zašto eksponiram baš astronomiju? Možda zato što je 2009. godina astronomije, a naši zvjezdoznanci su u zadnje vrijeme poprilično aktivni i uspješni. Mogu se okladiti da to niste saznali zahvaljujući hrvatskoj periodici. Kako je lijepo primijetio jednom prilikom Boris Dežulović - u Hrvatskoj se praćenjem zvijezda bave paparazzi, a ne astronomi.

E, sad smo na pravom tragu. Ono čega je prije bilo u tragovima, a sad metastazira na račun svakog vida ozbiljnijeg sadržaja su tabloidaštine. Britanski novinarski ekspert John Ryan sažeo je njihovu mnogostruku pojavnost u formulu 3*S = skandali + seks + sport. Najuspjelije je, razumije se, kad sve elemente uspijete kondenzirati u jednoj jedinoj vijesti. Tko od nas nije u proteklih pola godine barem jednom naletio na naslov tipa Christiano Ronaldo: Trešen pijan u naručju Paris Hilton ili, ako ste nabasali na kuloarske domaćice, Lana Banely: Poslije nogometaša - nogometaš. Iako nisam čuo da je itko naručio Gallupovu anketu o ljudskoj potrebi da na dnevnoj bazi bude upućeno o upornim pokušajima Ante Gotovca da dobije Porina za najboljeg debitanta ili kladioničarskim prognozama o tome hoće li kao sljedeći kavalir Dolores Lambaše figurirati Bernie Eccelstone (moj favorit, čisto da se zna) ili Flavio Briatore, mogu pretpostaviti da takve novosti nisu žarka želja nekoga tko prolista novine srčući prvu kavu. Velika većina ljudi koje znam sposobni su i, što treba naglasiti, ŽELJNI pročitati korektno napisan tekst s točno raspoređenim veznicima i zarezima, duži od jednog paragrafa i, vjerovali ili ne, pokojom zavisno složenom rečenicom. Tema koju bi jedan takav hipotetski tekst obrađivao, za početak, ne bi imala veze sa začaranim krugom izvjesnih osoba koje su poznate samo zato što su poznate.

Danas je na djelu očito podcjenjivanje čitateljstva. Ne treba učiniti pogrešku pa ga početi precjenjivati objavljujući za publiku koja s jednakom lakoćom čita i Zarez i Bug. Mislim da je naša Hrvatska - iako mala - dovoljno velika da u njoj svaki dan na jedan dnevni tabloid i tračerski tjednik može doći jedan zaista ozbiljan dnevni list i ništa manje seriozan tjednik. Kad bi se dogodila specijalizacija za koju ja toliko navijam nema sumnje da bi, ako ništa, otpao dobar dio ovih moreauovskih hibrida između ozbiljnih novina i tabloida. Pri njihovom stvaranju, sudeći prema ovotjednoj hrpetini novina na mom stolu, želja je možda i bila objaviti za svakog po nešto, ali je rezultat ispao za svakog po ništa.

 

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 28.08.2009