Življena kultura rasizma | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Življena kultura rasizma

Policijska brutalnost samo je jedan aspekt nasilja koje se provodi nad romskim zajednicama, a koji svjedoči o pogubnim učincima diskriminacije i rasizma na manjine i na društvo u cjelini.

Piše: Josip Brković

FOTO: John Cameron/Unsplash

  • A
  • +
  • -

Europu i svijet zadnjih je dana obišla snimka posljednjih trenutaka života Stanislava Tomáša, četrdesetšestogodišnjeg Roma iz čeških Teplica. Snimka prikazuje tri policajca koji drže Stanislava na tlu tako što mu jedan od njih na vratu drži koljeno duže od pet minuta, još dugo nakon što su mu ruke i noge imobilizirane lisicama i nakon što se prestao micati i ispuštati bilo kakve glasove. Video završava prije dolaska hitne pomoći te je nemoguće zaključiti je li Stanislav Tomáš na njegovom kraju još uvijek živ. Službena verzija događaja glasi kako je Tomáš preminuo u vozilu hitne pomoći, a kao preliminarni uzrok smrti navodi se predoziranje amfetaminima. Obdukcija je pokazala "patološke promjene na koronarnim arterijama njegovog srca". Neovisno o ovim okolnostima, uznemirujuća snimka nastala u češkim Teplicama samo je još jedna u nizu onih koje prikazuju brutalne policijske prakse, a koje su prečesto usmjerene na pripadnike/ce manjina da bi ih se moglo smatrati slučajnima.  

Službena policijska izjava objašnjava kako je policija bila prisiljena obuzdati agresivnog Tomáša, istovremeno naglašavajući kako postupanje nije imalo veze s njegovom smrću. Unaprijed su se ogradili od usporedbi smrti Stanislava Tomáša s onom Georgea Floyda krajem svibnja 2020. u američkom Minneapolisu, a koja je, gotovo identična, bila okidač za val prosvjeda protiv policijske brutalnosti prema afroameričkim građanima/kama. Dodatno, češki premijer Andrej Babiš zahvalio je policiji na dobroj reakciji prilikom uhićenja te je i on naglasio kako Tomáš nije umro od posljedica policijske intervencije i kako se "normalna, ugledna osoba ne bi ni našla u situaciji Stanislava Tomáša". Bilo bi logično za pretpostaviti kako će se oko ovog slučaja provoditi rigorozne istrage policijskog postupanja, no dogodilo se upravo suprotno – iako naviknuta na policijsku brutalnost i šikaniranje, romska zajednica ovakvim je narativima postavljena još dalje na marginu češkog društva, bez nade u pravedni proces protiv odgovornih za smrt Stanislava Tomáša. 

Izjave visokih dužnosnika poput ove Babiševe upućuju na izgradnju narativa kojim se pokušavaju ublažiti potencijalno šire društvene implikacije ovakvog policijskog postupanja. Takav narativ ukazuje na sustavni društveni problem – ako premijer, ministar i predsjednik u demokratskom sustavu diskriminacijom manjina prikupljaju političke bodove, onda nam to prije svega nešto govori o stavovima većine. Smrt Georgea Floyda u SAD-u u društveni i medijski mainstream dovela je sad već globalno poznati Black Lives Matter (BLM) pokret koji je u Europi naišao na deklarativno podržavanje, ali i malo stvarnog djelovanja od strane službenih instanci. Postavlja se stoga pitanje kako Europa može/mora reagirati na gotovo identičnu situaciju kada se ona događa u njenom vlastitom dvorištu i može li podržati vrijednosti slične onima BLM pokreta?

