Projekt je do sada obuhvatio moderirane šetnje Zagrebom, a završnom dijelu projekta, 15. prosinca u Goethe Institutu, gostovao je Jan Liesegang iz berlinskog Raumlabora.
Od antropologije u gradu do narativnog urbanizma
U posljednjih se nekoliko godina interes za grad kao istraživačku kategoriju kod nas snažno pojačava, a kroz kreativne se pristupe i interdisciplinarnu suradnju te participaciju građana stvaraju vrlo zanimljivi projekti. Kao jedan od primjera toga, a i referentan uvod u priču o projektu Goethe Guerille Zagreb, ističe se rad teoretičarke kulture i kustosice Elke Krasny [4]. Njen način rada, kojega naziva "narativnim urbanizmom", uključuje detaljno bilježenje iskustva grada i osobne priče pojedinaca, prikupljene sudjelovanjem u njihovim svakodnevnim rutama. Kroz to se dotiče šire problematike grada i pruža različita "čitanja" urbanog prostora. Tako je, primjerice, u projektu Beč: na putu u gradu žena ponudila feminističko "re-mapiranje" svakodnevnih puteva dvadeset stanovnica Beča. Na to ju je inspirirala i zagrebačka verzija projekta Ženski vodič kroz Zagreb [5], ostvarena u suradnji Barbare Blasin, Igora Markovića i UrbanFestivala [6]. Njeni doticaji i suradnja sa Zagrebom doveli su 2007. i do projekta On my Way. City Telling: participativni urbani kolaži [7], u suradnji s Udrugom za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja [8], u kojemu otkriva svakodnevne putove deset stanovnika i stanovnica grada Zagreba. Djelujući na sličnom tragu preispitivanja svakodnevnih gradskih prostora u šetalačkoj formi, važnim se za promotriti nameće i projekt Međumjesta svježe osnovane grupe Goethe Guerilla Zagreb [9].
Okupljanje Guerilla
Na inicijativu beogradskog Goethe Instituta 2010. godine osnovana je prva Goethe-Guerilla grupa, koju čine mladi ljudi od 20 do 25 godina i u okviru Goethe Instituta osmišljavaju i provode kulturne projekte u svom gradu. Kao što ističu na svojim web stranicama, "zalažu se za širenje njemačke i oživljavanje vlastite kulture" te dodaju da je cilj njihovih akcija da "potaknu pozitivne promjene u vlastitom životnom okruženju i da društvo navedu na aktivniji pristup". Prijedlog beogradske Goethe-Guerille prihvatili su 2011. i drugi Goethe Instituti u regiji: u Prištini, Sarajevu, Skoplju i Zagrebu, čime je stvorena svojevrsna regionalna mreža. Zagrebačka grupa osnovana je u lipnju ove godine, a čini ju skupina studenata završnih godina Filozofskog i Ekonomskog fakulteta: Ana Abramović, Danijel Đekić, Antonija Komazlić, Kristina Kopić i koordinatorica Petra Vidović. "Fokus grupe ove sezone problem je javnih prostora i kulturnog kapitala grada Zagreba, čime sudjelujemo u promišljanju njegovog kreativnog potencijala. Nadamo se razmjeni ideja u sferi socijalnih, političkih, ekonomskih, estetskih i emocionalnih pitanja koja se tiču javnog prostora", objašnjavaju svoje područje djelovanja članovi Goethe-Guerilla Zagreb. U Ohridu je početkom srpnja 2011. godine održan prvi regionalni susret Goethe-Guerilla, gdje je kao zajednička tema odabran grad, odnosno mogućnosti za poboljšanje društvenog i kulturnog života u vlastitim gradovima.
Međumjesta
Prva šetnja bavila se zagrebačkom "Plavom potkovom", odnosno nizom zelenih površina u Novom Zagrebu koje su osmišljene kao uvećani koncept donjogradske Zelene potkove, međutim nisu nikada dovršene. Moderator šetnje bio je Saša Šimpraga, autor knjige Zagreb, javni prostor [12]. Naziv "Plava potkova" Šimpraga uvodi ne bi li se ukazalo na referencu Zelene potkove i jednako velik potencijal Novog Zagreba koji bi se mogao i trebao iskoristiti, a plavom bojom referira se na blizinu rijeke koja je na određen način i definirala Novi Zagreb, kao dio grada "iza Save".
