Želimo pomoći onima kojima je pomoć zaista potrebna | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Želimo pomoći onima kojima je pomoć zaista potrebna

Zaklada Erste po drugi je puta raspisala poziv za prijavu projekata za dodjelu nagrade za socijalnu integraciju. Tim povodom razgovarali smo s voditeljem projekta Dejanom Petrovićem.

Razgovarao: Stjepan Jureković
  • A
  • +
  • -

Nagradu u iznosu od 295.000 eura dodjeljujete u 8 zemalja – Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj gori, Srbiji, Makedoniji, Kosovu i Rumunjskoj. Zašto ste se odlučili za nagradu i zašto konkretno baš u ovim zemljama?

D.P.: Ukupan iznos od 295 000 eura bit će dijeljen za projekte dvadeset organizacija. Prva nagrada iznosi 40 000, druga 30 000, treća 20 000, a ostale nagrade su u visini od 10 000 do 15 000 eura. Ideja nagrade je širenje i podizanje svijesti građanstva na male i srednje organizacije koje se bave socijalnom integracijom. Najvidljiviji projekti koje one rade su rijetko primijećeni. Razlog tome vjerojatno leži u činjenici da kod nas, u našoj regiji, mediji gotovo da i ne pokrivaju društvenu integraciju. Donekle to prate državne medijske kuće, ali zato što to moraju raditi. Naša ideja je bila da u društvu na neki način pokušamo podići nivo svijesti da takvi projekti postoje, da postoje takve organizacije i općenito, da postoje oni koji su gurnuti na margine društva.

Što se tiče zemalja uključenih u projekt, prošle godine smo kao pilot projekt uzeli četiri zemlje – Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu te Srbiju. Iznenadilo nas je koliko je velik broj prijava stigao na poziv, imali smo zaista neočekivano dobar odaziv, te smo odlučili da ove godine proširimo projekt na još četiri zemlje.

Kakvi projekti ulaze u konkurenciju?

D.P.: Dakle, u konkurenciju ulaze svi projekti koji se bave integracijom onih koji su gurnuti na margine društva. To su primjerice osobe s posebnim potrebama, osobe s invaliditetom, projekti koji se bave ovisnicima, djecom ili manjinama. Općenito govoreći, projekti usmjereni na integraciju onih kojima je stvarno potrebna pomoć.

Koji su kriteriji nagrađivanja i koji su uopće ciljevi ovakvog angažmana i ovakvog djelovanja?

D.P.: Žiri čini šesnaest članova od čega je 12 članova iz regije. Oni rade na svakoj aplikaciji ponaosob i na svakoj se radi drugačije. Nije moguće postaviti iste krterije za sve projekte, recimo oni koji se događaju u Zagrebu i nekoj ruralnoj sredini ne podliježu istim kriterijima. Gleda se tko ga izvodi; gdje; koliko je sudionika; koliko su oni kojima je projekt namijenjen uključeni u sam projekt; je li i koliko okrenut prema njima; generalna održivost projekta. Dakle, ne razmatra se projekt sam po sebi, već sve što on podrazumijeva. Koliko je projekt inovativan, radi li se o nekom novom pristupu rješavanju problema... Na samom kraju, obilazimo sve projekte koji ulaze u uži izbor.

Kako biste ocijenili prošlogodišnje nagrađene projekte?

D.P.: Moram iskreno priznati da smo prošle godine bili pozitivno iznenađeni brojem prijavljenih projekata. Očekivali smo ih oko 100 do 150, a pristiglo ih je preko 400 od kojih je najviše bilo iz Hrvatske. Bilo je tu raznih projekata, neke smo morali odmah odbaciti jer su bili tek u procesu razvoja, a projekti koje mi nagrađujemo moraju već pokazivati određene rezultate, trebaju biti u procesu realizacije. Pozivam sve koji su se prijavili prošle godine da se jave i ove jer su do sada već vjerojatno stigli do nekih konkretnijih rezultata.

Dakle, mi smo prije svega bili zatečeni brojem. Ako je bilo nekih propusta to je bilo iz tog razloga. Ove godine smo ostavili više prostora između samog kraja aplikacijskog procesa do sastanka žirija i ceremonije tako da imamo neki duži period za detaljno proučavanje aplikacija.

Kakvo je vaše iskustvo s kulturnim projektima i njihovim djelovanjem u ovom području?

D.P.: Ovo je prvenstveno nagrada za socijalnu integraciju i one koji se bave ovakvim projektima. Što se tiče kulturnih projekata, bilo je dosta projekata koji koriste umjetnost ili kulturu kao sredstvo socijalne integracije što je po meni jako bitno i to je jedan od najboljih načina za socijalnu integraciju. Mislim da se kroz umjetnost i kulturu može na jedan novi način pristupiti integracijiama. Na primjer, kroz radionice se puno bolje radi i djeluje. Iz tog smo razloga u žiri i pozvali ljude koji dolaze iz područja kulture i umjetnosti, a ne samo ljude koji su okretnuti sociljanom pravcu. Na taj senačin nadamo postići neku ravnotežu pri odabiru pravih projeata.