Stvaranje atmosfere straha

Da bismo dobili odgovor na ovo pitanje potrebno se fokusirati na stvarne uzroke takvih događaja, a koji su posljedica strukturnih pojava u našim društvima. To se prije svega odnosi na inherentni rasizam u policijskom djelovanju i sve veću popularnost desnih populističkih politika. U slučaju Stanislava Tomáša, policijska represija vidljiva je i u načinu na koji se provodi istraga njegove smrti – zastrašivanje svjedoka, zapljena mobitela u potrazi za dodatnim videima incidenta te uvođenje klime općeg straha. Češka policija i politika pokušavaju stvoriti atmosferu u kojoj će za nasilnu smrt Tomáša biti odgovorna cijela romska manjina zbog svoje navodne nemogućnosti da se integrira u većinsko društvo. Šira slika koja ukazuje na rasizam u policijskom djelovanju vidljiva je iz rutinskog provođenja fizičkog nasilja u romskim zajednicama u Slovačkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj gdje su izvanredna stanja uslijed pandemije sustavno korištena za zatiranje ljudskih i političkih prava romskih manjina.

Niti u hrvatskom kontekstu ne nedostaje primjera nasilnih policijskih praksi s rasnim predznakom, a koje su trenutno najvidljivije kroz provođenje pushback strategija prema izbjeglicama koje prijeđu hrvatsku granicu s Bosnom i Hercegovinom. Ovakve prakse moguće su samo uz blagoslov političkih elita koje u suštini i nemaju interesa baviti se pitanjima manjina jer im to u pravilu neće donijeti nikakvu političku korist. Porast desnog populizma, između ostalog, dovodi u pitanje vrijednosti kulturne različitosti pa manjinska pitanja ne samo da su daleko od političkih prioriteta, već bivaju instrumentalizirana od desnice koja upravo manjine prikazuje kao unutarnjeg neprijatelja koji tobože uništava "naš" način života. Ovo je samo vidljivi dio nasilja prema manjinama.

Strukturno nasilje

Osim vidljivog fizičkog nasilja i verbalne diskriminacije gdje je s jedne strane policija kao subjekt i romska manjina s druge strane kao objekt, često nam iz fokusa izmiče nevidljivo strukturno nasilje koji se najšire definira kao uzrok praznine između potencijala i onoga što je uistinu ostvareno. U kontekstu romskih nacionalnih manjina, takvo nasilje možemo najprije potražiti kroz romska iskustva u sustavu zapošljavanja i rada, sustavu obrazovanja, a na kraju i u dodirima sa življenom kulturom većinskog naroda na nekom prostoru. 

U hrvatskom kontekstu takve informacije dostupne su nam zahvaljujući istraživanju "Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka" koje su 2017. i 2018. godine za vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina proveli Ecorys i Centar za mirovne studije. Prema navedenom istraživanju, već pohađanje predškolskog odgoja i obrazovanja, premda je besplatno, među najnižima je EU sa 73,8 posto. Razlozi su raznoliki, ali većina ipak navodi da su programi preskupi – iako je samo obrazovanje besplatno, roditelji često nisu upoznati s mjerama financiranja, ali su i svjesni ostalih troškova koje obrazovanje podrazumijeva – odjeću i prijevoz koji su za dio roditelja često preskupi. Osnovnoškolsko obrazovanje pohađa 95 posto mladih Roma, ali je to postotak koji dolaskom do srednje škole pada na 31 posto, a kao glavni razlog odustajanja od obrazovanja navode se opet financijski razlozi. Kad je riječ o sustavu zapošljavanja i rada, zabrinjavajuće veliki dio predstavnika romske nacionalne manjine navodi ekstenzivnu diskriminaciju i predrasude kao glavnu prepreku pri zapošljavanju. To znači niska ili nikakva primanja i osiguravanje uvjeta za odustajanje od obrazovanja. I tako u krug.

Ovaj pojednostavljeni prikaz veze između primanja i obrazovanja romske nacionalne manjine ukazuje i na materijalnu osnovu strukturne nejednakosti. Valja stoga imati na umu da se Romi u pravilu osim kroz diskriminaciju i rasizam moraju probiti i kroz klasne zidove u koje su zatvoreni, a koji ih sprječavaju u ostvarivanju njihovog ljudskog potencijala. Drugim riječima, strukturna marginalizacija i smještanje romske manjine u najsiromašniji spektar društva s malo i nimalo moći, potpomaže razvoju i održavanju rasizma te drugih predrasuda i diskriminacije prema toj manjini.