Izgradnja Novog Zagreba započela je tijekom 1950-ih godina, a urbanistički planovi predvidjeli su reinterpertaciju donjogradskog rastera ulica, pa između ostaloga i uvećanu koncepciju Zelene potkove. Tijekom 1970-ih godina definiraju se površine namijenjene budućim parkovima "Plave potkove", međutim one još uvijek nisu cjelovito uređene kao povezani javni prostor. Druga tematska šetnja upoznaje šetače s glazbenom baštinom grada od početka 19. stoljeća do danas, te predstavlja Gornji grad iz jedne drugačije povijesne i sociološke perspektive. Moderatorica glazbene šetnje bila je Nada Bezić, muzikologinja i autorica Glazbene topografije Zagreba od 1799. do 2010. godine. Obilaskom rodnih kuća glazbenika, koncertnih prostora i sjedišta nekadašnjih glazbenih društava, zanemareni punktovi dobivaju posve nova značenja. Recepcija građana bila je u oba slučaja vrlo pozitivna, a odaziv velik, zbog čega su organizirane i reprize šetnji, za one koji su ih propustili.
Kroz ovakve tematske moderirane šetnje, šetači fokusiranjem na određenu problematiku te na određene urbane fragmente direktnim doživljajem i kretanjem u prostoru mogu otkriti sasvim nove dimenzije svoje okoline. Također, otvara se i prostor za međusobnu raspravu o potencijalima grada i promjenama potrebnim za njegovu revitalizaciju. "Tematsku šetnju vidimo kao idealni format za usredotočeno promatranje grada, pogotovo onih mjesta u gradu na koja užurbani prolaznik jednostavno ne obraća pažnju", ističu članovi grupe Goethe-Guerilla Zagreb. "One jesu prilično neformalni oblik izlaganja, ali to im je i prednost. Ljudi su opušteniji i otvoreniji nego na formalnijim događanjima i zato dolazi do zanimljivih kontakata i ideja za nove aktivnosti, kao i eventualnu suradnju. Čak i ako ne prate svi s jednakom pozornošću, na neki način su primili informaciju koju želimo prenijeti samim time što su došli i kreću se tom rutom".
S obzirom da je svaki urbani prostor specifičan i kompleksan te za sobom nužno povlači i čitav spektar tema, ovim se putem na stručan, no neformalan i kreativan način približava građanima. Šetnja se u spomenutoj ruti Plave potkove pokazala kao dobar način za razumijevanje urbane problematike, jer su sudionici prolaskom kroz velike zelene površine, od Parka Vjekoslava Majera do Parka Mladenaca, mogli dobiti dojam o potencijalu za cjeloviti uređeni javni prostor u obliku potkove. U planu su, naime, dva velika buduća parka: Lakun i Bračak, koji bi bili središnji, odnosno južni dio potkove, a jedan od dva neuređena parka istočnog krila potkove – Park Utrine, upravo se uređuje, no bez prethodno provedenoga javnog natječaja. Neki od problema koji su dotaknuti ovom šetnjom tiču se same organizacije gradskih ureda i provedbe urbanističkih planova, odnosa urbanističkog/ideološkog diskursa i življenog iskustva/svakodnevnog korištenja prostora, potom selektivnosti i uvjetovanosti društvenog sjećanja, marginalizacije i reafirmacije pojedinih povijesnih ličnosti te drugih vezanih podtema. Iako se u jednoj šetnji ne može doći do konkretnih rješenja za prostorne probleme, to u ovome slučaju nije niti cilj. S jedne strane, važan moment predstavlja uspostavu dijaloga sa samim građanima kojim se navodi na promišljanje svoje okoline, njene povijesti i potencijala; zatim uspostava dijaloga s drugim udrugama koje mogu doprinijeti osmišljavanju intervencija i rješenja pojedinih problema; na koncu ne treba zanemariti ni samu šetnju, kao ugodan oblik društvene interakcije koja istovremeno i sadržajno obogaćuje zanemarene dijelove grada.
Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije. Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.
