Boljke dubrovačkih nezavisnih kina u pandemijskoj su krizi postale još vidljivije, dok napori lokalnih kinoprikazivača i kulturnih politika u održavanju interesa publike uglavnom izostaju.
Unatoč nesigurnostima koje proizlaze iz njihova položaja, neformalni filmski obrazovni programi uspješno nadopunjavanju manjkavosti sustava, a postaju i neizostavan dio šire kulturne scene.
Nastavak temata o zajedničkim dobrima osvrće se na softverske i internetske prostore koji pružaju tehničku mogućnost za razmjenu dobara mimo svake tržišne logike, a često i mimo zakona.
Iako zakon osobama s oštećenjem vida jamči ravnopravan pristup tržištu rada, praksa pokazuje kako su slijepi i slabovidni novinari i novinarke u medijima podzastupljeni i gurnuti na marginu.
Osamdesete su godine kada se pitanje zagrebačke alternativne scene likovnih umjetnosti postavlja ujedno i kao pitanje o mogućnostima njene samoorganizacije.
Polazeći od dokumentarne građe o životima žena u Hrvatskoj, predstava Bakice Kolektiva Igralke bilježi neravnopravnost i marginalizaciju koju one trpe u patrijarhatu.
Smjernice i pravilnici koji reguliraju pitanje neformalnog obrazovanja u polju filma dobro funkcioniraju na papiru, no zbog tromosti i kratkovidnosti sustava provedba u praksi zapinje.
Nakon dugotrajnog ignoriranja, a zatim i masovne mobilizacije te velikog prosvjeda, internetski freelance radnici_e u Srbiji uspjeli su napokon započeti pregovore s vlastima.
Autori: Nicole Hewitt, Ivan Slipčević, Martina Kontošić
Kroz treću sekvencu projekta Žene minorne spekulacije, postavljenoj u Ateljeima Žitnjak, provela nas je jedna od autorica, multimedijalna umjetnica Nicole Hewitt.
Unatoč nekim pomacima u prilagodbi audiovizualnog sadržaja osobama s oštećenjem vida, mjesta za razvoj inkluzivnog programa, posebno na javnom medijskom servisu, ima napretek.
Europska mreža kulturnih centara pokrenula je program mikropotpora namijenjen inicijativama posvećenima održivosti, a prijaviti se mogu svi europski kulturni centri.