Kultura rasizma  

Kad je riječ o življenoj kulturi, dobrom primjeru europskog i hrvatskog neshvaćanja problema rasizma mogli smo svjedočiti i kroz nedavne vijesti o tome koja nogometna reprezentacija neće/hoće klečati prije utakmica Eura 2020 u znak potpore BLM pokretu. Službeno objašnjenje Hrvatskog nogometnog saveza zašto Hrvati neće klečati glasi: "Poštujemo pravo svakog pojedinca i organizacije da odabere svoj stav o rasizmu. […] HNS poštuje stav reprezentativaca i neće im nametati obvezu klečanja koja u hrvatskoj kulturi ionako ne predstavlja simbol borbe protiv rasizma i diskriminacije". Umjesto iskorištavanja zvjezdanog statusa svojih igrača u svrhe podizanja svijesti o problemu rasizma, HNS je poručio kako se ovaj problem ne tiče Hrvatske jer nije dio naše kulture, praveći se pritom kako problem rasizma nije i hrvatski problem. Time poručuju kako 25 tisuća Roma koliko ih približno u Hrvatskoj živi ne zavrjeđuje niti deklarativnu podršku nogometnog saveza. Zanimljivo, sličan stav iznijeli su i reprezentativci Češke nogometne reprezentacije. Još zanimljivije, iako HNS nije igračima htio nametati političke simbole BLM pokreta jer nisu dio hrvatske kulture, ipak je (tvrde slučajno) na njihove dresove stavio grb NDH umjesto službenog hrvatskog grba. Iako nisu pokušali na istoj liniji opravdati ovaj potez, grb NDH uistinu jest dio hrvatske kulture i povijesti – za ovu situaciju indikativno – onog dijela povijesti koji je eksplicitno rasistički.            

#RomaLivesMatter

Smrt Stanislava Tomáša gotovo sigurno neće u Europi rezultirati ni sličnim pokretom poput BLM-a. Već deset dana nakon Tomáševe smrti, događaj se u medijima gotovo niti ne spominje – to nam nešto govori o tome koliko malo društvene moći posjeduju romske manjine u Europi. Premda je Stanislav Tomáš ubijen u Češkoj, on je zapravo kulminacija spleta okolnosti koje nadilaze Češke granice. Niz izvještaja pokazuje kako su romske manjine sustavno diskriminirane i žrtve rasizma na području srednje i jugoistočne Europe. Policijska brutalnost samo je jedan aspekt nasilja koje se provodi nad romskim manjinama. Anticiganizam je specifični oblik rasizma – sjecište je diskriminatornih praksi na strukturnoj razini i na razini svakodnevne kulture – crpi energiju iz iskrivljene percepcije romskih manjina kao manje vrijednih od većinskih naroda. Svaki oblik diskriminacije i rasizma smanjuje mogućnosti za ostvarivanje ljudskih potencijala i osiromašuje društvo u cjelini. Nije stoga važno je li Stanislav Tomáš bio ovisnik, nije presudno je li stvarno preminuo od posljedica predoziranja jer njegova smrt je uistinu uzrokovana nasiljem sustava koji mu doslovno i figurativno drži nogu na vratu dok mu vezuje ruke i noge. 

 

Tekst je nastao u sklopu projekta I to je pitanje kulture? koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK. 

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 02.07.2021

VEZANE VIJESTI

Izlazak iz identitetske matrice

Piše: Josipa Lulić

Selma Selman umjetnica je koja ne progovara samo o nekoj društvenoj zbilji, već govori iz nje, ne samo potičući promjenu već i direktno mijenjajući stvarnost.

Zaobilaženje zamke egzotiziranja

Piše: Milena Žarković

Izložba Jednog dana život će biti lijep doprinosi otvaranju prostora za diskusiju o surovoj realnosti, uvjetima i barijerama s kojima se suočavaju mladi Romi.

Dokaz da smo normalni

Piše: Josipa Lulić

Melanija Mešić, kazališna i plesna umjetnica, studentica ekonomije i Romkinja koju upoznajemo u izložbi Moj dan, govori o temama koje ona otvara i problemima koje implicira.