Žiri čini šesnaest čalnova iz osam zemalja uključenih u natječaj. Na temelju čega ste birali članove?

D.P.: Mi smo pokušali napraviti neki presjek – između medija, ljudi aktivnih u civilnom sektoru, ljudi koji se bave socijalnim projektima i onih koji dolaze iz kulturne i umjetničke sfere. Naprimjer, članovi žirija su Jasmila Žbanić, redateljica iz Sarajeva, zatim konceptualni umjetnik Erzen Shkololli s Kosova, a s druge pak strane tu je Andrea Feldman iz Hrvatske koja je bila direktorica Soros fondacije, a poslije je radila za Idemo – Institut za demokraciju. Medijski predstavnik je Veran Matić s B92.

Napravili smo dakle grupu ljudi koja će moći realno sagledati projekt sa svih strana. Imamo još predstavnika iz Velike Britanije i SAD-a koji će pak ponuditi neki drugačiji pogled jer ljudi iz regije gledaju na jedan, a oni izvana na neki sasvim drugačiji način. Imamo i jednog predstavnika koji je regionalni stručnjak, predstavnik Caritasa iz Austrije, netko tko može cijelu stvar sagledati kao regiju, a ne po zemljama...

Po vašem mišljenju, kakav upliv nagrada ima, a kakav bi trebala imati?

D.P.: Svi se fokusiraju na novac, a to smatram najmanje važnim. Novac se potroši, al on ne riješava egzistencijalni problem nekog NGO-a.

Prošle godine smo primjerice imali Centar za integraciju mladih iz Beograda koji je bio izbačen na ulicu. Ljudi iz centra su se, naime, bavili s djecom ulice, djecom koja spavaju po haustorima, ulicama i kanalizacijskim kanalima, a centar je bilo mjesto gdje su ta djeca mogla doći preko dana oprati se, oprati veš, pojesti nešto. To nije bilo prenočište, ta su se djeca noću morala vratiti na ulicu, ali barem preko dana imala su neko mjesto gdje se mogu srediti, ugrijati. Zbog niskih temperatura počelo ih je dolaziti puno i stanari su ih izbacili na ulicu, uključujući i organizatore. Stanari su pozvali policiju u stan u kojem je bila smještena organizacija i istjerala ih sve van. Mi smo preko kontakata koje smo imali pokušali rješiti tu situaciju. Veran Matić s B92 im je osigurao privremeni smještaj, a stupili smo i u kontakt s gradonačelnikom koji im je uspio osigurati prostor tako da su već u ožujku uselili u nove prostorije, a uz daljnju pomoć i intervenciju osigurali smo im da od 1. siječnja 2009. budu na budžetu grada.

To je dakle neki drugi vid pomoći koja se ovim projektom osigurava. Mi smo im pomogli da dođu do sredstava za djelovanje tijekom tri mjeseca dok ne dođu na budžet grada. Ostale organizacije nam se nisu javljale, no to ne znači da im nije trebala pomoć koju bismo im mi također pokušali osigurati. Dakle organizacijama koje su u nekom užem krugu, a lista će se svake godine dopunjavati, ujedno su i organizacije kojima ćemo pomagati na više načina.

Smatrate li da nagrada može imati utjecaj i na druge organizacije te kako vidite da ona pomaže razvoju civilnog društva općenito?

D.P.: Ono što bismo mi željeli vidjeti jest da se druge organizacije koriste primjerima dobre prakse. Uvijek će se provući neki projekt kojeg nismo dobro obradili, te zbog količine prijava može doći i do previda. No, cilj nam je da se s njima radi, da se one medijski pojavljuju i promoviraju svoje djelovanje, a time i nagradu. Ono što je problem jest nezainteresiranost medija. Nama je cilj pomoći projektima da budu što vidljiviji. Kako djelovati, umrežavati organizacije koje se bave sličnim projektima, pomagati manjim organizacijama. Ovo nije projekt koji donosi rezultate unutar godinu – dvije dana, već na dugoročnom razdoblju, rezultati će se vidjeti tek kroz desetak ili petnaestak godina.

Iz Hrvatske je bilo najviše projekata prijavljenih prošle godine. Kako to komentirate?

D.P.: Hrvatska ima dosta razvijeno civilno društvo, no problem sa civilnim sektorom kod nas je što su se strani donatori povukli i sada se dogodio vakuum - gdje naći sponzore, kako se održati. Ljudi se pitaju kako doći do sredstava. Pozivam ljude da se prijave ne zato što će time dobiti sredtva već zato što će time pomoći na podizanju svijesti u društvu. A mogu nam se obratiti za pomoć i mimo nagrade.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 21.10.2008