Život iznad naših glava | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Život iznad naših glava

Jedna od organizacija koja je svojim radovima doprinijela programu riječkog okupljanja organizacija nezavisne kulture bila je i Otompotom, zagrebačka udruga koju je u Rijeci predstavljao umj

Razgovarao: Stjepan Jureković
  • A
  • +
  • -

Slaveta se gotovo svakodnevno može sresti po svim popularnijim zagrebačkim okupljalištima umjetnika i kulturnjaka. Uvijek veseo i raspoložen za druženje, umjetnik je to kojeg ponajprije karakterizira lakoća življenja. Nema oko njegovog rada puno prenemaganja i filozofiranja, njega zanimaju jednostavne opservacije koje, gledano iz krupnog plana, zapravo i čine život, a koje tek kroz umjetničku prizmu dobijaju težinu egzistencijalne dileme. Ako ne razumijete što to znači, upitajte se kako su svojim životom zadovoljne kvačice što vam drže mokri veš i svakodnevno vam spašavaju društveni život - život koji zahtjeva ispravno opranu robu, na vrijeme posušene, namirišane i ispeglane krpice. Mašina za sušenje rublja još uvijek nije hrvatski standard, još uvijek se dobro odjevenima držimo isključivo zahvaljujući našim kvačicama. A kako im izražavamo zahvalnost?

Kvačice su univerzalni element gradskoga života, one su uvijek nad našim glavama, uvijek prisutne, no kao što to najčešće i biva s eminentnim stvarima, mi nismo niti svjesni njihovog prisustva, mimoilazimo ga i ignoriramo sve do trenutka kada naša potreba za urednom pojavnošću rezultira veš mašinom punom mokrih odjevnih artikala – kaže Slave.

KP: Otompotom su se na Clubtureovom okupljanju u Rijeci predstavili selekcijom svojih kratkih filmova i javnom instalacijom Kvačice uzvraćaju udarac.

SL: Filmovi koji su bili prikazani u sklopu programa predstavljaju kratak presjek naše produkcije jednominutnih i dvominutnih filmova. Produkcija takvih filmova, bilo da se radi o animacijama, eksperimentalnom filmu ili nekoj drugoj filmskoj "vrsti" glavna je aktivnost udruge u kojoj uz mene još djeluju i Ivan Klepac, Monika Gajić i Bruno Tović.

KP: O kakvim se filmovima radi?

SL: Prije svega se radi o tome da se snimajući te filmove mi svi dobro zabavljamo. Ne inzistiramo na vrhunskim uvjetima, zadovoljni smo kada nam prijatelji s raznih strana posude opremu na kojoj radimo. Na taj smo način već snimili više od dvadesetak filmova, a još uvijek nemamo niti vlastitu kameru. Ono što nam je najvažnije jest ideja. Kada do nje dođemo, sve ostalo je lako.

KP: Koje ste filmovi odabrali za ovu selekciji?

SL: Filmovi prikazani u Molekuli predstavljaju naš osobni izbor, ti su nam najdraži, no naravno, među njih smo uvrstili i one koji su najčešće prikazivani i nagrađivani po festivalima.

KP: Među njima se našao i film o kvačicama koje su već dulje vrijeme vaš omiljen motiv.

SL: Da, kvačicama smo fascinirani i bavimo se njima već sedam godina. Sve je započelo manifestom o kvačicama kroz koji smo definirali polazište svoje opsesije – kvačice personificirane kao proizvodi koji fukcioniraju samo u kontaktu s nužnom opremom – štrikom i mokrim vešom. Bez njih one gube svoj smisao, leže neiskorištene na hrpi i čekaju ponovni trenutak svoga pooživljenja. Kvačice su samo još jedan od onih produkata naših života kojima olako oduzimamo ikakav viši smisao, proizod koji smo stvorili bez da smo mu udahnuli život. Zamislite da su kvačice živa bića: koji bi problemi proganjali njihovu bit, koje bi razine alijenacije mučile njihovu egzistenciju, bi li se pobunile, bi li se okrenule protiv svog stvoritelja i krajnjeg označitelja? Sve su to pitanja o kojima je izrazito interesantno razmišljati.

KP: Što je uslijedilo nakon manifesta? Kako ste došli od manifesta do filma i instalacije koju ste izložili u Rijeci?

SL: Kvačice su likovi kroz koje mi pričamo priče. Nekad su to priče o supkulturama, nekad o svemirskim brodovima, nekad o duhovima. Svaka ta priča nosi poruku provučenu kroz ideju o svakodnevici kvačica, a s obzorim da smo mi u udruzi Otompotom vrlo nemirne osobe ta se ideja proširila na čitav niz projekata. Tako smo održali i izložbu kvačica, osmislili njihov muzej, a definitivna je kulminacija bila petodnevna akcija na filmskom festivalu u Motovunu gdje smo po cijelom gradu instalirali čak 10.000 kvačica. Te su godine kvačice obilježile festival. Svi su najednom zapitali: "Što sve te kvačice rade ovdje?" - i tako nesvjesno reagirali na nešto na što u pravilu nikad ne reagiraju već samo prolaze, ne pridajući tome nikakvu pažnju. Mi smo tim kvačicama udahnuli jedan posve novi život, a da ljudi toga nisu ni bili svjesni.

KP: Sličan efekt bi trebala izazvati i instalacija izložena u Rijeci?

SL: Možda sličan efekt, ali zapravo se radi o sasvim drugačijem projektu. Instalacija je postavljena u centru grada, nedaleko od Korza. Sastoji se od predimenzioniranih kvačica zakvačenih na štrikove. Kod ljudi što prolaze ispod njih trebale bi proizvesti određeni paranoičan osjećaj i naglasiti svijest o tome da nad našim glavama postoje stvari koje smo zaboravili primjećivati. Čak smo po podu ispod kvačica posipali omekšivač kako bismo privukli pažnju onih najtvrdokornije zagrizlih u slijepilo svoje svakodnevice. Čak i oni koji pogled nikad ne dižu s poda, trebali bi podići glavu i zapitati se: A što do vraga ove kvačice rade ovdje?

KP: No, instalacija je direktno povezana i sa samim Clubtureovim forumom ?

Da, ovoga smo puta kvačicama htjeli simbolizirati povezivanje, spajanje, jer ta ideja stoji iza foruma – spojiti organizacije aktivne u Clubture mreži i potaknuti ih na međusobnu komunikaciju i suradnju. Zato je baš ova instalacija preuzeta kao vizualni identitet foruma.

Fotografije: Barbara Blasin
Galerija fotografija

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 09.06.2008